Claws of Awaji DLC za Assassin’s Creed: Shadows donosi novu lokaciju, ali staru priču

Ranije ove godine Assassin’s Creed Shadows napokon je odveo franšizu u Japan, željno iščekivanu kulisu koju su fanovi priželjkivali godinama. Iako igra nije donijela revoluciju u serijal, tada sam ju opisao kao svojevrsni “best of” Assassin’s Creeda – spoj najboljih elemenata posljednjih nastavaka u jednu skladnu i koherentnu cjelinu. Ukratko, ako volite Assassin’s Creed, Shadows je najrafiniraniji AC do sada, a ako ga ne volite, nećete ga voljeti ni nakon Shadowsa.

Isto se, više-manje, može reći i za ekspanziju Claws of Awaji. Pokušat ću se suzdržati od spoilera za osnovnu igru, ali dovoljno je naglasiti kako završetak Shadowsa nije bio u potpunosti zadovoljavajući – toliko da se DLC činio gotovo neizbježnim. Claws of Awaji vodi protagoniste Naoe i Yasukea na potpuno novu lokaciju – titularni otok Awaji. Tamo njih dvoje, uz pomoć saveznika iz glavne igre, kreću u potragu za Naoeinom majkom, ali i u obračun s Templarima koji Japan tretiraju kao vlastito igralište.

Ponovno dobivamo set misterioznih meta čiji identitet prvo treba otkriti, a zatim ih ukloniti, što je stara i poznata formula serijala. Nadao sam se da će priča ove ekspanzije biti bliža glavnim protagonistima, ponuditi ne samo zadovoljavajući narativni zaključak, nego i ubaciti one fantastičnije elemente Assassin’s Creed franšize uz koje bi se konačno odgovorilo na neka dugo otvorena pitanja. Pomalo je nevjerojatno da Claws of Awaji na kraju ne ponudi ni jedno ni drugo.

Ponovno dobivamo set misterioznih meta čiji identitet prvo treba otkriti, a zatim ih ukloniti, što je stara i poznata formula serijala.

Odgovori ekspanzija na nekoliko pitanja postavljenih u glavnoj igri, ali nije to ništa spektaklularno, a čak je malčice i predvidivo. Neću ulaziti u detalje zbog spoilera, no dovoljno je reći kako ne propuštate mnogo ako preskočite ovaj dio priče.

Slično vrijedi i za samu lokaciju. Ubisoft je u marketingu naglašavao kako je Awaji prva otočna destinacija u Assassin’s Creedu (barem kao samostalno mjesto zbivanja), ali osim jednog brodogradilišta i par sitnica, otok vizualno ne donosi ništa novo u odnosu na ostatak japanskog tla. Do te mjere da bih teško razlikovao otok Awaji naspram ostalih regija iz glavne igre. Problem dodatno naglašavaju točke za brzo putovanje koje su razbacane preširoko. A kako Awaji ne nudi svježe pejzaže kroz koje bi vrijedilo prolaziti, ostaje dojam da je takva raspodjela napravljena prvenstveno da produži trajanje ionako relativno kratke ekspanzije.

Otok Awaji vizualno se baš i ne razlikuje od svih drugih lokacija iz glavne igre.

A trajanje je otprilike desetak sati, s nekoliko dodataka gameplayu. Najveća od njih je štap Bo kao novo oružje za Naoe, dok Yasuke dobiva manji set novih vještina. Štap kao oružje zvuči sjajno i zabavno ga je koristiti, ali vidi se da nije dobio jednaku pažnju kao oružja iz glavne igre. Nudi on tri različita stava, gdje u jednom presreće udarce, u drugom odbacuje neprijatelje kako bi oslobodio prostor, a u trećem ih ruši s nogu i ostavlja ranjivima za završni udarac.

U teoriji je to sjajan dodatak, ali u praksi kontrole na PC-ju su pomalo nezgrapne, a uz to je iznenađujuće puno novih neprijatelja na takve poteze potpuno imuno. Štap zato izgleda kul i potezi su fora za izvoditi, ali kada se pokaže da protiv određenih neprijatelja nisu korisni, brzo ćete se vratiti na osnovne combo napade ili stara oružja.

Štap zato izgleda kul i potezi su fora za izvoditi, ali brzo ćete se vratiti na osnovne combo napade i stara oružja.

Od ostalih stvari, novi tip neprijatelja prerušten u civile zna dovesti do dinamičnih situacija, tu je i mehanika zamki u okolišu koje treba izbjegavati. Potonje se posebno ističu u jednoj zanimljivo dizajniranoj boss borbi koja se ne može riješiti pukim mlataranjem. Nažalost, ostali bossovi i protivnici su većinom standardni i ne ostavljaju poseban dojam.

U konačnici, Claws of Awaji jednostavno donosi JOŠ Assassin’s Creed Shadowsa. Ako vam nije bilo dosta 60 do 150 sati koliko se može utopiti u osnovnoj igri, evo prilike za još desetak – uz nekoliko sitnih dodataka i priču bez koje se bez problema može. Ubisoft se, kao i uvijek, kreće između krajnosti: u nekim nastavcima pretjera s tehnološki naprednim i gotovo fantastičnim elementima, a onda u Shadowsu sve karte polaže na osobne priče likova, gotovo bez traga mitskog i neobjašnjivog.

Još nije poznato hoće li Claws of Awaji ostati posljednji DLC za ovu igru. Poznajući Ubisoft – vjerojatno neće, a jasno je i da prostora za dalje itekako ima, bilo kroz dublje osobne priče, bilo kroz jaču poveznicu s japanskom mitologijom ili širim Assassin’s Creed svijetom. Samo se nadamo da će neka buduća proširenja donijeti nešto stvarno drugačije, a ne još više onoga čega ionako imamo već dosta.