HCL.HR

Joker je fantastično filmsko ostvarenje; ima li ičega sličnog u svijetu videoigara?

Zoran Žalac 03.10.2019.   •   11 komentara


Filmski hit Joker donosi nam lika čija je djela teško opravdati, ali ga je lako žaliti. Moramo se zapitati je li išta slično ikada ostvareno u mediju videoigara.

Pogledao sam sinoć Jokera i moram javno izraziti da sam šokiran. Pozitivno, ali svejedno šokiran. Očekivao sam da će film biti drugačiji od onoga što Hollywood servira po predlošku stripova, ali zapravo ni izbliza nisam bio spreman za toliko mračan i uznemirujući uradak. Pod tolikim sam dojmom da filmu ne mogu naći nijednu primjedbu. Suprotno Jokeru, imam samo pozitivne misli. Svidjela mi se apsolutno svaka scena i ne mogu ga dovoljno nahvaliti.

Na stranu to što ja gravitiram tmurnim temama i obožavam tragične likove u pričama; siguran sam da će se neki iskusniji poznavatelji filma složiti s tvrdnjom da je užasno težak posao ispričati priču o liku s kojim se publika ne bi trebala poistovjetiti i ne bi za njega trebala navijati. Odnosno, teško je tu priču ispričati iz perspektive takvog lika, a da priča pritom nije iritirajuća pa ju svejedno želite konzumirati do kraja. A upravu u tome je Joker savršen uradak.

Ovaj članak nije zamišljen kao recenzija, ali za potrebe poante moram reći da sam filmom prije svega očaran jer je prošlo jako dugo otkako mi je neka priča bila odlična, a njezin protagonist odvratan poput Jokera. Ovako na prvu pada mi na pamet jedino Parfem: Povijest jednog ubojice, ali više me kopka pitanje je li u mediju videoigara ikada ostvareno nešto slično onome što je postigao Joker u režiji Todda Phillipsa.

Nije teško pronaći igru u kojoj glavni likovi rade grozne stvari, pod kontrolom igrača ili pak bez nje. Takvih je gomila, ali jako rijetko igra ostaje moralno neutralna te vam prepušta da si sami definirate što je dobro, a što loše. Primjerice, postoje trenutci kad u igrama kao što su The Witcher ili Deus Ex morate odabrati manje ili veće zlo jer drugog izbora nema, ali te priče na kraju obično završe tako da glavni lik ispuni svoj junački zadatak i učini dobru stvar. Postoje likovi koji su svjesni da su loši ljudi, primjerice fenomenalni Arthur Morgan iz prošlogodišnjeg RDR-a 2, ali i oni se s vremenom pokaju i iskupe. Jer iskupljenje je jedna vrsta katarze i za onoga tko konzumira priču, najbolje demonstrirano kultnom serijom Breaking Bad.

Nije neki spoiler ako vam kažem da Joker u filmu ne postane dobra osoba. Njegova transformacija u negativca ide samo jednim smjerom i to ga čini drugačijim likom od svega na što je gledatelj naviknut. Imao sam već u planu jedan ovakav tekst kad sam si pokušavao opravdati završnicu serije Game of Thrones i klik koji se dogodio u glavi Daenerys Stormborn. No, koliko god da sam si pokušavao posložiti argumente zašto je skroz opravdano da je taj lik poludio, nisam mogao stati u obranu te priče. To je valjda i najbolji dokaz da transformacije likova nisu uvijek lagane za izvesti. Čak i kad znamo da dolaze, kao u slučaju transformacije Anakina Skywalkera u Darth Vadera, stvari lako mogu izgubiti balans.

Kod igara je taj balans još veći problem. Igre koje imaju odvratne glavne likove, s kojima radite grozne stvari bez grižnje savjesti, uglavnom su igre u kojima radite samo to. I zbog toga su iznimno kontroverzne. U Manhuntu, primjerice, igrate kao ubojica koji je prisiljen sudjelovati u snimanju snuff filma. U Hatredu ispoljavate mržnju glavnog lika prema čovječanstvu na vrlo nasilan način. Nijedna od tih igara nije fokusirana na priču o samom liku već im je djelovanje kroz ulogu lika fokus cijele priče. To je razočaravajuće, a nakon odgledanog Jokera dojma sam da nešto slično fali mediju videoigara.

Međutim, mislim da u svijetu videoigara postoji barem jedan primjer nečega što je blisko razini Jokera. Originalni The Last of Us u načelu ima protagonista koji na kraju priče ne (p)ostane dobra osoba. A kako igrač ne utječe na njegovu odluku, nema ni posljedičnog moraliziranja o tome je li Joelov potez dobar ili nije. Čak i da do moraliziranja dođe kroz nekakav konflikt stavova u nastavku priče, oba viđenja Joelove odluke imaju opravdane argumente.

Ako ste gledali Tarantinov Kill Bill onda znate savršen primjer takve situacije. U završnoj prepirci između Beatrix i Billa, jedan takav razgovor ide ovako:

Bill: Nije na tebi da doneseš tu odluku.
Beatrix:  Da. Ali je odluka ispravna.

The Last of Us je tematski također podjednako mračan kao i Joker, a čini se da bi nastavak mogao kopati još dublje. U nedavnom intervjuu, scenaristica igre The Last of Us Part II opisala je igru na sljedeći način: „U konačnici, to je priča o cikličnosti nasilja. Ali, dalje od toga, to je razgovor o posljedicama koje trauma ostavlja na dušu. Ellie je traumatizirana i to ostavlja traga na njoj i načinu na koji se nosi sa svijetom.“

Ne očekujem da će Ellie psihički otići do mjesta s kojeg nema povratka, ali zapravo me više zanima Joelova uloga u priči. Mislim da je u nazivu igre s razlogom odabrano Part II, kao dio koji se nastavlja na prethodnu radnju, jer sam broj 2 u nazivu igara ne znači nužno nastavak – npr. Red Dead Redemption 2 je kronološki ispred prvog dijela. Nastavak priče nije samo predavanje štafete već i svjesno reagiranje na ono što je priči prethodilo. Upravo bi tu The Last of Us: Part II mogao zaći u vrlo mračan teritorij.

Naravno, sad su to već moja nagađanja, ali doista se nadam da će biti tako. Joker me oduševio kao film koji gledatelja izvlači iz zone komfora i mislim da bi bilo fantastično kada bismo takvo nešto imali u interaktivnom obliku. Vrijeme će pokazati jesu li moja nadanja utemeljena ili nisu, a do tada – svi u kino gledati Jokera!

Komentari (11)

  • Agent

    03.10.2019 - 21:04

    Ja sam njime malo razočaran,možda zato što su ga svugdje hype-li pa sam i ja od njega očekivao puno.

  • Duje0506

    03.10.2019 - 21:14

    Interesantan članak. Nisam inače od filmova po stripovima, par njih mi se svidilo..većinu nisam pogleda, a ni ne planiram..
    Dojma sam da je ovo jednostavno dobar film, volija filmove po stripu ili ne. Definitivno poc u kino 🙂
    Što se tiče naslovnog pitanja… možda Big Boss – MGS, 9s – Nier:Automata?

    • Zoran Žalac

      @Duje0506, 03.10.2019 - 22:01

      MGS mi je razočaranje po tom pitanju, polu uspjela priča ako ćemo gledati Phantom Pain.

    • Duje0506

      @Zoran Žalac, 03.10.2019 - 22:19

      Ne nužno petica. Slažem se u potpunosti, moglo je i bez nje, priča je bila zaključena. Da je uspilo u onom čemu smo se neki nadali bila bi pravi odgovor na tvoje pitanje…
      Ali, mislim općenito na Big Bossa kroz sve naslove

    • tomekplejka89

      @Zoran Žalac, 04.10.2019 - 11:02

      Napokon netko ko se slaze sa mnom…ali trojka (MGS) je izvrsno postavila taj konflikt…mozda ne na nacin da igrac bira, ali sam odnos Big Bossa i Boss i njihova proslost je najbolje ispricana prica po meni u videoigrama. Jos kad covjek sazna pozadinu njezinih postupaka. Cista perfekcija.

    • Lord_Sec

      @Duje0506, 03.10.2019 - 22:13

      Slozia bi se s Nier automata

  • _Someone_

    03.10.2019 - 22:08

    Kratos? Valjda sva ekipa iz GTA igara? Dalo bi se tu jos par primjera naci

    • marko1106

      @_Someone_, 04.10.2019 - 07:31

      Ni jedno od navedenog. Svi imaju ono bas sto je Zoran rekao grizniu savjesti i pokusavaju doci do iskupljenja. Osim Trevora naravno.

  • SanKa

    04.10.2019 - 09:49

    American Psycho , lik Patricka Batemana ? U knjizi je jos odvratniji nego u filmu

  • MightyAloy

    04.10.2019 - 13:10

    Odličan članak, s gustom sam ga pročitao. Nisam još pogledao Jokera, no sad se još više veselim filmu. Btw upravo ponovo prelazim The Last of Us i ne mogu doći sebi koliko su likovi, njihov razvoj i cjelokupnq atmosfera dobro napravljeni. Čisti užitak.

  • xxved

    04.10.2019 - 23:53

    TLOU!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?