HCL.HR

Nisu igre otvorenog svijeta isprazne nego igrači nemaju vremena za znatiželju

Zoran Žalac 29.09.2020.   •   43 komentara


Sve se češće mogu čuti optužbe da su otvoreni svjetovi u igrama dosadni i prazni. Je li to doista tako ili je problem na kraju dana samo u nama?

Ovaj tekst je kratka priča o stolicama u jednoj videoigri otvorenog svijeta. No, prije nego uopće krenem pisati o tome evo vam kontekst koji me ponukao na to. Ovih dana aktualna je Mafia: Definitive Edition, prerada igre koja je u isto vrijeme linearna, ali smještena u donekle otvoreni svijet. Misije dopuštaju slobodu biranja puta kojim će igrač doći od jedne točke do druge, no kad jedna misija završi, automatski kreće druga. Neki igrači tvrde kako je to bolji pristup od nelinearnog jer današnje videoigre s otvorenim svjetovima žrtvuju slobodu kretanja za ponavljajuće aktivnosti, a veličinom dostupnog teritorija maskiraju ispraznost samog svijeta.

Ima u tome nešto istine i baš smo u ovoj generaciji igara doživjeli svojevrsno zasićenje otvorenim svjetovima. No, diskutirao bih da problem nije samo u igrama koje slijede ono što je u modi. Trend je tu jasan i postoji uvijek crnih ovaca u cijelom stadu. Međutim, ne bismo trebali generalizirati  pa reći da su svi otvoreni svjetovi u igrama isprazni pod krinkom prostranosti. U obzir ipak treba uzeti više faktora i okolnosti.

Prva okolnost – igračima je danas dostupno više igara nego ikad prije. Imamo igre koje su besplatne, one koje nam poklanjaju, imamo digitalne trgovine u kojima možemo kupiti koju god igru poželimo, imamo pretplate s čitavim katalozima igara. Kakve to veze ima s otvorenim svjetovima? E pa što je igraču dostupna veća količina igara, to se smanjuje potreba za besciljnim igranjem. Ako se pitate što je besciljno igranje, to je sljedeće.

Kad na raspolaganju imate mali broj igara koje možete igrati, npr. nakon što tek kupite konzolu ili PC, šanse su da ćete iste igre igrati više puta dok dobijete ili kupite neke nove. Brojne igre nisu dizajnirane tako da im svaki prelazak bude drugačiji i onda si igrač sam mora tražiti svoju zabavu. Prije je to bilo igranje uz pomoć šifri, a danas je to ono što bi Igor nazvao „glupiranje“. Dakle, besciljno igranje je ono kad pokrenete igru bez zacrtanog plana, nemate nikakvu obavezu da odredite neki set zadataka ili izazova, jednostavno radite što god vam padne na pamet i idete kamo god vas noge nose, bez želje da išta postignete. I za takvo što su igranje igre otvorenog svijeta idealne.

Ima ona jedna dobro poznata fora da igrači počnu voziti po prometnim pravilima u GTA kad im igra postane dosadna. To je upravo ono besciljno igranje koje igra ne nagrađuje, ali nas na njega tjera dosada – kad nemamo što drugo igrati, kad smo sve već vidjeli i obavili. Međutim, ako imam više igara na raspolaganju, veća je i šansa da ću prije zaigrati nešto drugo nego se dosađivati po gradovima GTA serijala. To nije kritika samih prostora u GTA igrama nego jednostavno moje davanje prioriteta stvarima za koje će mi biti dobijeljena nagrada i za koje ću imati osjećaj ponosa i postignuća, kako kaže ekipa Electronic Artsa.

Takvo prioritiziranje javlja se paralelno sa spoznajom o ograničenosti vremena, nekako oko vremena kad čovjek počne živjeti od novca kojega je sam stekao svojim radom te se počne brinuti i o drugim osobama. Često se kaže da se odrastanjem izgubi fascinacija i znatiželja kakvu djeca u mladosti imaju prema svijetu. Vjerujem da to vrijedi jednako kako za stvarni svijet tako i za one virtualne.

Prije me u igrama zanimalo sve i svašta pa bih eksperimentirao igrajući „protiv pravila“ igre. U TOCA serijalu vozio sam utrke u suprotnom smjeru i uzrokovao sudare samo da bih doznao kako je to voziti maksimalno razbijeno vozilo bez kotača. U Half-Lifeu sam zavirivao u svaki ćošak levela čak kad i tamo gdje nije bilo ničega, ja bih udaranjem ili pucanjem po zidu ispisivao svoje ime samo da vidim kako će to izgledati. I to me dovodi do priče o stolicama koje sam spomenuo na početku ovoga teksta.

Igra je Driver 2, primjer ranog open-world naslova u kojemu je cijeli grad bio otvoren za istraživanje. Možeš uzeti bilo koji auto, voziti gdje god želiš! Nisi morao imati nikakav cilj – i svejedno je bilo zabavno. Znao sam provoditi sate i sate u Driveru 2, ne u misijama, nego u glupiranju. Bilo mi je smiješno kako pješake na ulici mogu utjerati u zid, bilo mi je zabavno maltretirati policiju u Havani. No, danas igru ne pamtim zbog toga. Pamtim kako sam nakon silnih sati igranja jednoga dana došao do zapanjujućeg otkrića – u Driveru 2 možeš sjesti na stolicu, usred grada!

U igri od toga nije bilo nikakve koristi i ništa se ne bi dogodilo nakon što lik sjedne na stolicu. No, meni je to otkriće totalno promijenilo moje viđenje Drivera. Više to nije bila samo igra u kojoj si autom ganjao pješake, a oni od auta bježali jednom jedinom animacijom. To je najednom bila igra u kojoj si s istim tim pješacima mogao sjesti u nešto što je sličilo kafiću ili restoranu. Ne bilo gdje na mapi – trebalo je dosta vremena da pronađeš takvu lokaciju sa stolicama. Najvažnije od svega – nigdje se u igri nije spominjalo da je takvo što moguće. Jer ultimativno – koga je za takvo što uopće briga?

E pa 12-godišnjem meni bilo je važno. To otkriće bilo je vrhunac mog besciljnog igranja Drivera 2. Mogao sam se pohvaliti prijateljima da sam pronašao nešto skriveno u toj igri, koliko god trivijalno bilo. Mogao sam se pretvarati da je Driver 2 igra promatranja drugih vozača iz perspektive pješaka. Mogao sam iznova češljati gradove tražeći stolice na koje mogu sjesti i promatrati virtualnu prirodu.

Gledajući na to iz današnje perspektive, tumaranje u Driveru 2 bilo je čisto gubljenje vremena. Sada mi slične akcije u igrama jednostavno ne padaju na pamet. Jer premalo je vremena za takva glupiranja! Ali istina je da su današnji svjetovi u igrama jednako detaljni, ako ne i detaljniji nego su ikad prije bili. Ono što se kod igrača s godinama gubi jest znatiželja prema nepoznatom i fascinacija detaljima tih svjetova. Naravno da su nas igre istrenirale da je važno samo ono što donosi nagradu i da treba ići samo u smjeru gdje se nalazi indikator točke od interesa. No, to je tek dio problema, ne nužno i njegov uzročnik.

Označeno sa:

Komentari (43)

  • srki-88

    29.09.2020 - 13:09

    Sve ovo stoji…Nego di je vama recenzija za Mafiu DE? Dosta vam treba.

  • gundogan

    29.09.2020 - 13:12

    Tocno ovaj problem imam. Lijepo objasnjeno slazem se sa svime.

    • ihneacho

      @gundogan, 29.09.2020 - 15:44

      Ne bih nazvao problemom, ako mi se ne svidja “neki tamo puteljak i štand” normalno da necu ici, ali ja bih prije rekao da je zbog tog sto imamo puno igara puno zanrova a da dugogodisnji gameri hoce da se pokazu da su univerzalni pa bi sve igrali što predje 92 na metacriticu i logicno da ce mu vecina biti dosadna ili da ce silom igrati igru.

    • gundogan

      @ihneacho, 29.09.2020 - 20:06

      Slazem se i s tim.

    • Stitrek

      @gundogan, 29.09.2020 - 22:36

      90te i 2000te su bile pravi boom po pitanju video igara i kreativnosti, isto je bilo i sa glazbom. Tu je bila velika znatiželja i istraživanje i za starije gejmere jer kad se pojavio Driver serijal, GTA3 i kasnije San Andreas, to je bila revolucija i nešto sasvim novo. Prije su se sve igre odigravale detaljno i bilo ih je jako malo, cesto su se pržile na CD-ove i razmjenjivale okolo, danas je izbor igara ogroman i igraju se igre koje iskljucivo odgovaraju našem ukusu. Slijedeci boom ce biti za desetak godina kada VR bude na visokoj razini i puno dostupniji, tada ce se i vise developera ukljuciti za VR AAA igre.

  • Jokinjo

    29.09.2020 - 13:15

    Ma poluotvorene mape kao u zadnjem God of waru su taman da ih se da detaljno pretražit bez ulaganja previše vremena

  • Cro_echo88

    29.09.2020 - 13:15

    Točno to, puno sam se više zabavljao igrajući ko klinac igre i besciljno lutajući svjetovima i sam bi sebi pronašao zanimaciju koja apsolutno nema nikakvog smisla ali meni je bilo fora., u driveru uopce nisam prolazio misije, to je bila igra di voziš aute i bježiš policiji, ali kad si klinac sve je puno zabavnije nego kad si odrastao pa tako i igre 🙂

  • SanKa

    29.09.2020 - 13:19

    “U TOCA serijalu vozio sam utrke u suprotnom smjeru i uzrokovao sudare samo da bih doznao kako je to voziti maksimalno razbijeno vozilo bez kotača.”

    holy shit ,mislio sam da sam jedini ovo radio xD

  • butjer1010

    29.09.2020 - 13:32

    Također i ja potvrđujem da je istina ovo što si napisao. E sad, pitanje je jesu li igre zaista nekada bile bolje, teže, raznovrsnije, originalnije, ili je to bilo samo zato što smo sada stariji i nemamo vremena za “glupirati se” u igrama. Ne znam, nisam još skužio odgovor na to pitanje, koje si stvarno vrlo često postavljam. Vidjet ćemo kad nam djeca odrastu, imaju li i oni isti problem. Možda nam i to odgovori na neka od tih svih pitanja. Za sada, moj sin sa skoro 14 godina ima mišljenje isto kao i ja, jer naravno da još nije stvorio svoje. Kod starije kćeri je već pomalo drukčije, ali ona baš nije luda za igrama, pa da ju ispitujem o tome nema smisla. Čekamo……

  • Smike

    29.09.2020 - 13:35

    Ja sam veliki fan otvorenih svjetova u igrama. Jednostavno ne igram muliplayer igre i smatram da je fer da dobijes za svoje novce veliku količinu sadržaja bez dodatnog plaćanja. Kod mene je problem kad jednom pocistim sve na mapi jednostavno se ne mogu ponovo natjerati da igram tu igru AC odssy npr. Dok linearne igre prelazim više puta Uncharted Batman prvi i sl. Odličan tekst jer stvarno sve je manje vremena i vrijeme želim iskorisiti na igre koje to zaslužuju.

  • Chris_LiRiOuS

    29.09.2020 - 13:42

    Vjerujem da je to razlog tomu jer naša generacija (od 18 do 40) na neki nacin odrasla uz to, a danasnja djeca uz battle royale i slicne. A mi vise nemamo toliko vremena da igramo kako smo prije mogli bez posla i previse obaveza.

  • goran022

    29.09.2020 - 13:44

    Ljudu su postali zasićeni jer je sve dostupno i više neznaju uživat u malim stvarima. Npr. igrao sam nedavno Rise of tomb raider, grafika je prekrasna i super mi je igra, ali neko ce rec sve je to vec viđeno. Isto kao npr. izađe novi autocad, kažu ljudi nije se mnogo toga promjenilo, pa ne možeš savrsenstvo mijenjat, doradis male detalje, isto tako u igricama, nikad nije bili bolje za igrat i veći izbor ali ljude to cini ravnodusnim valjda 🙂

  • Dragan[MKD]

    29.09.2020 - 13:47

    Batman arkham knight ima lijepi otvoreni svijet, imaš hrpu side missiona koji nisu samo tu kako bi popunili vrijeme nego su baš integrirani u svijet igre, kad ih predjes dobiješ neko postignuće, uhapsiti neki villain koji možeš i vizuelno pogledati iza rešetke u policijskoj postaji gdje vidiš koliki je kapaei slično, takođe glavnu priču je samo jedan dio misije, moraš završiti svih misija kako bi dobio pravi završetak serijala što je gušt(osim skupljanja onih ridlova trofeja).

    • atlas

      @Dragan[MKD], 29.09.2020 - 15:02

      Cili arkaham serijal je bio odlican, svaki nastavak veci i bolji, a i nesto novo bi donio. Iako prvo put kada sam igrao AK neke stvari mi nisu jednostavno sjele na prvu i guranje batmobila u skoro svaki veci segment igre, prosjecne boss bitke i sl., u jednom trenutku sam ga smatrao najlosijom igrom iz serijala. Al evo upravo se spremem na povratak, taman za ovo nadolazece tmurne kisne dana, idealno za nocno tumaranje po gotham cityu. Btw. ovaj put ce se igrati u cilom paketu sa svim dodatcima, tako da ce sigurno biti bolje iskustvo

  • Robotz

    29.09.2020 - 13:59

    A zavisi od igre do igre,ako su dosta genericne onda definitivno nemam tu znatizelju da trosim previse vremena na istrazivanje,npr Ubisoft open world igre su divne i rade kako treba ali su mi genericne nekako i nemam neku veliku zelju da nesto detaljno istrazujem.
    Dok mi je Zelda BOTW i Witcher 3 npr bila divna iskustva gdje sam uzivao u istrazivanju i presao ih uzduz i poprijeko.
    A Horizont zero dawn mi je pola-pola bio divan i zanimljiv svijet ali dosadni i genericni side questovi.

    • atlas

      @Robotz, 29.09.2020 - 14:55

      Slažem se sa svime što si naveo. Ubisoft igre jednostavno nemaju tu dubinu, zabavne su za kao casual sandboxing i nista vise, njih prakticki mozes igrati kao multiplayer naslov, uskocis u svijet, rijesis par misija i to je to.

  • 312AE

    29.09.2020 - 14:22

    Driver jedan i dva remake si ja jako dugo želim.To sa stolicama je i meni bilo otkriće isto kao i secret car u Chicagu, njega sam slučajno sam pronašel. U Driveru sam nekad stvarno sam satima preskakal mostove i ganjal se s policijom. Baš to, pošto su nam igre danas puno pristupačnije i s nekim serijalima nas baš spamaju, a i činjenica da glupiranje sad mora biti online i to moraš svakom pokazati, je dobro vrijeme naučiti se izostaviti neku igru iz poznatog serijala.

    • Zoran Žalac

      @312AE, 29.09.2020 - 14:41

      To je onaj auto u garaži ispod stadiona?

    • 312AE

      @Zoran Žalac, 29.09.2020 - 14:46

      Da onaj žuti s crnim crtama, moraš na šalter za prodaju karti i onda ti se otvori stadion. 😁

    • Cro_echo88

      @312AE, 29.09.2020 - 15:36

      I onda kad bi išao po taj auto bi vozio pomalo da ga ne razbijem 😁

    • 312AE

      @Cro_echo88, 29.09.2020 - 17:00

      😁Ja jedno vrijeme nisam imal mjesta na memory kartici, a nisam ništ htel brisati, pa sam ga svaki dan iz nova otključaval, njega i minija u havani, to su mi bili omiljena dva. 😊

    • razer1234559

      @312AE, 29.09.2020 - 21:43

      Isuse kad se toga sjetim. Kakva nostalgija.

  • mili1985

    29.09.2020 - 14:33

    Jedina open world igra u kojoj sam zbilja uživao i glupirao se, te istraživao sve moguće kutke je San Andreas. Tada sam bio i dosta mlađi. Nakon toga sam izgubio interes za GTA serijalom. Danas nije da nemam vremena glupirati se, nego mi se jednostvano neda. Nijedna mi open world igra nije baš toliko zanimljiva da bih se glupirao i istraživao do najsitnijih detalja. Više sam za linearne igre ili neki polu otvoreni svijet. A usto imam i brdo igara na lageru. Treba se svima posvetiti.

  • Sick Individual

    29.09.2020 - 14:59

    Napokon da je netko ovaj članak napisao.. potpisujem sve

  • Josip

    29.09.2020 - 15:00

    Koliko se slažem s napisanim, toliko baš i ne.
    Ne treba uspoređivati nas nekada kao tinejđere koji nisu imali što igrati pa iz dosade igrali i današnje stanje: To je samo dokaz koliko su igre prije bile zanimljive kad smo igrali jer nismo imali šta drugo (iz dosade), i danas, kada imaš hrpu dostupnih igara i sadržaja a opet ne igramo open world igre – odnosno to je pokazatelj da open world igre nisu baš napredovale sadržajno kako bi držale igrača uz nju, i da je ista ova situacija bila kada sam ja imao 13 godina, opet bih igrao nešto drugo, jer je open world svijet uglavnom dosadan i repetitivan, čast izuzetcima (GTA, Witcher 3, vjerujem da je i FF zanimljiv nisam igrao…).

  • DobarLosZao

    29.09.2020 - 15:07

    Samo cu spomenuti Duke Nukem 3D. Toliko skrivenih detalja, prostorija, jedna jedini prazan stan na vrhu nebodera u koji udjes kroz prozor, leteci. Tajna misija itd. Odlican tekst. Stari se

  • departed1983

    29.09.2020 - 15:21

    Jesu, prazne su i genericne i u njima nema nista zanimljivo i nista sto vec nismo vidjeli.. samo bespotrebno gubljenje vremena… Divininty OS2 je primjer kakvi leveli u igrama trebaju da budu.. Kad udjes u novu zonu imas osjecaj da je beskonacna i dobijes napad anksioznisti jer mislis da to neces nikad zavrsiti i ugasis igru pa se vratis ponovo za 3 dana xD…. I bukvalno potrosis 20-30 sati na istrazivanje zone, da bi je kasnije kad sve zavrsis i pocistis proso uzduz i poprijeko za 5 minuta…

  • Arthur

    29.09.2020 - 16:00

    Došlo je vrijeme da više nije dovoljno napraviti igru koja ima dobru glavnu priču i ostatak je zezanje po open worldu. Naravno, većina će nas i nakon prelaska istraživati mapu, definitivno se zezati s policijom, vojnicima ili čime već možemo u datoj igri, ali nakon toga nam dosadi. Npr. Red dead redemption 2 je dobar primjer kako napraviti dobru free room igru s dobrom pričom pa i zanimljivim side misijama. Naravno nisu to neke special misije ali bilo je lijepo upoznati rockstarovom nikolu teslu i rješiti par misija sa njim. Bilo je i drugih zanimljivih likova koji nam se pojave kada im se približimo na mapi kao ludi ubojica koji ima prostoriju u zemlji gdje ubija svoje žrtve ili članovi kkk skupine kojih ima po cijeloj mapi. Nije nešto veliko ali kada imamo puno malih stvari na mapi koje pokreću mini misije dadnu doživljaj da se u igri događa nešto van glavnoga dijela igre. Tako imamo i witchera, skyrim i nadam se da će cyberpunk 2077 to primjeniti. Neka se igra pravi i 10 godina samo neka bude obećavajuća i dobro izvedena. Na red dead redemption 2 sam proveo sate i sate i stalno se nešto događalo u igri bilo prelaženje glavnoga dijela, sprednoga, istraživanja mape koja je ogromna, lova ili na kraju zezanja s gangsterima i policijom. Također lijepo je imati i easter eggove i tajne koje moramo sami pronaći bez ikakvog hinta kao u thps2 na levelu school 2. Dvorana odnosno pool i gym se mogao otvoriti jedino ako grindamo na rampi kod petoga zvona pri početku druge zvonjave zvona. Ako zakasnimo jedino to možemo izvesti ako restartiramo naš run. Zanimljivo je to što smo sami trebali to istražiti a time ni ne rješavamo misije niti imamo neki item tamo. To je odličan primjer secreta u igri. Dobijemo odlično mjesto za trikove gdje je bazen a ne bi svakome palo na pamet grindati na rampi na drugoj zvonjavi zvona. Nije da su thps2 i rdr2 savršeni ali ovakav pristup je bliže tome nego igre koje imaju samo misije i open world.

  • Dukie

    29.09.2020 - 16:03

    Ljudi su postali lijeni istrazivati igre otvorenog svijeta ili opcenito ono sto igra nudi. Kad igram onda igram jer ocu igrat i istrazit cu svaku misju rupu. Jedina stvar koja me zivcira kod open world igara je ta kad moram pratiti onu neku liniju ravnine da bi otkljucao mapu ili neki dio mape…. Znaci, daj mi da idem di ocu pa makar poginuo 100 puta, ali ocu ic di ja ocu. Linearne igre isto, istrazi se sve sto se da istraziti. Iz tog razloga se biraju igre koje me zanimaju i kojima cu se posvetiti maksimalno koliko mi vrijeme to dozvoli.

  • Veblar

    29.09.2020 - 16:21

    ne bih se složio da je vrijeme razlog zašto osobno to više ne radim. nije mi interesantno to više u većini igara, ne zbog odrastanja ili manjka vremena nego jednostavno me easter eggovi ili glupiranja u većini igara ne zadovoljava jednako ko prije. prije je bilo otkriće viditi nešto tipa da paučina se zapali od baklje jer tog nije bilo u igrama. danas je teško naći nešto u igri što ne očekuješ, a da druge igre nisu već napravile pa stoga svijet mora biti interesantan.

    ja kažem da svijetovi nisu dovoljno interesantno dizajnirani jer npr u division 2 sam obožavao pronalaziti grafite s porukama, razne oltare koje su neki ljudi napravili u spomen bližnjima i slične stvari, u ac: origins nisam toliko uživao u tome. u red dead redemptionu 2 mi je itekako bilo interesantno istraživati svijet, naići npr na prostorije s zagonetkama, skrivenu špilju u planini, poruke i tijela koje je ostavio serijski ubojica.

  • TITANXIS

    29.09.2020 - 16:22

    Za igranje videoigara općenito treba i vremena i strpljenja što je u današnje vrijeme ubrzanog ritma pravi luksuz. Nema se tu što reći za OW igre. Sama riječ nam sve govori o kakvoj se igri radi i oni koji ne posjeduju vrlinu sa početka komentara i malo vremena ne trebaju ni početi igrati jer developeri i cijela ekipa u izradi igre su uložili puno znanja, vremena i truda u takvo nešto da bi mi olako sudili i prelazili linearno čiji put nam određuje story mode.

  • Me666

    29.09.2020 - 16:34

    Nikad neću prestati uživati u Zoranovim tekstovima. Nevjerojatno kako sve rečenice čine zaokruženu cjelinu, a u isto vrijeme s lakoćom teku i prelaze jedna u drugu. Mislim da čak i da nisam igrao sve igre iz teksta (a jesam i to na isti način haha) da bih uspio vizualizirati iskustvo igranja istih. 10/10 IGN.

  • Buuks

    29.09.2020 - 16:55

    Istina. Zamijenio jednom PS4 igru za Shadow of Tomb Raider I meni lik prilikom zamjene govori – igra nije nešto, prošao sam je u jednu večer. Upalim kad ono preko 50h istraživanja tombsi scripti uokolo. Jednostavno lijen igrač.

  • c_ronaldo

    29.09.2020 - 17:05

    Svaka cast na tekstu, davno nesto realnije nisam procitao.

  • chocobo_047

    29.09.2020 - 17:48

    Sjećam se Drivera 2. Od free ride moda mi je jedino bio ‘bolji’ survival mod. Ne bolji ali zanimljiviji da. Tu stolicu o kojoj se priča i neki automobil sa trakama o kojem sam pročitao u jednom komentaru, nisam nikada pronašao. Gotovo stalno sam igrao survival mod kad sam ga jednom probao. Dobro sam se snalazio i po Chicagu i po Havani i bez otvaranja mape. Napamet sam znao kako naći neke dijelove u gradovima i kuda je najbolja ruta za bijeg od policije. Jako zabavna igra za ono vrijeme.

  • kico77

    29.09.2020 - 18:39

    Slazem se sa vecinom, osim sa zadnjim poglavljem. Istina je da vise nemam vremena za igrat igre, a pogotovo ne za gubit sate na istrazivanje svijeta i skrivenih detalja, pa mozda ni ne primjetim detalje u novijim igrama. Ali, postoji jedan youtube kanal (o Knightz o) gdje se uspoređuju raniji nastavci serijala (koji su prošli test vremena, tipa far cry i MGS) sa novijima. Zanimljivo za pogledat, preporucam, a imaju i ovakve videe sa detaljima iz starijih igara: https://www.youtube.com/watch?v=5WSdsp4C_sE.
    Znam da su me novi nastavci igara znali razocarati kada bi ukinuli neki dosta zgodan feature. Od banalnih igara tipa FIFA čiji je career mode patio kroz godine. A neki su bili toliki flop, tipa Empire Earth 3, da nikad necu zaboravit to razocaranje :’)

  • kuky90

    29.09.2020 - 20:14

    Jel vas moj komentar od prije par dana naveo na ovo razmišljanje?

  • Adam Jensen

    29.09.2020 - 23:07

    Nisu sve ali ogromna većina jesu. Neke od open-world igara ispraznog svijeta barem imaju dobar gameplay (npr. MGS V) pa nije dosadno tumaran ali ipak da se ja pitam samo bi RPG-ovi bili open-world.

  • maric4343

    30.09.2020 - 04:59

    Ja bih samo volio jednu stvar znam da se to neće desit al ovaj driver za remaster uff dušu bi da da ga vidim na ps4 ili 5

  • bunda3745

    30.09.2020 - 11:50

    Potpisujem cijeli clanak. Zadnje open world igre koje sam u beskraj izigrao za vrijeme srednje skole, sam ili sa prijateljima bile su GTA IV i CRYSIS prvenstveno radi odlicne fizike unutar igara i testiranje iste na razne nacine…. a driver 2 i ostale igre osnovne skole, to je bilo sati i sati utroseno…

  • Mrfloyd

    30.09.2020 - 16:31

    Touche!

  • vragec25cro

    30.09.2020 - 16:55

    Znači nekih 300+ igara na Steam,oko 50 na Egs,oko 20 na uplay i oko 10 na Origin,4 na ps4,oko 300 na xbox s xbox game pass ultimate i ja po treči put prelazim Far cry 5 🙂 Meni bi savršena igra bila da Rockstar pravi svijet,a Ubisoft na tom svijetu napravi Far cry 🙂 Slažem se sa člankom,neke igre prođemo jedno,a neke više puta,a opet nije to kao prije jer imamo previše toga u ponudi za siću,a i igre malo izgubile tu čar.Gta 3 naspr5am Gta san andreas igrao 2-3 puta više,dok gta san andreas naspram gta 4 i 5 igra jedno 10 puta više.Meni sve nekako kako mi igra sjedne,neke prelazim opet a nweke više nikada ne pogledam 🙂

  • moordrak

    03.10.2020 - 20:10

    Po nekim standardima, spadam u metuzaleme zato nije toliko čudno da ću malo pljuckati po mlađim generacijama. Moderni klinci ne mogu zadržati pozornost na nečemu dulje od 15 minuta i to je veliki dio problema jer se tako nažalost ponašaju i u pravom životu. Istovremeno se bave sa 15 stvari i niti jednu ne završe do kraja. Ebiga. Očito nemamo svi iste okidače zato imamo šarenilo igara u ponudi. Igram samo ono što me zanima, a isprobavanje prepuštam nekome drugome (čitaj: novinarima). Ono što kupim, gotovo uvijek prijeđem više nego jednom.
    Većina mlađe ekipe koliko vidim iz komentara, igre prolazi upravo novinarski, da ih prođe. Malo se u igrama uživa. AC Origins 350 sati, AC Odyssey 450 sati, HZD, 6 kompletnih prijelaza, Witcher 3 preko 200 sati, pet prijelaza. FarCry 3 2 kompletna prijelaza, The outer Worlds, 3 prijelaza. Dragon age kompletni serijal nekoliko puta , World of Warcraft, neznam koliko tisuća sati. Sada trenutno igram Amalur, a prešao sam ga kompletnog dva puta. I to je ovako samo na brzinu čega sam se sjetio. Žtajaznam. Volim gurnuti nos svugdje, imati sve, skupiti sve što se sakupiti dade, otkriti sve. Nemam posebnih problema sa dosadom u igrama otvorenog svijeta.

    Ima tematike koja mi ne odgovara recimo RDR2 ali to ne znači da je igra siromašna sadržajima. Tvrdim da nema previše igara u kojima se možeš izgubiti stotinama sati, čak štoviše, tvrdim da su jako rijetke. Ove sitne gluposti koje se prijeđe za nekoliko sati uopće ne smatram “ozbiljnim” igrama. Da, imaju simpatične mehanike, ali to je to. Kada ih jednom “ubereš”, čarolija je gotova. Primjer, Portal, Tomb Rider. Talos Principle je recimo jedan dobar primjer kako “puzlice” trebaju izgledat.

    Sve igre random slaganja ili izbjegavanja zamki preciznim tajmiranjem skokova, šuteva, duplih skokova itd. , platformeri, su doslovno za ubiti vrijeme, onako da ne čitaš novine dok si na zahodu. CrashBandicoot, Spyro, Tetris…

    Linearne igre su za mene jednokratna zabava, poput gledanja sapunica na TV-u. Žali bože para. Dead Space 3. Alan Wake. Girsi. Pray. Prođem ih jednom ili niti jednom i više ih nikada ne pokrenem. Svejedno, na polici su, kupljene.

    Puno toga volim igrati, imam omiljene i neke ne toliko omiljene žanrove, a kada se igram, uložim svoje vrijeme u istraživanje virtualnih svjetova. Gotovo nikada neću reći, nemam ja vremena za to jer bih se onda trebao baviti nečim drugim ne igranjem igara.
    I opet ga ispade plahta. 🙂 Aj pozz svima.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?