Igramo Kingdom Come: Deliverance 2 – život je težak, ali imamo odličnu vijest

Znate onu foru kad u igrama utrkivanja na otvaranju vozite najbrža vozila, a onda se nešto dogodi pa morate sjesti u nekakvu starudiju? Sličan pristup ima i Kingdom Come: Deliverance 2, samo bez automobila.

Sir Hans Capon i njegov prijatelj Henry su na važnoj su misiji dostavljanja pisma u Troskovice, no ta avantura pođe krivim putem kad se odluče okupati u obližnjem jezeru gdje Sir Hans načuje ženske glasove. Dvojac nekako ostane i bez pisma i bez svoje viteške opreme, a nakon toga u gaćama bauljaju po šumi. U ovoj igri ne da padnete s konja na magarca, nego doslovno padnete s litice i jedva preživite. A na Sir Hansa istresu kantu govana, što je još gora sudbina.

Ovakav početak igre može se činiti demotivirajućim jer počnete kao vitez na konju, a zatim bosih nogu pješačite trbuhom za kruhom. No baš kao u prvoj Kingdom Come igri, zabava je upravo u tom uzdizanju do boljeg statusa, u nadilaženju izazova gdje je sve okrenuto protiv vas, a vi znate da u životu uspijevaju uporni i snalažljivi.

Zanimalo me može li nastavak ponoviti istu onu žeđ za razvijanjem lika kakvu je imao originalni Kingdom Come. Ipak je Henry u toj igri napredovao i naučio je čitati pa sam se bojao da je lik gotov i isklesan. A ono već na samom početku vidiš da ne razumije latinski, ne zna plivati… Ma mora Henry još puno pure pojesti da bi ga drugi respektirali. I to je najbolja moguća motivacija kad vas igra degradira na status kmeta.

Prvih sat i pol igranja u Kingdom Come: Deliverance 2 izvedeno je u linearnom obliku s nekoliko tutoriala. I o tome vam u ovom tekstu načelno smijem pisati, dok konkretne dojmove o igri moram ostaviti za samu recenziju. Ako ste igrali prvi KCD, onda znate da ta igra počinje tek kad dobijete slobodu kretanja po otvorenom svijetu. Tako je i ovdje pa su moji glavni dojmovi ionako rezervirani za taj dio igre, što znači da vam o gameplayu još ne mogu reći ništa konkretno. Ipak, barem mogu pisati o drugim segmentima igre.

Za recenziju sam odabrao PC izdanje igre iako sam malo protrnuo vidjevši visoke hardverske zahtjeve koje su developeri naveli za igru. Iskreno rečeno, očekivanja su mi bila vrlo niska jer prvi Kingdom Come nikad nije bio sređen do tehnički pristojne razine. Osim toga, nebrojeno sam se puta opekao ranim pristupanjem igrama koje se žurno optimiziraju do samog dana izlaska. A u ovom je slučaju izlazak igre udaljen skoro mjesec dana…

Sa zadovoljstvom mogu reći kako su vijesti oko tehničkog stanja baš jako pozitivne. Moja konfiguracija (Core i7-9700, 16 GB, GeForce RTX 4070) se za sada bez problema nosi s igrom na 1440p rezoluciji (DLSS Quality) pri High detaljima u 70-90 fps-a. S obzirom da se za taj rang hardvera po službenim zahtjevima navodi igranje na 1080p medium postavkama pri 60 fps-a, ostao sam ugodno iznenađen. Kingdom Come: Deliverance 2 je jedno od najugodnijih iskustava na PC-ju koje sam imao u dugo vremena. A mislim da stvari mogu biti samo bolje jer konačna verzija igre neće imati Denuvo zaštitu (koja je stavljena na review kopije) i u međuvremenu ćemo dobiti optimizirane drivere.

E sad, moram spomenuti da ove dojmove oko optimizacije temeljim na prvoj od dvije regije u igri. Druga regija donosi veći grad Kuttenberg pa je moguće da će to biti hardverski zahtjevniji dio igre. No, nekako sam optimističan na temelju ovoga što sam do sada vidio, a vjerujem da bi i performanse na konzolama mogle biti stabilne.

Generalno bih rekao da je igra jako dobro ispeglana mjesec dana prije izlaska jer nisam primijetio značajnije bugove. Tu i tamo sam vidio psa kako prolazi kroz stol i u jednom trenutku se pljusak spustio kao da je netko iz vedra neba samo uključio efekt kiše. Ali to su sve zamjerke koje sam do sada uspio pronaći i prilično su nebitne. Čini se kako je iskustvo developera s prvom igrom ovdje rezultiralo kvalitetnim tehničkim stanjem, zbog čega neće biti potrebno odgoditi igranje u iščekivanju da stvari postanu bolje za par mjeseci, kako je to npr. bilo sa Stalkerom 2.

Druga stvar, apsolutno sam zaljubljen u to kako izgleda okoliš ove igre! Razmišljam si tijekom igranja – ma je li ovo najprirodniji pejzaž koji sam vidio u nekoj igri? Nije ovo svijet koji je natrpan detaljima pa da zadivljuje igrača svojim šarenilom i kićenošću. Ovdje divljenje proizlazi iz realističnog prikaza prirode, iz onog osjećaja kao da ste stvarno prisutni u nekom srednjovjekovnom okruženju. Prolazim kroz šumu i vidim srušena stabla, ne samo na tlu nego i drveće koje se padom naslonilo na druga stabla. I pitam se je li to detalj kojeg inače mogu pronaći u drugim igrama.

Ostali segmenti grafike, a tu prvenstveno mislim na izgled likova, su prosječne kvalitete. Ne izgleda to loše, ali nije najviša razina. Cutscene su također zaključane na 30 fps-a, što je primjetno kad ostatak igre ima puno glađu izvedbu. Pozitivna je stvar što ovaj put imamo i mod za fotografiranje, tako da screenshoti mogu uključivati i prikaz samog Henryja.

I to je to od mojih dojmova o Kingdom Come: Deliverance 2, za sada. Rado bih dodao još toga, materijala definitivno ima, ali nešto moramo ostaviti i za konačnu recenziju. Nadam se da vam je i ovo bilo korisno za početak, a sad me ispričajte – Henry mi je gladan, treba baciti udicu da se nešto i upeca.