Hvaljen Isus i Marija! Oprostite mi velečasni, griješio sam. Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam učinio od posljednje ispovjedi koja je bila… Eh, djeluje kao da je prošlo šest godina, ali zapravo nije bilo tako davno da sam se sa župnikom Godwinom iz Užica uništio od alkohola, rigao sa zvonika pa idućeg jutra narodu služio euharistiju…
Svi se sjećaju toga, Henry, ne moraš mi ponavljati stare grijehe.
Početna cijena | Recenzirana verzija | Recenzentski primjerak |
60€ | PC | Ustupio izdavač |
Oprostite, velečasni. Opet sam sreo Godwina kojega su razriješili njegove dužnosti, ali znajte da se nismo prepustili starim porocima. Godwin mi je pričao kako je sudjelovao u bitci na Kosovom polju i pitao sam ga tko je pobijedio. Odgovorio mi je da je to teško reći. Složili smo se da je rat gadna stvar u kojoj nitko nije istinski pobjednik. Nisam ni slutio da ću to i sam osjetiti na svojoj koži.
Predosjećam dugačku priču, Henry.
Da, velečasni, dugačka je. Možda i predugačka. Vrtio sam ju u glavi 60-ak sati. I još sam se pokušavao zadržati samo na glavnim događajima pa se svejedno rastegnulo. Sve je počelo kad su mene i lorda Hansa Capona poslali da dostavimo pismo Ottu von Bergowu u zamak Trosky. Putem su nas pokrali banditi, ja sam pao s litice, a na Hansa su istresli kantu govana. Bio je to jako težak početak, posvađali smo se, bili smo u dugovima i bez prebijenog srebrnjaka. Što god da sam pokušao nije mi išlo od ruke. Bilo je frustrirajuće. Ali moja je zadaća bila jasna, a inat mi je bio motivacija da se vratim u formu i ponovno stanem na noge.
Grijeh je težiti za ovozemaljskim dobrima, Henry.
Bez ovozemaljskih dobara nisam mogao pomoći drugima, velečasni. Ulozi su bili veliki i komplicirani. Ugarski Kralj Žigmund Luksemburški nema pošten interes za našu Bohemiju, a okružio se ološom kao što su Ištvan Toth i Markvart von Aulitz koji su zaslužni za smrt mojih roditelja. Naša borba da na postolje vratimo zatočenog kralja Vjenceslava tražila je od mene da radim neke nemoralne stvari i bilo me strah da i sam ne postanem poput Žigmundovih gadova. Srećom pa sam upoznao široku bandu pobunjenika koji su me usmjeravali. I moram priznati da mi je u početku bilo teško popratiti tko je tko. Bili su tu Žižka, Hynek, Janoš, Kubyenka, Adder, Brabant, Samuel… Jako puno novih faca, ali do kraja su mi svi nekako prirasli srcu na ovaj ili onaj način.
Da vam iskreno kažem velečasni, često sam se osjećao izgubljeno u politikanstvu cijele situacije. Umaralo me praćenje razmirica češkog plemstva. A i Godwin je imao slično iskustvo, kaže mi da je plemićima morao dogovarati brakove i rješavati crkvene sporove. Puno se tu brbljalo i u životu nisam čuo toliko brbljanja na različitim jezicima: njemački, mađarski, poljski, francuski, talijanski, latinski… ma svatko ovdje tepe neki svoj jezik umjesto našeg češkog!
To nije grijeh Henry, to nam je kazna od Boga što smo pokušali izgraditi kulu do neba.
Da, velečasni, samo kažem… čovjeku nezainteresiranom za povijest i politiku naše Bohemije bilo bi pomalo dosadno pratiti sve što sam ja morao proći s plemstvom. Ali, pokraj svih tih zasjedanja, raspravljanja, planiranja i spletkarenja, stvarno sam uživao razgovarati s ljudima. Uživao sam razuvjeravati sugovornike znanjem, razumom ili prijetnjom, ali moram priznati da sam i dosta lagao kako bih ostvario svoje ciljeve.
Laganje je definitivno grijeh. Što još?
Od nekih lakših grijeha, samo da se sjetim… Ručno sam se bavio alkemijom i pripravljanjem napitaka, barem dok nisam imao novca da ih kupujem kao pošten čovjek. Iako sam zapravo najviše krao stvari baš onda kad sam imao novca jer mi se u gradu pružalo najviše prilika za to. Ukradeno sam prodavao Romima, pošteno su me uvijek isplatili, ali ne bez cjenkanja – obavezno sam se uvijek cjenkao da dobijem više.
To su već neki ozbiljni grijesi Henry, nadam se da si svjestan toga.
Znam, velečasni, ali ne žalim za učinjenim. Vi to ne razumijete u toj svojoj sakristiji, ali moj najveći grijeh je što me moj stari Sir Radzig Kobyla nije priznao kao legitimnog sina. Kad god bismo ja i Hans negdje došli, on bi kao plemić dobio urednu sobu s krevetom, a ja kmet neku smrdljivu štalu. Nema u takvom društvu pravde, velečasni, zašto bi mi onda bilo krivo to što sam ja pokrao sve što sam stigao i na tome fino zaradio?
Gospode pomozi… Ne možeš ići okolo i uzimati tuđe stvari Henry!
Oprostite, velečasni, ali na terenu je situacija drugačija. Ne vodi đavo ruku kopileta, nego želja za poštenom raspodjelom dobara. A nije da ja nisam imao nikakav kodeks ponašanja. Na primjer, nikad nisam oblačio ništa ukradeno. Dobro, jednom jesam, i onda sam shvatio da ljudi postanu sumnjičavi ako im izađem iz kuće noseći njihovu odjeću. Većinom sam zato krao od bandita i pljačkao pokojne.
SAKRA! Henry, to će ti biti puno očenaša…
Znam, velečasni, ali pustite mi da objasnim. Sve je to na kraju išlo u dobre svrhe. Kad sam ukradeno prodao Romima, kupio sam knjige i školovao se. Nijednu tuđu uslugu poduke ili smještaja nikad nisam odbio pošteno platiti. Nijednom nisam ukrao konja, iako me mamilo. Dobro, jesam jednog ukrao, ali ne za sebe nego za tipa kojemu su oduzeli konja jer se usprotivio tlačenju civila. Još se taj tip borio za Žigmunda i prvo me pokušao opljačkati na pristojan način, ali sam mu svejedno pomogao. Svaka moja krađa bila je s namjerom da drugima činim dobro!
To su puste izlike Henry, krađa je krađa. I grijeh je grijeh.
Henry iz Skalica nije loša osoba, velečasni. Znam tu i tamo biti fakin, ali kad je stvarno bitno uvijek sam svjestan da imam izbor što ću učiniti. Evo za primjer, nekako sam se uvukao u višegodišnji sukob dvaju selendri, Želejova i Tachova. Prvo me jedan šaljivdžija angažirao da Tachovu ukradem zastavu s majskog drveta. Ukrao sam ju pa me tip onda tražio da im otjeram i krave s pašnjaka. Rekao sam mu da je to previše i onda sam otišao u Tachov da ga ondje prijavim. Tamo su mi dali zadatak da tom tipu iz Želejova ofarbam njegovog bika kako bih ga osramotio.
Napravio sam to da se iskupim za krađu zastave, a onda su mi otkrili da si oni tako međusobno rade spačke već godinama jer se ne mogu dogovoriti čija je livada između dva sela. I pitali su me da idemo to riješiti jednom za svagda – šakama u grupnom fajtu. Ja sam rekao kako mora postojati način da to riješimo bez nasilja, na što su mi kazali da je bivši voditelj općine zapisao gdje je međa na toj livadi, samo je problem što nitko od njih ne zna čitati. I tu ja nastupam velečasni, odem u općinski ured i ponosno otvorim zemljišnu knjigu – kad ono pisano na latinskom! A nije mene tajo slao u gimanziju… Ništa, uči latinski kod pisara i par sati kasnije konačno protumačim gdje je čavao koji označava među na livadi. Nisam li time u konačnici učinio dobru stvar, velečasni?
Jedno dobro djelo ne poništava dva loša djela, Henry. Ali, hajde, barem ti smanjuje količinu očenaša. Samo nekako mislim da to nije sve od tebe.
Oprostite mi velečasni, ali bili smo u ratu protiv Žigmunda. Sjećate se kako sam rekao da nam je početak priče bio jako težak? Klonio sam se sukoba kad god je to bilo moguće. Uznojio bih se i mlatarajući vukove da spasim pijanog lovca kojeg su ti vukovi potjerali na stablo. Da je tako bilo cijelo vrijeme, odustao bih i otišao nositi vreće u mlin kod onog lopova. Međutim, malo po malo, zahvaljujući mojoj poduzetnoj naravi, s vremenom sam došao do opreme i počeo sam sve bolje baratati oružjem. Mislim da je prekretnica bila kad sam naučio tehniku anuliranja napada od tipa koji je tvrdio da ga je odgojila medvjedica.
Nakon toga sam shvatio da mi je borba zapravo bila dosta lakša nego u mojim prethodnim avanturama u Rataju. Više nisam imao šest smjerova za udaranje nego samo četiri, a i combo potezi su mi bili olakšani jer se smjer držanja oružja samostalno prebacivao tako da ne moram previše razmišljati o kombinacijama. No nemojte misliti da sam se borio znatno drugačije nego prije. Iako sam u dosta situacija bio brojčano nadjačan, uvijek sam udarao samo jednog protivnika istovremeno. I pritom nije bilo straha da ću udariti suborce, jer to u žaru bitke nije bilo izvedivo.
Jesmo mi sudjelovali u nekim relativno velikim bitkama s 30-ak boraca istovremeno i povremeno je to bilo malo smotano. Kad god je bila neka velika bitka, neprijatelje sam najčešće udarao s leđa. Možda nije časno, Oče, ali časna mi je bila misija! Imao sam priliku i koristiti novi đavolji izum pištolja i poslužio me dobro u nekoliko navrata. Samo se užasno sporo puni, a ciljanje je takvo da protivnika možeš pogoditi jedino potpunom slučajnošću ili čistom srećom. Puno su mi draži bili samostreli jer su precizniji i od običnih lukova.
Gospodin oprašta samoobranu Henry, ali nije pohvalno da ti se sviđa nasilje.
Pa i nije mi se baš svidjela borba, barem ne u potpunosti. Ali nije da sam se u ratu bavio samo time. U više navrata bio sam istražitelj u potrazi za istinom oko ubojstava. A moram priznati i da sam običnom puku pomagao s raznim praznovjerjima. Tjerao sam im đavle i tako to.
Nisu to praznovjerja Henry, đavo je stvaran. Nadam se da si škropio svetom vodicom?
Naravno, Oče, nego kako drugačije. Iako smo bili u ratu, zabavio sam se pomažući ljudima. Najviše sam pokušavao pomoći našim djevojkama i ženama, Oče. Ali i to je bilo krivo protumačeno pa je završilo u grijehu.
Morat ćeš biti malo detaljniji da mi bude jasnija priroda tog grijeha.
Prvo je bila neka djevojka u svatovima u Seminu, zaboravio sam već kako se zove. Njezina mi je majka rekla da nitko ne želi plesati s njom jer ima dvije lijeve. Ja sam se smilovao i pozvao ju na ples, pa istog trena zažalio jer mi je izgazila noge gore nego nego Kumani. Kasnije mi je bila vrlo zahvalna, ali je nakon intimnog druženja rekla kako joj nije bilo baš sjajno, što me baš povrijedilo. Moja Teresa u Rataju mi nikad nije rekla takvo što. Poslije sam upoznao Klaru kojoj sam demonstrirao svoje vrsno poznavanje cvijeća i tehnike oprašivanja. Ali, sve je to bilo prolazno, Oče, jer mi je pogled odmah na početku pao na jednu Katarinu. Oprostite mi velečasni, ali poprsje joj je takvo da ju ne možeš ni preskočiti ni zaobići, sve i da hoćeš!
Pazi se Henry! Bludništvo se plaća mnoštvom zdravomarija. Može biti gore jedino ako si imao neke nastrane misli prema sebi ravnima.
Bilo je izazova, velečasni, ali sam ustrajao u spolnoj čistoći. Redovito sam plaćao usluge kupanja u društvu i tako pomagao lokalnoj ekonomiji. Negdje sam čuo izreku: “On je krao, al’ je i nama dao”.
Čudne su te današnje izreke Henry, moraš biti jako oprezan. Da ti nije netko u multikulturalnom Kuttenbergu pokušao nametnuti neku svoju agendu?
Je, bilo je takvih. Vikali su po ulici da su žene najveće zlo na svijetu. Onda me jedan na ulici zaskočio sa svojom propovjedi kako se trebam odreći života u grijehu. Ovaj put jesam susreo ljude različitih nacionalnosti, rasa i religija, ali mislim da je korisno što smo međusobno razmijenili poglede na svijet. U konačnici smo došli do zaključka da čovjekova vrijednost i ljudskost nisu vezane za to odakle dolazi. I to je interesantna spoznaja u trenutku kad ti strani kralj tlači zemlju – da ponekad stranci mogu imati više ljudskosti nego ljudi s kojima dijelimo svoju zemlju.
Dogodilo mi se, velečasni, kako me razum tjera da u nekim situacijama stanem uz ljude koji su mi neprijatelji. Zapio sam se tako jednom prilikom s Kumanima za koje ni dan danas nisam siguran jesu li sudjelovali u rušenju mog rodnog Skalica. Strah me to bilo i pitati, a njih je sram bilo govoriti o tome. Umjesto toga smo pili, pjevali, pokušavali namjestiti spoj s jednom Romkinjom, a do jutra sam progovorio mađarski i pričao s jednim psom koji mi je rekao kako sam na dobrom putu u životu.
Zvuči kao zanimljiva priča Henry, ali je konzumiranje alkohola samo po sebi grešno. Nemoj mi još reći da si se i kockao?
Jesam, Oče, vrlo često i sa vama svećenicima. Stvarno sam dosta griješio. Prolazio sam kraj kapelica bez da sam se prekrižio i pomolio. Valjda nam zato nije išlo većinu vremena kad smo imali dogovoreni plan. Uvijek bi nešto iskrsnulo i produžilo moj posao, a kad ti se to događa u ovako dugoj avanturi onda to malo postane naporno. Ne možeš jednostavno doći do nekoga i odmah dobiti ono što ti treba, uvijek je: “ti meni počeši leđa pa ću ja tebi”. I često se dogodi da se tako zapleteš u priču i ne možeš uzeti predah da bi radio nešto drugo. Nekad po pet-šest sati u komadu radiš samo ono što ti kažu i ideš tamo gdje te pošalju.
Tako ti je to moj Henry, svi mi imamo dužnost prema drugome, a i gospodinu.
Ma jasno je meni to, nekad je linearan život dobar život, samo ta dinamika u mom životu nije bila baš najsretnija. Slobodan sam čovjek i preda mnom je otvoreni svijet pun prilika, ali znao sam se ponekad osjećati zatočeno. Tražio sam na primjer Ivana Lihtenštajnskog u Kuttenbergu i to je trajalo neko vrijeme. Poželio sam zajahati svoje kljuse i zaputiti se u divljinu, no obaveza me kočila da odem iz grada.
Henry, ovo ti je ispovijed, a ne nekakva terapija.
Izvinjavam se, Oče, ali morate me razumjeti u cijelosti kad gledam natrag na sve svoje grešne dane. Rekao sam da se jako dobro zabavljao u razgovaranju s pukom i pomažući narodu, jednom kad sam stao na noge. To sve stoji, ali sam isto tako imao dojam da sam brzo prerastao sve izazove koji su se kasnije pojavljivali preda mnom. Nisam čak pomogao ni svima kojima sam mogao, a toliko sam bio uložio u sebe da sam u svemu bio izvrstan. U mačevanju, u razgovaranju, alkemiji, kovanju, školovanju, i da mi Bog prosti, u šmucanju po privatnim prostorima. Već negdje na sredini svoje avanture bio sam toliko vješt u kriminalnim radnjama da mi je bilo lakše izvući se iz krađe tako da me uhvate pa da im kažem: “Je’l vi znate ‘ko sam ja!?” nego da im pokušavam pobjeći.
Osjećaji su mi bili podijeljeni oko toga. Početak moje avanture bio je jako težak, rekao sam da mi ama baš ništa nije uspijevalo. I morao sam uložiti dosta vremena da dođem do toga da nešto mogu učiniti kako bih htio. A onda kad je do toga došlo, sve su opasnosti nakon toga postale manje značajne i svi poslovi manje bitni. Kad mi je u početku najviše trebalo da mogu ručno snimiti poziciju, vladala je oskudica spasonosne rakije. Kasnije sam te rakije imao više nego mi je trebalo, a u konačnici mi nije ni trebala jer sam bio toliko vješt i siguran u sebe da ju nisam trebao ni piti.
Rekao sam ti Henry da je alkohol od đavla.
Velečasni, niste vi iskusili glad pa ne znate da mi je malo vina ublažilo posljedice slabosti i tako me spasilo. Istina je da moj želudac više ne krulji toliko često kao dok sam bio u Rataju, ali svejedno čovjek mora voditi računa da je sit i naspavan. A ne valja ni ako smrdiš jer te svi onda kritiziraju čim im se približiš.
Higijena je doista pola zdravlja, zato sluge svaki dan prazne moj sanitarni čvor. Kako ocjenjuješ higijenu u gradu?
Pa dobro… Dobar je Kuttenberg i okolica, lijepo ide u grad. Nigdje još nisam vidio prirodnijih šuma i livada kao što su ove naše u Bohemiji. Sve puno detalja, pravo autentično europski, ima izrezbareno srčeko na vratima WC-a. I ljudi su mi se nešto proljepšali otprije nekoliko godina, puno više te prate očima kad im nešto pričaš, a neki ni na portretu ne bi izgledali bolje. I velečasni, nećete vjerovat, sve je vani obična svjetlost božja, nikakav raytracing ni ništa takvo, a predivno nešto.
Valjda baš zato sve ide po prirodnom poretku, onako kako bi i trebalo. Nema nikakvog vještičarenja ni mađijanja s frame genom, a ništa se ne trza, možda samo tu i tamo koji napad rušenja. Vidio jesam da se neki ljudi čudno ponašaju u Bohemiji, ali to je bilo rijetko. Bio sam spasio jednu curu i ona ubije tipa koji joj je prijetio, a kad sam pošao uzeti njegov mač, ona se na sva zvona krenula derati da sam ja lopov. Pa ženska glavo, spasim ti život, ti počiniš ubojstvo, i sad je problem ako ja ukradem mač od tipa kojeg si ubila?
Dobro Henry, jebemu, već si jedno deset puta priznao da si lopov. Ako više nemaš što za ispovjedit gospodinu, skrati tu priču da ti mogu izreći pokoru.
Mislim da je to sve. Ali, slušajte velečasni, kad sam vam sve ovo ispričao zapravo ne osjećam potrebu za ikakvim kajanjem. Istina je da bih volio da su neke stvari bile drugačije, ali nisu. Lagao bih vam kad bih rekao da na završnom maršu nisam protrnuo od uzbuđenja nad predstojećim nasiljem. Ponijelo me. Možda jer je drugačije od svih legendi i junaštava o kojima se piše drugdje. Moja avantura nije bila poput herojstva svetog Jurja u borbi protiv zmaja. Bila je neujednačena i prožeta politikanstvom koje ne čini uvijek najuzbudljiviju pripovijetku. Ali na kraju ne bih tu svoju avanturu mijenjao ni za što drugo.
Jednog dana kad to bude davna prošlost, sva sramota i sav prkos naše Bohemije bit će prikazani kao sažetak u nekakvim povijesnim spisima. Ovo moje sjećanje je bogato iskustvo o postojanju jednoj lijepoj zemlji tijekom jednog nemilog doba. Ostat će zapisano u povijesti što je bilo i sa Žigmundom i sa Vjenceslavom, a povijest će pokazati tko je za koga bio bolji ili pravedniji. No to neće ispričati punu priču o tome kako se u njihovo doba živjelo. Moj grešni život je dokaz tome i nije nešto zbog čega se kajem ili čega se namjeravam odreći. Prošao sam i gladovanje i prejedanje. Trgovao sam s tipom koji ispod mosta prodaje tuđe otpatke i u bogataškim sam dvorima pozirao djevi Rosi dok je ona pisala prozu. Živio sam kompletan život svog vremena, velečasni, i dobro i loše, i siromašno i luksuzno, i kukavički i hrabro… Ni za što se ne kajem!
Eh Henry, Henry… Ne mogu ti dati puni oprost grijeha, ali te neću ni previše kuditi što nastojiš živjeti život punim plućima. Evo ti devedeset očenaša, i računam da se vidimo ponovno za koju godinu.
Lazy
03.02.2025 - 18:00Aaaa odlicna recenzija,bas sam uzivao citati ispovjed Henrya,i odlicna ocjena na kraju,vjerojatno je necu ni igrati posto sam moram priznati u zadnje vrijeme razmazen pomalo prelaganim remakeovima vec davno igranih igara,al za one koji hoce i vole nist drugo nemam reci doli,uzivajte.
Apocalypse4987
03.02.2025 - 18:27ahahahahha svaka čast. Sad moram odigrat ovo, iako priznajem da jedinicu nikad nisam priveja kraju. Nema veze, improvizirat ću
Nemanjazzz
03.02.2025 - 18:27Na ovu igru gledam kao na tudju zenu. Postujem i lepa je al ne pipam
mii2o90
@Nemanjazzz, 03.02.2025 - 19:56Kakva je to logika hahahah
Nemanjazzz
@mii2o90, 03.02.2025 - 20:12Svidjao mi se prvi deo al mi zivce pokidao pa ih nemam vise za drugi deo
SemirTheChosen
@Nemanjazzz, 03.02.2025 - 22:14Igrao sam i ja kec i iaoko je bilo puno potencijala nekako mi je bila previše spora i naporna…zelio bih dati drugu sansu ipak jer ima nešto posebno i unikantno…
Nemanjazzz
@SemirTheChosen, 03.02.2025 - 23:19taman ti se zasvidja igra pa te udari po usima time sto se nisi usnimio ili si uleteo slucajno u borbu sa dva neprijatelja itd. Prvi sam igrao 2023. mozda i ovo dodje na red al ne uskoro
Thanos
03.02.2025 - 18:43Let’s play!
Veles
03.02.2025 - 21:06Odlična recenzija, slatko sam se nasmijao 😀 Inače ne volim kupovati igre odmah po izlasku, ali za ovo možda napravim izuzetak
Chimichangas
03.02.2025 - 21:15Od mene 10/10, top je
SonOfZeus
@Chimichangas, 03.02.2025 - 23:36Pa kak si već igrao kad nije izašla? 😂 meni na preload
Chimichangas
@SonOfZeus, 03.02.2025 - 23:52Nabavio prije, igram od subote.
ImasKunu?
03.02.2025 - 21:26Jel ima smisla igrati bez igranja KCD1? Ili jel se moze na youtube vidjeti prica, da li to ima smisla?
Vallarfax
@ImasKunu?, 03.02.2025 - 21:53odigraj jedinicu, nece dvojka nigdje pobjec…dijelili su igru mislim a i kosta 4,5 eura…ja sam kupio pa kad dodje na red…
Zoran Žalac
@ImasKunu?, 04.02.2025 - 07:23Mislim da nije nužno. Priča se direktno nastavlja u dvojci, ali ima dosta flashback scena i recap na početku da možeš razumjeti i bez igranja jedinice.
[email protected]
@ImasKunu?, 04.02.2025 - 09:43Youtube – story Recap
SanKa
@ImasKunu?, 04.02.2025 - 10:36jedinica je vrh, isplati se..pogotovo jer ces onda vidjeti koliko je dvojka napredovala..taman prelazim jedinicu, pri kraju sam
Bubimir666
03.02.2025 - 21:32Kupljeno, sutra bi trebalo doći, al ću imat tek u petak priliku upalit… Ko će dočekat 😅
Djelo_Jerboa
03.02.2025 - 22:49O KURWA grafikon ima sve skoro sve elemente popunjene, prodano!
Mellur
04.02.2025 - 07:22Poceo sam igrat prvi dio po prvi put prije par tjedana. Reko idem probat prije dvojke pa ako mi se svidi odma mogu dvojku igrat. Znaci imam preko 100 sati, mislim da nisam ni blizu kraja. Igra me nevjerovatno uvukla i instatno mi postala jedna od najdrazih igrica, ne mogu prestat igrat. Po zasad viđenom, dvojka ce se igrat vjerovatno par stotina sati i nebi me cudilo da mi na kraju zavrsi u top 5 igrica koje sam ikad igrao.
Chimichangas
@Mellur, 04.02.2025 - 10:44isto se i meni dogodilo, jedinicu sam 2 puta prešao, jednom na PC drugi put na ps5. A dvojka je bolja u svakom pogledu koliko vidim do sad
SanKa
@Chimichangas, 04.02.2025 - 11:12daj da te pitam, koliko imam do kraja main storya (na questu sam di se trebam ubacit u onaj samostan u sasau ) ? bez spoilera ako moze 🙂 thnx
[email protected]
@SanKa, 04.02.2025 - 12:25Podosta još imaš, koliko me sjećanje služi još jedno 20tak sati igre.
Chimichangas
@SanKa, 04.02.2025 - 15:28Kolko me sjecanje sluzi, na pola si cca
tomekplejka89
@SanKa, 05.02.2025 - 12:23Taman zavrsavam samostan. Jedna od najboljih instanci u videoigrama ikad. Nemoj odustat i budi oprezan. Necu ti spoilat. Zao mi je zavrsit i ostaviti svoju bracu benediktince. Hahahah…samo uzivaj
SanKa
@tomekplejka89, 05.02.2025 - 16:37jao jedva cekam…jbg ako imam jos pola, pricekat ce dvojka
blacklist0907
04.02.2025 - 09:16Ajde poštar di si💪🤣
SanKa
04.02.2025 - 10:37fantasticna recenzija, postena ocjena 🙂 uzimam definitivno, taman sam blizu kraja u jedinici
Dokah
04.02.2025 - 10:52Brutalno napisana recenzija! Jedva cekam zaigrati nakon sto zavrsim KCD1!
tomekplejka89
04.02.2025 - 14:10Ovo je moj GOTY…bas sam sretan da igra nema nekih tehnickih poteskoca i da su izbacili zavrsen proizvod. Uzimam po punoj cijeni. Madam se da ce drugi studiji vidjet kako se radi odlicna igra. Preporuka svima za KCD1. Redovno je na popustu za par eura a igra je vrhunska u svakom pogledu. Idemo igrati
edge12
04.02.2025 - 17:45Lijepo je vidjeti na djelu vec zaboravljeni Cryengine. Super se vrti na PS5 Pro, dobro na PS5, nesto lošije na XSX. Digital Foundry
https://youtu.be/_1LxjsmjJCw?si=BUi8atyX0B5-LjPy
Darac83
04.02.2025 - 21:56Uzima se. I jedinica mi je bila takva – u početku teška, a kasnije si ko tenk…
ikskutija
05.02.2025 - 06:35sa ovakvom recenzijom, sad moran prici i jedinicu i dvicu, sa obzirom koliko cesto igram taman cu docekati gfa6
NebitanLik
05.02.2025 - 19:01Kao prvo: Odlična recenzija, dobro napisana recenzija kroz priču.
Kao drugo: Iskreno ne volim igrati ovakve igre jer mi ne pružaju neku zabavu, ali tko zna možda napravim izuzetak
janisevac
06.02.2025 - 09:34Brutalno izgleda igra . Valja se pocastit za Uskrs
Crolixbull
11.02.2025 - 11:42Odlična recenzija uživao sam u ovoj ispovijedi Henrija moram ovo predzadnja rečenica od velečasnog je predobra i ja sam isto to mislio😁🤣