Zaigrali smo Astrobotanicu i postali vanzemaljac u doba pračovjeka

Svemir je jedna velika nepoznanica. Letjeti svemirskim brodom prilika je koju ne može svatko imati. Vidite, svaka zvijezda i planet imaju vlastitu priču. Tako se jednog radnog dana mladi Xel, Krešo po naški, odlučio zaputiti u svemirske pustolovine. Nije ni mogao naslutiti da će mu to promijeniti život. Njegov svemirski brod doživio je veliku nesreću i srušio se na Zemlju. I to ne bilo koju Zemlju, već planetu otprije 300 tisuća godina, kada je njome hodao pračovjek. I tako se naš Krešo našao na totalno nepoznatom terenu. “Jesu li ove biljke jestive?” – zapitao se. Kako će se s lokalnim stanovništvom uspjeti sporazumjeti, ako ih uopće i ima? Unatoč velikom strahu, naš Krešo je krenuo u istraživanje nepoznatog mjesta.

Budući da je Krešo botaničar na svom rodnom planetu, sa sobom je ponio skener, vodenu pušku za zalijevanje i čekić za osnovnu gradnju. Od borovnica do đumbira, svaki plod davao je određene benefite. Skener je tako pokazivao da mu borovnice donose prijeko potreban kisik koji mu nestaje jer nije naviknut na atmosferu novog, nepoznatog planeta. U svom traganju za odgovorima, Krešo je naišao i na nekoliko životinja. Najopasniji se učinio dodo, odnosno jedna vrsta dodoa koja ga je lovila. Jadni Krešo nije ni zakoračio na planet, a već se zamjerio ovim opakim živinama.

Jednog je jutra Krešo naišao na nepoznatog čovjeka koji je bio ozlijeđen. Iako se nisu sporazumjeli, Krešo je razumio da čudnovatog stranca nešto muči. Čim prije, Krešo je krenuo u nabavku resursa kako bi smiksao tonik ozdravljenja. U međuvremenu je uspio postaviti i prve obrise budućeg vrta te posaditi sjemenke đumbira.

Nakon što je to napravio, zaputio se prema strancu duge kose, izbočenog lica i neobičnog glasanja. Tonik koji je napravio pomogao je strancu te je Krešo dobio bodove znanja. Krešo je bio zadovoljan što skuplja znanje skeniranjem i pomaganjem, no ostao je razočaran kad je vidio da jedne osnovne radnje zahtijevaju poveće spektar znanja. Bojao se, jadni Krešo, da će teško naučiti išta prije nego mu ponestane kisika.

Nakon ove avanture zaputio se u istraživanje nepoznate lokacije. Vrlo relaksirajuća šetnja, uz minimalne elemente preživljavanja podsjetila ga je na njegov dom. Kad se Krešo htio malo bućnuti, iznenada mu je došla obavijest iz odijela da je kupanje zabranjeno. Na to je ostao tužan i razočaran, no odlučio je nastaviti dalje svoju pustolovinu. Neće njemu jedna zabrana kazati koliko može uživati!

Kako je istraživao svoju okolicu, shvatio je da se u nekim prikrajcima kriju maleni totemi. Odlučio ih je pokupiti kako bi vidio hoće li mu negdje zatrebati. Na tom putu naišao je na špilju koja je u sebi imala nepoznate puteve. Krešo se okuražio te ušao u nju. Istražujući puteve, shvatio je da strašna špilja sadrži bogatstvo ako ju se netko usudi istražiti. Tako je, između ostalog, naišao na kovčeg pun blaga koji mu je donio brojno voće i povrće. Na drugoj lokaciji našao je neobične podne ploče podijeljene na četiri dijela. Isprva mu ništa nije bilo jasno.

Nakon malo mozganja, sjetio se da je to upravo to – mozgalica, zagonetka koju treba riješiti i onda će se stvoriti nagrada. Krešo je bio zadovoljan i obećao si da će to riješiti friškog uma, ako bude u mogućnosti kad se naspava,. Na putu prema kući, Krešo je naišao na neobično postolje. Shvatio je da tamo može staviti toteme koje je našao. Konkretno, radilo se o totemskim glavama koje je na svom putu skupio. Kad ih je postavio, okrenuo se i pogledao u prirodu.

Priznao si je da, iako je atmosfera opuštajuća i istraživačka, ljepota ga nije toliko privlačila kao ona na svom planetu. “Vidio sam i bolje, ali plakao sam i po gorem”, izustio je u jednom trenutku. Netom prije nego je sjeo i počeo razmišljati, shvatio je da se nalazi pored biljke pljuvačice. Čim ju je pogledao, ona je nešto ispljunula na njega i Krešo se odmaknuo od nje.

Našao je prolaz prema novoj lokaciji, nadajući se da će tamo moći naći više zagonetaka i resursa. Nažalost, kad je stigao na raskrižje, kao da ga je neko nevidljivo biće zadržavalo i dalo mu do znanja da tamo ne smije ići. Šteta, rastužilo je to Krešu, no obećao si je da će jednoga dana mimo nevidljive volje istražiti tu lokaciju.

Prije spavanja, Krešo je počeo razmišljati o svojem novom životu. Bio je iskren te si je rekao kako tu još ima puno posla da bi se moglo pošteno živjeti, ali je priznao da ovako opuštajuće preživljavanje i istraživanje nije još iskusio. Krešo je u svom zaključku jasan – treba svemu dati priliku na kraju dana, možda se baš iza ugla krije pravo pravcato blago.