Kreatori Ace Combat serijala s posljednjim nastavkom čvrsto su se odlučili držati one izreke “ako nije pokidano, nemoj popravljati”. U slučaju Skies Unknowna to funkcionira odlično jer Ace Combat ne treba zaokret od 180 stupnjeva kako bi privukao publiku nego je bilo dovoljno uzeti ono najbolje iz prijašnjih naslova i prikazati to s blagodatima moderne tehnologije. Ako ste se ikada željeli osjećati kao Tom Cruise u Top Gunu, Ace Combat 7 je naslov koji bi vam to mogao omogućiti. Uništavanje protivničkih aviona nije nikada nije izgledalo bolje, barem što se ovoga serijala tiče.

Baš kao što je Tomica izvodio različite manevre s avionom davnih osamdesetih, nešto slično se događa i ovdje samo s naprednijom tehnologijom. Tijekom kampanje koja se proteže kroz 20 misija može se otključavati šarolika postava aviona čiji broj nije prevelik, no opet je zadovoljavajući bilo da više volite NATO ili rusku avijaciju.

Naime, između svake misije, osvajaju se bodovi koji su valuta za otključavanje aviona i njihovih nadogradnji, a tijekom kampanje neće se moći sve odjednom prisvojiti u vlastiti hangar. Također, isti ti bodovi koriste se i za otključavanje nadogradnji koje se mogu koristiti samo u multiplayeru, ali je poželjno prvo probati skidati avione kontrolirane od strane umjetne inteligencije prije nego se odlučite uskočiti u bitke protiv živih protivnika.

Sama struktura misija poznata je iz prijašnjih naslova. Između letova odvijaju se brifinzi koji nisu uvijek kratkog trajanja. Priča bi novim igračima mogla biti malo zbunjujuća jer ima referenci na prijašnje igre koje ovdje nisu nimalo objašnjene, ali se globalna problematika i dalje može pohvatati. Ono što je ipak važnije su brifinzi koje je uvijek dobro poslušati kako bi se moglo pravilno pripremiti za nadolazeće zadatke.

Iako Ace Combat 7 ne teži prema realističnosti pa npr. možete nositi 60+ višenamjenskih raketa, to ponekad neće biti dovoljno za one koji su lagani na okidaču. Stoga je odabir specijalnog naoružanja važna stavka s kojom se misija može olakšati ili otežati.

Dovoljno je reći kako je igra na standardnoj težini izazovna taman koliko treba biti, no mogu se pojaviti i situacije koje dovode do frustracija jer nisu svi checkpointi kroz misije razmješteni na sasvim logičan način. Srećom po naše mentalno zdravlje, takvih situacija nema previše, ali misije mogu ponekada postati pomalo naporne ako se ponavlja jedan segment nekoliko puta čije trajanje može biti 15 i više minuta. Zapravo je veći problem što skoro svaka misija ima nekakav dodatni “zaplet” za koji se ne može uvijek pretpostaviti koliko će dodatno produžiti trajanje zadatka.

Svaka misija ima dodatni “zaplet” za koji se ne može uvijek pretpostaviti koliko će dodatno produžiti trajanje zadatka.

Kad se takve situacije poklope, lagano može doći od osjećaja zasićenja. Bez obzira koliko god su dobro zračne bitke odrađene, a stvarno jesu, može se stvoriti dojam umjetnog produžavanja trajanja igre. U jednu ruku ima smisla ubaciti nešto neočekivano što bi misiju trebalo obogatiti i učiniti je zanimljivijom, ali da baš svaka misija mora imati neko iznenađenje u zadnjih pet minuta – pa ne mora. Inače, standardnim prolaskom kampanje može se bez problema doći do dvoznamenkaste satnice, no ta brojka može biti i značajno veća za sve one koji idu loviti S rank jer je za njega potrebno vještine i znanja.

Što se samih misija tiče, one su raznovrsne iako se uvijek svode na isto – uništiti protivničke mete u zraku i na tlu. No, svaka misija ima nešto svoje po čemu se razlikuje, a kako je u posljednje vrijeme popularno imati različite vremenske uvjete – Skies Unknown također nije iznimka. U jednom od zadataka tako je potrebno uništiti cisterne s gorivom, no odjednom se približava pješčana oluja u kojoj je ciljanje značajno otežano jer se gubi radarski signal. Druga misija zahtjeva let ispod oblaka, a u trećoj, olujno vrijeme uzrokuje grmljavinu koja udaranjem u našeg metalnog ljubimca opet onesposobljuje radar.

Različiti uvjeti u kojima se misije izvršavaju doprinose raznovrsnosti zadataka.

Letenje kroz kanjon ili tunel je također prisutno kao i nadmudrivanje s pilotima koji imaju više iskustva iza sebe. Sam osjećaj paranja neba krilima je vrlo dobro dočaran, a ugodne kontrole pružaju i više nego kvalitetno zadovoljstvo pokušaja pozicioniranja iza protivnika kako bi ga se naciljalo i ispalilo rakete koje će ga izbrisati s neba. Letenje naopačke, prevrtanje i druge vratolomije su naveliko prisutne, a zahvaljujući snažnijem hardveru to sve izgleda spektakularno. Pogotovo kada se bitke odvijaju među kapljicama kiše ili u oblacima pa se još i krila počnu lediti. Ukratko, ono što je u simulatorima skoro pa nemoguće izvesti, ovdje ide bez problema, no i dalje je potrebno znati ograničenja koje avion ima inače se bez problema može poljubiti pod.

S druge strane, kod misija je primjetan njihov sada već pomalo zastarjeli dizajn koji je ponajviše vidi u hrpi protivnika te u suborcima koji su više statisti u borbi nego su vam od neke pomoći. To je ponajviše vidljivo u misijama gdje bi kao oni trebali pružati zračnu podršku dok se mi fokusiramo na jednu metu. Pomalo je ironično kada tijekom misije pomagači kažu kako će riješiti protivnike,  što se gotovo nikada ne dogodi. Misije bi mogle biti mnogo dinamičnije kada bi umjetna inteligencija suboraca bila pouzdanija.

Misije bi mogle biti mnogo dinamičnije kada bi umjetna inteligencija suboraca bila pouzdanija.

Druga stvar koja bi za nekoga mogla biti šok odnosi se na događaje tijekom misija i mijenjanje aktualnih objektiva. Naime, uza sav kaos koji može biti prisutan na nebu, sva komunikacija odvija se preko radija, pa je moguće da vam ključne informacije promaknu zbog fokusa na nešto drugo. Nema ovdje vođenja za ruku i označavanja na radaru što treba uništiti. To je čak i dašak osvježenja naspram drugih igara koje same igraju igru za igrača. Ovdje pak potrebno znati prepoznati elemente koji se spominju, pogotovo što isti nisu uvijek označeni.

Sve ono što se nauči kroz single-player dio može se primijeniti u multiplayeru koji je opet svijet za sebe. Ovaj dio igre nije bogat modovima jer se može samo igrati timski gdje se sukobljavaju četiri pilota po strani ili svatko za sebe. Svaki trik koji naučite od neke koristi u pojedinim situacijama. Dapače, dobro je znati što više trikova jer je igranje protiv ostalih igrača zasebna i nepredvidiva kategorija zabave.

Nakon godina odsutnosti sa scene Ace Combat 7: Skies Unknown vratio se u pravo vrijeme i ponudio ono što je nedostajalo na tržištu – fantastično i napeto arkadno iskustvo letenja koje će ispuniti dječačke snove. Iako ovaj nastavak ne uvodi nikakvu revoluciju ni evoluciju u serijal, njegovi temelji su odrađeni na najbolji mogući način što rezultira zabavnim napucavanjem između oblaka i blizu zemlje.

Ima nešto u tome kad se leti 30 metara od tla i naglo zaokrene; ili pak kada se pokušava pozicionirati iza agilnog protivnika pa vam se kokpit poravna sa suncem čiji vas sjaj zaslijepi. Dogfight iskustva su svakako ono po čemu je ovaj serijal poznat jer kada se trbusi aviona skoro dotaknu u prolazu, a rakete promaše cilj zbog blizine, tada se dobije osjećaj kao da je riječ o Top Gunu, ali u virtualnom obliku.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.