HCL.HR

Recenzija

Atomic Heart

Cijena ambicije

Hrvoje Smoljić

Atomic Heart se prije izlaska po svim mjerilima činio kao skroz solidna igra. Već su rani traileri pokazali su kako bi se moglo raditi o iskustvu koje uspješno kombinira elemente hvaljenih igara kao što su Bioshock i noviji Wolfenstein. Površinski je igra na momente izgledala predobro da bi bila istinita i sada kada sam ju odigrao – mogu reći da je samo djelomično ispunila očekivanja. U globalu se svakako radi o dobroj igri, doduše pomalo preambicioznoj za svoje dobro.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
60€ PC Ustupio izdavač

Drug robotko

Priča Atomic Hearta smještena je u 1955 godinu. Doduše, radi se o alternativnoj povijesti gdje je Rusija prije početka Drugog svjetskog rata otkrila tvar po imenu polymer, koja joj je omogućila značajan tehnološki napredak. Ljudski životni vijek produžen je za stotinu godina, a stvari poput robota, letećih gradova i sličnih čudesa postale su realnost. Čitava radnja igre se odvija u postrojenju 3826, odnosno naprednoj tajnoj bazi smještenoj u planinama Kazakhstana, sačinjenoj od brojnih znanstvenih kompleksa, laboratorija i druge infrastrukture – ispod i iznad zemlje.

Postrojenje 3826 je po svim kriterijima dragulj sovjetske tehnološke moći. Upravo ovdje sovjeti razvijaju svoju najnoviju tehnologiju imena Kollektiv 2.0  koja bi u suštini omogućila ljudima da kontroliraju robote koristeći svoje misli. Zvuči kao recept za uspjeh. Što uopće može poći po zlu?

Stvari zapravo počinju vrlo mirno – plovidbom brodićem. Glavni lik, bojnik Sergey Nechaev, tijekom igre poznatiji pod skraćenicom “P3” na putu je svom šefu i voditelju postrojenja Dmitryu Sechenovu. Naravno, usred toga, mnogobrojni roboti u postrojenju prelaze u borbeni mod i praktički istrebljuju ljudsku populaciju. Na glavnom liku je da otkrije što, kako i zašto se to dogodilo te da spriječi da ta lokalna katastrofa ne postane globalna. Jer to bi bilo sramota.

Generalno, glavna priča nije ništa posebno i stvari su često relativno predvidljive – što zbog strukture, što zbog velikodušnih natuknica koje vam igra u svakom važnijem razgovoru servira. Bilo da se radi o povijesti glavnog lika, moralnom kompasu sporednih likova ili uopće o tome tko je u cijeloj priči glavni negativac. Velik je problem što sve informacije procesuiramo i saznajemo kroz oči pomalo tupastog, jednodimenzionalnog protagonista.

Unatoč zanimljivoj premisi glavna radnja Atomic Hearta uvelike je predvidljiva.

P3 je po pitanju osobnosti potpuno nekonzistentan. Njegovi pogledi na svijet, reakcije na stravične događaje i dijalog variraju iz minute u minute – gotovo kao da je njegovu osobnost kreiralo 20 različitih ljudi. Generalno imam osjećaj da nisu znali što točno žele postići s njim pa je na kraju ostao nesretan miks šaljivdžije, ozbiljnog vojnika i filozofa koji jednostavno ne idu skupa. Za razliku od mnogih drugih protagonista, a unatoč traumatičnim događajima, otkrićima i razgovorima sa sporednim likovima, na kraju igre ostaje totalno nepromijenjen u odnosu na njen početak.

Definitivno ne pomaže što su dijalozi i glasovna gluma, što glavnog, što sporednih likova na momente zaista loši, rekao bih čak – robotski. Ukratko, igrajući Atomic Heart nedugo nakon Forspokena, gotovo da sam se zaželio dobrih starih tihih protagonista. Kao i P3, dijalog je tu često nekonzistentan u smislu da jedan čas gura ultra ozbiljan narativ, a u drugom trenutku pokušava progurati nekakvu samosvijest o činjenici da se u globalu radi o pomalo blesavom konceptu koji ne treba shvatiti ozbiljno. Osim toga, do bitnog, rekao bih i ključnog dijaloga često dolazi u žaru intenzivne borbe što rezultira propuštanjem detalja bitnih za priču.

Atomic Heart smješten je u odlično realiziran svijet i spoznaje o istom su često zanimljivije od glavne priče.

Ono što Atomic Heart u velikoj mjeri spašava jest taj retro-futuristički svijet te njegova prezentacija. Od samog početka igra pred igrača baca neke divlje koncepte i tehnologije koje su tim zanimljivije jer su omotane u to sovjetsko ruho. Igra građenje svijeta shvaća vrlo ozbiljno i do te mjere ga detaljno razrađuje da imam osjećaj da sam posjetio stvarno mjesto.  Radi se o jednoj od rijetkih igara gdje su sekundarni izvori kao što su terminali ili zvučni zapisi često zanimljiviji od glavne priče, a sazna se tu zaista svašta – bilo o glavnim političkim akterima, tehnologijama ili robotima. Istražuju se tu neposredno i teme ljudske pohlepe, prisilne jednakosti, slobodne volje i koješta drugog što zna biti vrlo zanimljivo.

Sve i svašta

Atomic Heart pokušava žonglirati s više stvari unutar svog gameplaya. Kažem pokušava jer su neki segmenti igre izvedeni spretnije od drugih. U suštini se radi o pucačini iz prvog lica s RPG elementima. Igra se odvija u kombinaciji otvorenog svijeta i linearnih kompleksa/tamnica koji su razasuti njime. Unutar tih kompleksa imamo zdravi miks borbe protiv robota, rješavanja zagonetki i pronalaska nacrta i komponenti za crafting.

I iskreno, petlja gameplaya u tim linearnijim dijelovima bila mi je vrlo zabavna. Arsenal naoružanja je vrlo raznovrstan pa tu ima što klasičnih puški, pištolja i hladnog naoružanja, što nekih tehnološki naprednijih igračaka. Sve se može nadograditi u smislu poboljšanja statistika, dodavanja alternativnih napada ili elementalne municije, što će često i vizualno promijeniti dijelove oružja. Municija je relativno ograničen resurs što u pozitivnom smislu tjera da koristite više od jednog ili dva oružja u čitavom arsenalu.

Osnovna petlja napucavanja, riješavanja zagonetki i istraživanja linearnih levela je vrlo zabavna.

Povrh toga, P3 ima i nekoliko moći očito inspiriranih igrama kao što su Bioshock koje dodatno produbljuju i čine borbu zabavnijom. Stvari poput električnih napada, zamrzavanja protivnika, telekineze i još nekih čije ću otkrivanje prepustiti vama. Moći su zabavne za korištenje i jedino je šteta što nema tu nekog vau momenta u priči gdje ih morate osvojiti nego ih jednostavno otključate kroz meni. Njihov je značaj tako uvelike umanjen pa sam često i zaboravio da ih imam dok mi nije ponestalo mnogo efektivnije municije za omiljena oružja što je prava šteta.

Definitivni je plus što su neprijateljski nastrojeni roboti odlično zamišljeni i zanimljivi protivnici. Svaki od njih ima neku svoju specifičnost, bilo to način i brzina kretanja ili modalitet kojim će vas pokušati usmrtiti što borbu zna činiti  vrlo dinamičnom. Odlično je i što većina njih vrlo efektno reagira na udarce i pogotke od kojih svaki ostavi i svoj vizualni trag pa ih je zadovoljavajuće tamaniti do samog kraja igre. Boss protivnici su nešto spužvastiji po pitanju štete koje mogu popiti i iako nisu mehanički kompleksni, vizualno su poprilično zanimljivi i impozantni. Čak i borba se regularnim protivnicima često bude dio maštovitih sekvenci potpomognutih vizualno impresivnim lokacijama i odličnom glazbom.

Neprijateljski roboti su maštovito dizajnirani i uvelike pridonose dinamičnosti borbe.

Zagonetki ima dosta, naročito u prvom dijelu igre, ali su težinom taman pogođene i nisu pretjerano naporne. Skupljanje resursa je mehanički jednostavno jer samo valja usmjeriti visoko-tehnološku rukavicu u smjeru u kojem treba “posisati” resurse. Doduše, nadogradnje za oružja kasnije budu zaista gladne različitih resursa pa se najbolje fokusirati na nekoliko omiljenih.

Kad smo kod nadogradnji, one se kupuju na terminalima s kojima često u paru dolaze i točke za spremanje pozicije. Obično je potonje mehanika koja je tu da oteža igru, ali u Atomic Heartu nema pretjerano smisla jer igra sama po sebi nije teška. Tim gore što igra ima tek nekoliko slotova koji gaze jedni preko drugih automatski bez mogućnosti odabira u koji spremate poziciju. Zna to biti naročito nezgodno u slučaju bugova, rušenja ili svojevoljnog izlaska iz igre, a znači i da se nije moguće vratiti na neki specifičan dio igre koji god razlog za to imali.

E sad, nakon uvodnih nekoliko sati i prvog linearnog segmenta, igra se otvara i daje mogućnost istraživanja otvorenog svijeta. Da se razumijemo, igra u tim segmentima briljira po pitanju razine i gustoće detalja, vizualne prezentacije i potpunog uvlačenja igrača u svoj svijet. Međutim, taj otvoreni svijet donosi više problema nego koristi i očito je da igra s njime posrće pod težinom svojih ambicija.

Otvoreni svijet je u suštini samo jedan veliki, vizualno lijep ekran za učitavanje.

Mehanički gledano, otvoreni svijet me podsjetio na Halo: Infinite u smislu da se u njemu nema puno toga za raditi. Jedina isplativa aktivnost je zalazak u opcionalne bunkere u kojima se nalaze nadogradnje za oružja i vrijedni resursi. Nema tu ni pretjerane satisfakcije čišćenja baza od neprijatelja jer se oni često u 10 sekundi ponovno stvore i neumorno nastavljaju napadati. Tako su mehanike poput šuljanja većinom potpuno suvišne, a borba u otvorenom svijetu samo bezvezno trošenje municije.

Moguće je uskočiti u vozila kako bi se brže prevalile velike udaljenosti, no vožnja je kriminalno izvedena do te mjere da sam radije pješačio većinu vremena. Ne pomaže ni što je mapa totalno beskorisna jer ne poznaje mogućnost označavanja lokacija zbog čega je teško uopće procijeniti gdje treba ići ili koliko je nešto udaljeno. U suštini, otvoreni svijet je samo jedan veliki, vizualno lijep ekran za učitavanje između smislenijih misija smještenih u linearnije dijelove igre.

Čeljust do poda

Ono što sam već spomenuo je da Atomic Heart vizualno izgleda odlično – po pitanju grafičke razlučivosti, ali šireg umjetničkog stila. Igrin svijet i čitavo postrojenje 3826 pravo je artističko postignuće koje predstavlja savršenu reprezentaciju retrofuturističkog stila stvarajući imerzivno iskustvo u koje je vrlo lako utonuti. Bilo da se radi o lebdećim gradovima, naprednoj robotici, ogromnim kipovima ili pak običnim zgradama i vegetaciji, Igra jednostavno pršti od detalja i neke scene zaista ostavljaju bez daha. Ovo je definitivno jedna od onih igara koja zaslužuje imati punokrvni Photo Mode pa je njegov izostanak stvarno propuštena prilika.

Također je za pohvalu i glazbena podloga koju ovdje potpisuje nekoliko ruskih izvođača, ali i Doomov skladatelj Mick Gordon. Rezultat kolaboracije je šarolika kombinacija pjesama raznoraznih žanrova – od nabrijanog metala, elektronske glazbe ili skladbi koje zvuče kao da su izašle iz ruskog propagandnog filma. Glazba uvelike pridonosi općoj atmosferi, a u borbi uspješno podiže adrenalin i pomaže kod efektivnog tamanjenja neprijatelja.

U igri se jesam susreo s nekolicinom bugova kao što su bljeskanje tekstura, neučitavanje titlova, neresponzivnost menija i slično, ali generalno jako malo toga što bi utjecalo na iskustvo igranja. Pomaže i što je igra relativno dobro optimizirana i mislim da će na PC-ju biti lako postići glatke performanse na širokom spektru konfiguracija.

Atomsko srce

Kao što sam rekao u uvodu, Atomic Heart je u globalu dobra igra i ne dajte da vas itko uvjeri u suprotno. Ima tu dovoljno pozitivnog zbog čega se isplati uroniti u bogati svijet i u njemu potrošiti tih 15 do 20 sati. Osnovna petlja borbe, rješavanja zagonetki i istraživanja linearnijih segmenata igre dobro je pogođena i tu može definitivno stajati uz bok svojim uzorima.

Nakon Forspokena i Atomic Hearta ispast ću kao najveći mrzitelj igara otvorenog svijeta, ali to je daleko od istine. Otvoreni svjetovi su super za igre u kojima otvoreni svijet ima smisla, a kod Atomic Hearta to nije slučaj. Ipak, mogu reći da i nije fer sve igrine probleme svaliti na taj nesretni otvoreni svijet. Većina toga zapravo potiče od činjenice da se igra pokušava svidjeti svima. Ljubiteljima linearnijih i otvorenih igara, ljubiteljima ozbiljnih i neozbiljnih priča, ljubiteljima napucavanja, igranja moćima, šuljanja, vožnje, craftanja, lootanja – jednostavno pokušava biti previše toga odjednom. Dojma sam da bi igri značajno koristio veći fokus na samo dio navedenog što bi rezultiralo još kvalitetnijim konačnim proizvodom. Ovako, ostaje samo jedno solidno iskustvo koje ima tonu potencijala ostvariti svoju punu ambiciju u nekakvom nastavku, ako do njega ikada dođe.

Atomic Heart je ambiciozna igra kojoj fali fokusa da dosegne kultni status svojih uzora. Unatoč tome, radi se o solidnom iskustvu zapakiranom u ultra zanimljiv i vizualno besprijekoran paket koji se ipak isplati zaigrati.

75 Naša ocjena
  • zabavna borba i neke zagonetke
  • zanimljiva, odlično realizirana alternativna povijest
  • izvrsna audiovizualna prezentacija
  • otvoreni svijet i sve povezano s njime je loše realizirano i besmisleno
  • nekonzistentan ton i loš dijalog
  • tupast glavni lik

Hrvoje Smoljić

Strastveni igrač svega što je RPG. Kada se ne troši u nekom MMO-u, u konstantnoj je potrazi za novim gaming iskustvom koje će mu proždrijeti dušu.

Komentari (44)

  • vlatko2003

    03.03.2023 - 13:10

    uzet na nekom brutalnom popustu

    • PppPP

      @vlatko2003, 03.03.2023 - 13:17

      da, od silnih hitova koji izlaze, ne ostane mi novca 🙂

    • vlatko2003

      @PppPP, 03.03.2023 - 13:58

      ne nego mi nije ovo nesta najpotrebnije, uostalom izlazi dosta toga dobrog, ako ne odgode

  • monacor

    03.03.2023 - 13:12

    Nisam igrao, gledao sam Igora kako igra i noje m9 se činilo da će ovako nisko pasti, očekivao sam veću ocjenu.

    • Aldin219

      @monacor, 03.03.2023 - 17:54

      7.5 od 10 je malo? Ma dajte

    • PppPP

      @Aldin219, 03.03.2023 - 22:49

      Ne znam kaj svi ovdje očekuju, da svaka igra treba dobit 90+, inače je fail? To je u najmanju ruku nerealno

  • darijoman

    03.03.2023 - 13:16

    Ne treba svaku recenziju uzimati zdravo za gotovo. Igra je jako dobro ocijenjena od strane gaming zajednice na Steamu. Probati pa zaključiti, a po viđenom meni to djeluje poprilično dobra igra

    • Sermon

      @darijoman, 03.03.2023 - 13:58

      Upravo to probati prvo a gaming zajednica na steamu ne nebitna.

    • darijoman

      @Sermon, 03.03.2023 - 14:02

      Onda možemo reći da je i Hrvoje Smoljić nebitan i njegova recenzija. Sve su to fragmenti bitnosti ali ne da je to sad nešto konačno. Svatko tumači sa svog svjetonazora

    • Sermon

      @darijoman, 03.03.2023 - 14:08

      Hrvoje nije konformista skakac u vagon popularnost i truli mediokritet sa dvocifrenim koeficijentom urodjene inteligencije.
      Na pojedine “recenzije” na steamu koje su sve samo to nisu covjek se naprosto zamrzne.

    • darijoman

      @Sermon, 03.03.2023 - 14:19

      Odigrat ćemo ja i ti igru pa ćemo onda donijeti pravi zaključak😛 Šalu na stranu,ali ima i istine. Svatko će to sa svog subjektivnog stava doživjeti

    • Sermon

      @darijoman, 03.03.2023 - 15:00

      Ne nego hocu ti reci da misljenje moje o organskoj kemiji i misljenje nekog sa doktoratom iz organske kemije nije isto.

    • darijoman

      @Sermon, 03.03.2023 - 16:14

      Nije ali to je sasvim drugi par opanaka i nema veze o ovome što mi pričamo. Ne treba nikome diploma niti znanost za gaming ako si gamer i voliš to. Sve u svemu slažemo se sa tim da treba probati, po mogućnosti odigrati igru pa donijeti svoj osobni zaključak ili viđenje same igre, a recenzija je relativna predodžba onoga što se proteže kroz igru jedne osobe

    • MAJSTOR RINGO

      @darijoman, 03.03.2023 - 14:18

      Recenziju ne treba uzimati kao sveto pismo. Treba se fokusirati na ono koji su evidenti nedostaci i manjkavosti u igri, na pr. neke tehnicke strane, level dizajn, glasovna gluma, losa optmizacija,.bugovi itd… a postoji i subjektivna strana, nesto sto se Hrvoju na primer ne svidja, a moze se meni svideti i tebi i suprotno.
      Citajuci recenziju iskreno sam ocekivao da ce ocena biti 80, mozda cak i malo vise.
      Iako sam u pocetku bio bas zagrejan za ovu igru, ipak mislim da sacekati prvi popust, do izlaska re4 rimejka nece biti praznog hoda, do tada ce se izvuci nesto iz kolekcije😉

    • darijoman

      @MAJSTOR RINGO, 03.03.2023 - 14:21

      Pa to je i moj stav otprilike

    • Hrvoje Smoljić

      @MAJSTOR RINGO, 03.03.2023 - 20:12

      Da, primjećujem trend da se od recenzija očekuje 1:1 apsolutno objektivna reprezentacija igre što nije realno. Naravno, cilj je biti što objektivniji poučen nekakvim iskustvom, ali uvijek tu ima malo subjektivnog. Na kraju je na svakome da iz napisanog zaključit je li igra za njega ili ne.

    • Sermon

      @darijoman, 03.03.2023 - 13:58

      *je Alo hcl dje vam edit u 21 stoljecu ahahahahaha

    • Hrvoje Smoljić

      @darijoman, 03.03.2023 - 20:41

      Mislim, drago mi je da se slažemo jer na nekoliko mjesta navodim da je dobra igra. Dojma sam da je percepcija kako je ocjena u rasponu 70-80 grob, a upravo taj raspon označava jednu sasvim solidnu, dobru igru.

  • HoGGaR

    03.03.2023 - 13:33

    Imate ju na game passu pa probajte…ne morate davati punu cijenu za nju ako vam se baš ne daje.

  • Thanos

    03.03.2023 - 13:37

    Definitivno cu probati. Cini mi se zabavna!

  • SanKa

    03.03.2023 - 14:08

    ocekivao sam vise..cekat cu neki popust

  • 312AE

    03.03.2023 - 14:15

    Igra je solidan,i kolko bunkeri rade zabavu i imaju super atmosferu,toliko je svijet van bunkera malo naporan. Dok su recimo kod Bioshock ili HalfLife s svakim oružjem i nadogradnjom sve moćniji, u ovoj igri uvjek imaš neku brigu,te često igra počne frustrirati,jer ti ili fali municija ili resursa.Checkpointivi su ok.Zagonetke su ok. Da su možda mrvicu više kopirali HalfLife. Možda srede sve u drugom djelu. Igrali sam igru jedno 15 sati, s tim da sam imal par glicheva,gdje sam moral više od pol sata ponovno ponavljati neki dio. Nekako mi je to dosta provedenog vremena u igri.

  • Darac83

    03.03.2023 - 14:39

    Dobra recenzija. 👍

  • Vujo777

    03.03.2023 - 14:42

    Realno stanje igre i dobro recenzirano👌

  • delight353

    03.03.2023 - 16:24

    Baš se i ne slažem s recenzijom. Prvo, nisam siguran kako glavni protagonist istovremeno može biti tupast i jednodimenzionalan i “P3 je po pitanju osobnosti potpuno nekonzistentan. Njegovi pogledi na svijet, reakcije na stravične događaje i dijalog variraju iz minute u minute…“. Što je onda: banalan i stereotipan, ili mish-mash svega i svačega? Mislim da je P3 zabavan, a njegovi komentari me znaju dobro nasmijati. Nisam doživio njegov mix reakcija kao nešto što ne ide skupa. Uopće ih nisam doživio kao loši mix. Niti za glasovnu glumu ne bih rekao da je loša. Otvoreni svijet nije “otvoreni” već bih ga opisao kao dvorište za dolazak od bunkera do bunkera. Meni nije naporan. Dapače, hvala nebesima da nema miljardu upitnika i šugavih baza koje treba čistiti. Samo nam treba još jedan AC, ili FC klon. Mislim da Hrvoje nije otkrio sve mehanike u tom otvorenom svijetu koje pomažu igraču kako da ne ulazi u konstanti loop borbe s nepriajteljima pa da u miru može istraživati i skupljati resurse. Ne znam zašto bi bolje bilo da se na mapi mogu označavti ciljevi pa da te ko za ruku vodi kao u svakoj OW igri. Mislim da igre tako gube znatiželju u igraču. Uostalom, nije toliko veliko da bi bilo potrebno. Osobno preporučam Atomic heart. Ja se vrhunski zabavljam. Čak više nego u Hogwarts legacyu – primjer otvorenog svijeta sa milijun jedno te istih sporednih zadataka s kojima igrač samo “ubija” vrijeme.

    • Hrvoje Smoljić

      @delight353, 03.03.2023 - 20:22

      Legit take i sasvim u redu mišljenje ako ti se igra sviđa. Što se tiče kritika – banalan, stereotipan, mish-mash svega i svačega. To je poanta. Lik je sve, a nitko nije sve. Tj. iz priloženog vidimo da može biti, ali ne mogu takvog lika okarakterizirati kao realnog ili dobro realiziranog. Glasovna gluma je meni osobno bila apsolutno cringe. Čak sam se prebacio na ruski u jednom trenutku pročitavši da je tako podnošljivije. Kad kažeš otvoreni svijet je dvorište za dolazak od A do B, ja pitam što to dvorište nudi, a da ne možeš raditi u linarnim djelovima igre? Ništa. A ono što nudi je loše realizirano. Zar ne bi bilo bolje da su trud koji su uložili u otvoreni svijet uložili da još bolje realiziraju linearne segmente? Mislim da bi se Bioshock mogao pokriti po ušima.

  • Demon90

    03.03.2023 - 16:32

    Ja ne znam kako kome Al meni igra nije laka. Moram provjeriti svoju postavku težine jer znam da sam umro vec nekoliko puta.

  • Demon90

    03.03.2023 - 17:36

    Ma nisam daleko tek završio prvog Bossa. Nemam baš vremena za igrati pa i kontrole zaboravim. A i zanesen se ubijanjem pa tako i poginem.

    • Demon90

      @Demon90, 03.03.2023 - 19:08

      Ma ne planiram ja odustati.

  • Lazy

    03.03.2023 - 18:02

    Meni kompa kaze uvrh glave bi joj dao 60,tatve su i rece po netu, variraju od pre lose do ok igre, pa sad ko kak voli valjda.

    • delight353

      @Lazy, 03.03.2023 - 18:18

      Def nije za 60.

    • Lazy

      @delight353, 03.03.2023 - 18:59

      Nez, ja nisam igrao, samo cujem utiske, osobno sam polagao puno nade u ovaj proizvod al cini se da nije dorastao levelu Fallout, Bioshock na sto mi vuce ovako na prvu, al budemo vidli jednom, svakako sam se malo ohladio od igre.A mislio sam je ugurati preko reda za igranje😊

    • MAJSTOR RINGO

      @Lazy, 03.03.2023 - 18:23

      A to variraju znas vec zbog cega, to nema veze sa gejmingom.
      Vec smo kompa o tome ovde polemisali!

    • Lazy

      @MAJSTOR RINGO, 03.03.2023 - 18:53

      Iskreno nisam bio u raspravi ali kuzim na sto ciljas, bar mislim da kuzim🤦‍♂️😅, svastike i pizdarije, toliko sam zaposlen da nisam citao bas, neg kad uhvatim vremena random samo skrolanje do ocjene pa me zacudilo, uopce se nisam “toga” sjetio.Aaa fak it, cijeli svijet je otisao u k.

    • MAJSTOR RINGO

      @Lazy, 03.03.2023 - 19:07

      Ma kompa, zato nam je tu gejming, malo da se sto se kaze pustim mozak na pasu, odmori od ova sva desavanja, od posla i obaveza, samo laganica, par sati uz neku dobru single player igru💪💪💪

    • Lazy

      @MAJSTOR RINGO, 04.03.2023 - 06:31

      Ma tocno to,!

    • Lazy

      @Lazy, 04.03.2023 - 06:35

      Znaci tebi je ok, mene su kupili kad sam prvi put vidio design svijeta, likova, uopce setting, budemo jednom odigrao 100%,ne mogu bas igrati igre kako izlaze, pre vise neodigranih naslova imam u libraryu, pa tek tu i tamo uvalim nesto day one

  • Chronosus

    03.03.2023 - 18:28

    Još jedna igra u koju je nepotrebno ubačen open world. Ak je već takav uzor Bioshock, mogli su se tog tipa level designa i držati.

    Van toga, ovo zbog art designa treba odigrati. Svaka čast da je studio bez prijašnjih igara uspio nešto ovako ambiciozno i divlje izvesti na ovoj razini. Očito im je falio samo dobar producent i/ili redatelj da to poveže u nešto koherentnije i digne na višu razinu. Držim fige za nastavak.

  • Nemanjazzz

    03.03.2023 - 18:59

    Dodge mi se ne svidja, ne samo ovde nego svuda gde je odradjen na ovaj nacin. Pritisnes tipku i lik skoci dva metra u stranu. Uopste ne izgleda lepo kad se borba odvija u manjoj prostoriji

  • djosic85

    03.03.2023 - 19:59

    Tako je. Ako Hrvoje da 75 onda je realno 80 ako ne i više 😁

  • Hrvoje Smoljić

    03.03.2023 - 20:17

    Sve što si naveo možeš raditi i u linearnim djelovima igre, a ne sjećam se daj e tipa, Bioshock, bio problematičan jer je bio linearan.

    • Hrvoje Smoljić

      @Hrvoje Smoljić, 03.03.2023 - 21:08

      Razumijem što hoćeš reći, i developeri su se probali distancirati od toga da se na otvoreni svijet Atomic Hearta gleda kao na klasični otvoreni svijet, ali on to u konačnici jest. Gledaj na to ovako – da ukloniš linearne segmente Atomic Hearta – praktički ti ostaje ljepši Generation Zero što mislim da nije baš igri na čast.

  • DroidBerg42

    04.03.2023 - 01:45

    Mislim da ovu igru u cjelosti mogu cijeniti oni koji su igrali System Shock i BioShock. Daljnje rasprave su suvišne. Igra je predivna na većim težinama. Vrhunski FPRPG.

  • griffglavan

    04.03.2023 - 07:55

    Potpisujem recenziju u potpunosti,i samo da napomenem da je glavni protagonist cijelu igru samo sutio i da nije beknija mislim da bi igra cak dobila vecu ocijenu.U AH pokazuju da su sileđije glupasti haha…Uglavnom koliko god da je igra graficki stvarno prelipa zbog te budale vise igru necu upaliti..Zavrsio i dosta mi AH.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?