HCL.HR

Recenzija

Beyond: Two Souls

Duje Kozomara

David De Gruttola, poznatiji pod svojim pseudonimom David Cage, francuski je glazbenik, pisac te, za našu priču najvažnije – dizajner video igara. Davidova najveća želja jest promijeniti video igre kao medij te način na koji ljudi gledaju na njih, a ako se nešto mora priznati, to je činjenica kako se njegovi naslovi doista uvelike razlikuju od svega što ste igrali. Čak i ako ih niste zaigrali, teško je da niste čuli za Fahrenheit i Heavy Rain, dvije igre njegovog studija Quantic Dream, koje su praktički uvele novi žanr – interaktivnu dramu, odmaknuvši se od tradicionalnih te ustaljenih gameplay elemenata, a fokusirajući se primarno na priču te izazivanje emocija.

Da danas pogledam Šesto čulo (The Sixth Sense), vjerojatno bi mi bio prilično manje strašljiv nego kada sam ga prvi put gledao, s nekih deset godina. Spominjem taj legendarni film jer je tada zapravo ostavio priličan dojam na mene i sjećao sam ga se još niz godina kasnije, a radnja Beyonda u svojim osnovnim crtama isprve me podsjetila upravo na njegov scenarij. Osim što, jeli, ovaj duh ne dolazi u obličju ćelavog mačo spasitelja galaksije, Brucea Willisa. Sori na spoileru.

Glavna protagonistica Beyond: Two Soulsa zove se Jodie, a od svog rođenja nekakvom vrstom nevidljive vrpce povezana je s duhom Aidenom, koji je prati u svakom trenutku te predstavlja njenu vezu sa svijetom umrlih. Ne znamo zašto mu je nadjenula baš ime Aiden, ali znamo kako duh najčešće sluša Jodiene zapovijedi i pokušava joj pomoći u svakom dijelu njenog života. Jodie i Aidena pratimo kroz razdoblje od 15 godina: od ranih iskustava prestrašene devetogodišnjakinje koja se užasava čudovišta koja je napadaju po noći, preko tinejdžerskih godina i buntovne pubertetske faze, sve do zrelih avantura mlade, 24-godišnje žene. Kontrolirat ćemo tako Jodie kada ode na svoj prvi tulum, bit ćemo tu kada po prvi put poljubi dečka, no vodit ćemo nju te Aidena i kroz niz napucanih Hollywoodskih akcijskih scena.


Igrina priča podijeljena je na sekvence koje su kronološki razbacane po crti vremena, tako da ćemo u jednom trenutku imati napetu scenu napucavanja s odraslom Jodie, a petnaest minuta poslije kontrolirat ćemo malenu djevojčicu koja stiska svog plišanog zeca u krevetu i ne može zaspati s ugašenim svijetlom. Jasno je koja je bila ideja developera s ovakvom prezentacijom scenarija, posebno kada u obzir uzmemo da su dijelovi s mlađom Jodie većinom mirniji i sporiji, dok približavanjem kraju njene priče stvari postaju sve napetije. Pristup isprve djeluje kao interesantna, čak i dobrodošla novina, no sekvenci je zapravo pomalo previše i čovjek se s vremenom jednostavno izgubi i teško povezuje što se točno kada dogodilo.

Najpamtljiviji dijelovi Beyonda zapravo su vrlo vjerojatno te svakodnevne, ljudske scene zahvaljujući kojima igrač lako ostvari povezanost s likom, a nisu tako uobičajene u igrama – biranje glazbe kojom ćete impresionirati prijatelje na tulumu ili pak panično pospremanje kuće, odabir odjeće te spremanje večere za spoj. Tako je, sve to ćete raditi u igri koja nije The Sims, što može zvučati pomalo naporno, no interesantna su iskustva upravo zato što ih nemamo priliku često iskusiti u visokobudžetnim naslovima. Cage nerijetko voli kritizirati današnju gaming industriju uz tvrdnje kako igre trebaju „odrasti“ i odbaciti uporno forsiranje eksplozija te nasilja, zbog čega je prilično nejasno i kontradiktorno inzistiranje upravo na navedenim elementima u ovoj igri.


Sve scene tučnjava ili napucavanja u Beyondu ne donose ništa što do sada nije viđeno, a čovjek nerijetko dobije dojam da se spomenuti autor baš jako potrudio ubaciti neke od najvećih klišeja – zavjere zlih vladinih agencija, borbe protiv natprirodnih stvorenja, atentate na zlikovce u zemljama trećeg svijeta… Budući da Jodie zapravo uopće ne može umrijeti zbog pomalo nelogičnog pristupa gameplayu, akcijske scene ujedno su lišene ikakvog izazova.

Igrač ima još manje mogućnosti interakcije sa svijetom nego što bi to možda očekivao – dok kontroliramo Jodie, objekti s kojima možemo nešto napraviti označeni su bijelom točkom i trebamo pritisnuti desni analog stick u njihovom smjeru kako bi junakinja ušla u interakciju s njima. Tu su i neizostavni quick time eventovi u nizu situacija, a tučnjava se sada svodi na brze reakcije u slow-motionu: kako bi izbjegli udarac, trebate uperiti stick u smjeru u kojem se protagonistica krenula izmicati, odnosno u smjeru napadača kada ga pokušava udariti. Ove sekvence nerijetko nisu najspretnije izvedene pa je teško uvijek shvatiti u kojem se smjeru Jodie zapravo pokušava pomaknuti, no budući da ionako neće biti ozbiljnijih posljedica koliko god loše odigrali, nije da vas bude pretjerano briga kada primi koji udarac više.


Kao što sam spomenuo, jednostavno ne postoji način da u ovoj igri umremo koliko god se trudili – priča će se samo mrvicu drukčije odviti ako ne izbjegnete nijedan udarac. Navedeno je samo jedan od elemenata zbog kojih igrač u ovom naslovu mnogo češće ima osjećaj da je pasivni promatrač nego aktivni sudionik. U jednom dijelu tako ćemo se morati šuljati kako nas ne bi zamijetio velik broj neprijateljskih vojnika, no ukoliko ipak izletite pred njih u krivom trenutku, odvit će se animacija u kojoj Jodie jednostavno shvati da to nije dobar potez te sama otrči natrag u zaklon. U tom trenutku jednostavno se možete pozdraviti s osjećajem napetosti i predanosti šuljanju jer su se developeri očito odlučili, da ‘prostite, popišati po atmosferi čitave misije.

Pritiskom na trokut igrač prebacuje na Aidena (dakako, najčešće samo kad to igra zahtjeva od njega), uglađenog gospodina koji, budući da je duh, ima ponešto veću slobodu kretanja i mogućnost interakcije s okolinom: može prolaziti kroz zidove, bacati predmete, razbijati prepreke, ugušiti neprijatelja, kao i preuzeti kontrolu nad nečijim tijelom. Doduše, ozbiljan problem kod Aidena je nekonzistentnost – bilo koju od spomenutih akcija moći ćete odraditi samo na točno određenoj osobi, a zašto je baš ona imala tu sreću da bude odabrana među nekolicinom prisutnih kolega, nikada nećemo doznati.

Također, Aiden će se u jednom trenutku moći udaljiti samo koji metar od Jodie, dok će u drugom moći istraživati daleka prostranstva, samo zato što je priča tada tražila da nešto otkrije u daljini. Ovaj duh, kojeg nećemo nazvati dobrim jer nas to asocira na Caspera koji u slobodno vrijeme ipak ne preuzima ljudski oblik te kolegama zabija noževe u vrat, povremeno će našoj protagonistici poslati telepatsku projekciju prošlih događaja na nekom mjestu, kao i zaliječiti ozlijeđene koje Jodie dotakne. Mislim da navedeno napokon objašnjava magične ruke baba Luce iz Vojnića kraj Sinja, koja preko 50 godina namješta zglobove, ramena, popravlja ukočenje vrata te istegnuća mišića, a pomogla je i kod mog nedavno nesretno uganutog skočnog zgloba. Pozz baba Luce, neću nikome otkriti vašu tajnu.

Na naslovnici igrine kutije, kao i u brojnim reklamama koje je bilo teško izbjeći, ističu se dva imena: Ellen Page i Willem Dafoe. Igra u kojoj je priča te prezentacija iste prilično očito daleko najvažniji segment jednostavno mora imati dobre glumce, a iskusni Hollywoodski dvojac svoj posao odradio je u potpunosti na razini. Naravno, na razini koja im je uopće omogućena, budući da u Cageovom scenariju možemo pronaći solidnu količinu klišeja te slabih dijaloga.


Igraču ipak neće biti pretjerano teško vezati se uz lik Jodie, a najviše priznanja za to treba dobiti Ellen Page, zahvaljujući čijoj glumi pri kraju igrine priče nikome neće biti svejedno što će se s njenim likom dogoditi. Naravno, goleme zasluge za uvjerljivost likova svakako idu fenomenalno odrađenom motion captureu – animacije tijela i lica naprosto su fantastične, a u brojnim situacijama biti će lako samo promatranjem facijalnih ekspresija shvatiti što određen lik misli, bez da treba išta izgovoriti.

Zahvaljujući igrinoj tehnologiji, izrazito kvalitetnom grafičkom prikazu te vrsno odrađenoj glumi glavnih aktera, nerijetko ćete doista imati osjećaj da gledate kakav film. Lokacije u igri također su vrlo detaljne, impresivne te realistično prikazane, definitivno i raznovrsne, a zapravo i možemo zaključiti kako nas igra „baca“ uokolo po potpuno različitim mjestima upravo da pokaže moć svog pokretača. U jednom dijelu ćemo tako istraživati misteriozne događaje u pustinji, u drugom usamljeno skitati gradom po snježnoj oluji, a u trećem pucati po somalijskom selu u kojem se odvija nekakav građanski rat.

Svakako treba spomenuti kako igra donosi podršku za hrvatske titlove, što nas je ugodno iznenadilo samo po sebi, no još smo zadovoljniji bili kada smo vidjeli kako je za njih očito bila zadužena stručna osoba jer su odrađeni potpuno profesionalno, čak i bolje nego kod brojnih filmova koje ovih dana gledamo u kino dvoranama.

Sve kontrole bit će vam predstavljene u prvih, odokativno, 20-ak minuta igre, a iako će vas igra stavljati u niz različitih situacija po raznolikim lokacijama, reakcije koje igra traži od igrača uvijek će biti iste. Nema učenja novih stvari, zbog nemogućnosti umiranja nema ni nekog izazova, a zbog izričite ograničenosti osoba i objekata s kojima možemo stupiti u interakciju, zapravo nema ni prave vrste istraživanja.


Kada je utjecaj igrača putem gameplaya u tolikoj mjeri zapostavljen, lako je bilo pretpostaviti kako će igra pred nas bacati niz važnih moralnih odluka koje će imati bitnog utjecaja na nastavak priče, kao što se to događalo u prethodnim naslovima studija. Stoga zapravo neugodno iznenađuje činjenica kako će odluke koje možemo donijeti tijekom dobrog dijela igrine priče zapravo biti prilično nebitne – vjerojatno će imati određenog utjecaja na razvoj događaja u onoj sekvenci koju igrate, no glavna radnja ostaje ista što god vi odlučili.

Najvažniji izbor, odlučivanje o kraju čitave priče Jodie i Aidena, zapravo imamo tek prije samog kraja – jednostavnim i jasnim odabirom određene opcije izabrat ćemo cutscenu koja prikazuje jedan od ponuđenih krajeva, dok niti jedna radnja te odabir koji smo prethodno povukli neće imati važnije značenje. Segment je to koji je u Heavy Rainu vjerojatno bio najpamtljiviji te davao igraču osjećaj važnosti zbog čitavog niza teških moralnih odluka koje je u brojnim, izrazito napetim situacijama rijetko bilo lako donijeti, dok je ovdje izbor sveden na to hoće li Jodie na određeno pitanje dati sarkastičan ili optimističan odgovor, odnosno hoće li pustiti rock ili pop pjesmu na tulumu.

Naša protagonistica solidno je napisan te više nego solidno odglumljen lik s kojim provedemo puno vremena u nizu važnih životnih situacija i igraču je dosta lako nakon nekog vremena suosjećati s njom. Doduše, Cage navedeno svejedno povremeno pokušava isforsirati na pomalo jeftine načine – recimo, da brojimo sve scene gdje Jodie teku suze niz obraz, shvatili bismo da djevojka ovu slanu tjelesnu tekućinu iz suznih žlijezda izlučuje u otprilike 80% igre. Moguće je da je riječ o nekakvom poremećaju, ne znam.

Pravi problem vezan uz likove jest što su praktički svi osim Jodie i eventualno doktora koji se brinu za nju (jednog glumi spomenuti Dafoe) – nebitni. Jednostavno im nije pridano dovoljno pozornosti niti karakternih osobina kako bi djelovali kao osobe od krvi i mesa do te mjere da bi igraču stalo do njih. Zbog toga postoji niz situacija sa sporednim likovima koje su tu očito s namjerom da izazovu emotivnu reakciju, no to sjeme najčešće pada na neplodno tlo. Poljoprivredna poezija.


Ako nešto u vezi ove igre možemo zaključiti s potpunom sigurnošću, to je da je Beyond: Two Souls drugačija igra. Drugačija od ostatka današnje ponude AAA naslova, no i od dosadašnjih interaktivnih drama Davida Cagea. Pamtit ćemo ga jer smo s Jodie i Aidenom imali priliku raditi stvari koje rijetko radimo u video igrama, a hrabra protagonistica koja ima problema sa suznim žlijezdama lako nam je prirasla srcu i nije bilo nimalo svejedno pri odabiru kraja njene čitave priče. Zaslužni su za to podjednako odlična Ellen Page i izuzetno kvalitetan motion capture, a prava je šteta što vizualno vrlo detaljan te impresivan svijet može djelovati beživotno zbog potpune ograničenosti izbora. Beyond je, doduše, drugačija igra i zbog toga što najvjerojatnije nikada niste odigrali naslov u kojem ćete biti pasivniji sudionik: u akcijskim scenama slobodno možete odložiti gamepad sa strane te se vratiti za par sati i praktički neće biti promjene, a mogućnost izbora u većini situacija samo je prividna i nudi minorne izmjene scenarija u tom dijelu.

Cage je odlučio dodatno ogoliti igru u odnosu na svoja prethodna djela te još veći fokus staviti upravo na njenu priču, no tu dolazimo do jednostavnog, no ozbiljnog problema – cijenjeni gospodin očito je lošiji pisac nego što misli da jest: iskoristio je fascinantan niz klišeja u scenariju, sporedni likovi su mu nedovoljno kvalitetno okarakterizirani, a dijalozi su povremeno prilično neuvjerljivi. Beyond: Two Souls bez sumnje ćemo pamtiti kao drugačiju igru koju nije loše odigrati upravo zbog toga, no drugačiju igru od koje smo očekivali mnogo više.

Možemo li novi eksperiment Quantic Dreama, koji se diči Hollywoodskim facama, impresivnom grafikom te idejom o djevojci koja je od rođenja povezana sa svijetom mrtvih, nazvati još jednim u nizu labuđih pjevova ove generacije?

69 Naša ocjena
  • Gluma
  • impresivna grafika i tehnologija
  • neuobičajene scene
  • Potpuna pasivnost igrača
  • gameplay
  • ispodprosječan scenarij

Duje Kozomara

Umirovljeni haceelov doktor lošeg humora. Još voli Plejstejšn, ali mnogo više priča o GDPR-u.

Komentari (32)

  • trulex

    30.10.2013 - 18:47

    Perfektna igra, pa kao da vam je heavy rain bio nešto jači u gameplayu pa ga sad kritikujete

  • l)oolvl

    30.10.2013 - 18:55

    lol @ ocjena

  • KaznEd

    30.10.2013 - 19:06

    Vi se nesto salite sa tim ocjenama. Nesto djelite cudne ocjene u zadnje vrijeme prvo GTA 5 a sad B:TS . o.O

  • mickolopi

    30.10.2013 - 19:18

    Ovo mi je najjaci dio recenzije "jednostavno se možete pozdraviti s osjećajem napetosti i predanosti šuljanju jer su se developeri očito odlučili, da 'prostite, popišati po atmosferi čitave misije" xaxa, nisam bio u toj siuaciji tako da meni to nije moglo pokvariti dojam. Cuo sam da prakticno na one QTE scene ne morate uopste ni reagovati i jednako cete zavrsiti igru, sto je glupo, ali opet kazem nisam imao takvu situaciju. Igra je gora od HR to se vidi u startu, od price, gameplaya, povezanost i empatije s likovima, jedino je ovdje animacija, gluma i grafika bolja i naravno hrvatski titl kao veliki plus. igra nema sirinu, a ocekivao sam bas to, jer su se prethodno hvalili kako imaju scenario od 2000 stranica plus imaju debelo iskustvo i znaju sta publika cijeni, hvalili su se da igra ia 20-ak krajeva ali ti krajevi zavise samo od odluka na sami taj kraj, a ne zbog odluka u toku igre kao u HR u kojoj si odluke morao da doneses u sekundi. Odaljavanje Aidena zavisi od toga da li ga Jodie prati ili ne, kao npr . na startu SPOIL:kad treba da vidi dokumenta iz one ambasade, i to je za nju prenaporno jer ona putuje s njegovim duhom, a ako Aiden ide slobodnom voljom kao npr. u onoj podvodnoj bazi i Jodie u tom trenutku i nema pojma gdje je on, e onda on moze da ide gdje hoce
    tako ja shvatam slobodu kretanja Aidena.
    Slag na tortu vase recenzije je komentar za Cage-a "cijenjeni gospodin očito je lošiji pisac nego što misli da jest", xexe, nije da je los pisac, solidan je, ali ovo djelo m i nije nesto bilo, a cijeli tim je na onim trejlerima pricao kako je on prevazisao samog sbe, tako da sve je reklama i nikome ne vjerujmo kad hoce da nam prodaju neki proizvod. Na primjer The Last of Us je imao neuporedivo bolju pricu i puno jacu povezanost igraca sa Joel i Ellie a igra se nije fokusirala samo na pricu kao sto je Cage pa je sve jedno imala zestoki gameplay, ocigledno je Neil Druckmann mnogo vise talentovaniji, a i muzika je mnogo bolja u TLoU i ako je u Beyond muziku producirao legenda Hans Zimmer, ali Gustavo je razvalio. Malo sam posao off uporedjujuci ove dvije igre, ali samo iz razloga sto moze da se spoji vrhunska prica sa odlicnim gamaplay-om, tu je prepreka samo lenjost.

    • Duksy

      @mickolopi, 30.10.2013 - 19:52

      Sve fino rečeno, Heavy Rainom sam zapravo bio prilično zadovoljan zapravo i od Beyonda očekivao puno, puno više. Razmišljao sam i ja o spominjanju The Last of Usa u recenziji, jest drukčiji tip igre, ali u Beyondu je zapravo najveći fokus na suosjećanju s Jodie, a zapravo me svejedno bilo dosta više briga za Ellie, jer je kvalitetnije napisan lik. Za Druckmanna prije TLoU-a većina gamera nije ni čula, dok se Cage reklamira na sve strane, a Neil ga pojede za doručak.

    • mickolopi

      @mickolopi, 30.10.2013 - 20:14

      Xaxa, pojede ga za dorucak, pojeo je on ocigledno i veci dio Holywood-a, po meni naj prica sto se tice apokalipticnih filmova, samo kad se sjetim onog nevinog pogleda Ellie na kraju, urezano za cijeli zivot. Saosjecanje sa Jodie mi je bilo mlako, cak mogu misliti kako bi losije bilo da je mozda neka druga glumica bila u pitanju jer mi je Ellen Page mozda i najomiljenija glumica pa se nesto navodno trudio vise se saosjecati, al jok, ne ide to tako, dzabe sam se napinjao 😀

  • wyzard

    30.10.2013 - 19:41

    Dobar zaključak. Mislim da Quantic Dream može napraviti dobru igru, samo pretenciozni Cage ne zna osmisliti dobru priču.

    • Deadwalker

      @wyzard, 30.10.2013 - 22:37

      Heavy Rain mi je imao solidan scenarij – čak me uspio iznenaditi twist na kraju. Koliko vidim, najveći problem igre je što su dodatno osakitili i to malo gameplaya što ga ima u Cageovim naslovima.

  • Shazaam

    30.10.2013 - 20:15

    Mislim da je dosta forsiranja Ellen Page u gamingu na jedno neodređeno vrijeme 😀

    • mickolopi

      @Shazaam, 30.10.2013 - 20:22

      Jel ovo probas da se pecamo na tvoj komentar da kazemo "Nije Ellie Ellen Page, vec Ashley Johnson" , jer joj je ovo prva igra, osim ako nisi mislio sto joj izgled forsiraju 😀
      Simpa je i harizmaticna, ja se ne bih bunio opet da joj zapovijedam gamepadom 😉

    • Shazaam

      @Shazaam, 30.10.2013 - 20:57

      Ma ne pecam ništa micko 😀 Znam ja da se ona sviđa ljudima, pogotovo muškom rodu. Međutim, meni je smiješna. Izgleda kao neko dijete, a ne odrasla ženska osoba od 26. Uz to mi se čini da je visoka 145. Mrzio sam je u Inceptionu i uopće mi nije imala mjesto tamo, bila mi je odlična u filmu Super. I da, mislim da joj forsiraju izgled koji ja jednostavno nemogu ozbiljno shvatiti. 🙁 "ve do zrelih avantura mlade, 24-godišnje žene" – Ellen Page, odrasla žena brrrrrrr 😀

    • mickolopi

      @Shazaam, 30.10.2013 - 22:44

      Preudiciras da smo mi pedofili sto nam se svidja Ellen (djetinji izgled) 😀 Sala mala naravno. Ma ja je nisam ni zapazio u Inceptionu, u Hard Candy sam je oftao, svidjelo mi se kako je postupila s onim pedofilom (opet ta rijec :)), posle je pao maraton Ellen Page filmova. Ukusi su razliciti, bilo da su u pitanju igre, zene, igre itd. 😉

  • Black_Pirate

    30.10.2013 - 20:53

    Ao kakav je ovo final touch —- dame i goospodo 69! 6ica zbog lizanja IGN guzice, a poena 9 zbog metacritic visokog user rejtinga igre i kukavickog bjekstva od 70! Ova igra zasluzuje minimum 70% kvaliteta. Ne znam jeste li vi ljudi retardirani kada igrama poput ove ili Dear Esther zamjerate na manjku gameplay akcije i single player ludnice. Neke igre su hrabre i bave se ozivljavanjem nesvakidasnjih emocija. Ne moras ve imati svoj holivudski scenario.Tuzne Okice Ellen Page prosto ne mogu da dosade kiss kiss hug hug :* Od mene ocjena 78%

    • Shazaam

      @Black_Pirate, 30.10.2013 - 21:02

      Po čemu ova igra zaslužuje veću ocjenu? Gameplay ne postoji, a priča je loša – u tome se svi slažu. Meni osobno je priča u igrama najbitnija, da sam ja recenzirao ovo vjerojatno bi dao manju ocjenu od Duje. Evo što čovjek gore kaže – čak je i glazba loša iako ju je skladao Hans Zimmer. Dear Esther nitko ništa ne zamjera osim cijene s kojom je došla u prodaju. Igre mogu biti hrabre, mogu biti nesvakidašnje, ali onda moraju to i opravdati.

    • Black_Pirate

      @Black_Pirate, 30.10.2013 - 22:48

      Igre moraju biti raznolike, originalne, vazne i hrabre. A to jesu pomenuti naslovi. Sve je manje takvih igara i ja se licno radujem takvim promjenama u ovom monotonom gaming dobu. BTS, iako ne pruza masama zanimljiv gameplay, balans vadi na originalnoj ideji sazivljavanja sa okruzenjem , atmosferom i emocijom, kroz jednu sasvim novu perspektivu. Potpuno zanemarujuci pricu u cijelini, svoje divljenje dajem pojedinim nivoima, njihovom dizajnu, pa i samoj prezentaciji kratkih prica u njima, glume, dijaloga, izbora. Zao mi je sto uz ocite dragulje u rukama, igra nije opravdala ocekivanja ili bar dospjela u rang sa Heavy Rainom, ali se mora odati veliko priznanje za hrabar i upecatljiv pokusaj. Dati joj ispod 70, moze samo neko ko od gaminga ocekuje ono na sta ga je gaming istrenirao, kao kunica u laboratoriji. Ja volim da me iznenade. To je moj grijeh. Ja glasam za inovaciju, za novitete, za evoluciju i smjele promjene, eksperimente, rizike. Smatram da takve poglede treba imati gamer 2014 godine. Prema tome, glasajte za mene!

    • Gvags

      @Black_Pirate, 30.10.2013 - 23:33

      piratu samo zbog tvog komentara mi se vec svida igra ili po nekima interaktivni film 😀

    • Adam Jensen

      @Black_Pirate, 31.10.2013 - 21:38

      Jedina stvar koja mi se ne sviđa kod HCL-a je što su im ocjene uvijek približne kao na metacriticu i preovladavajućem mišljenju. Neznam ni za jednu igru kojoj su oni dali osjetno višu ili nižu ocjenu (u odnosu na npr. metacritic i gamerankings i sl). I za Beyond sam tačno znao da mu neće dati više od 70 i prije nego sam vidio. Možda nisam u pravu ali vjerujem da se mnogi slažu sa mnom po tom pitanju. Nije moguće da imate tako random mišljenje sa vrlo malo osobnosti.

    • Shazaam

      @Black_Pirate, 31.10.2013 - 21:53

      Mislim da je vrijeme da baciš oko na moje recenzije onda.

    • nnnnn99

      @Black_Pirate, 04.11.2013 - 18:50

      Potpuno se slažem s tobom. Mislim da je ova igra zaslužila veću ocjenu, nije nešto što viđamo često. Odavno se nisam toliko emocionalno vezala za neku igru, bila sam oduševljena svakom sekvencom i nestrpljiva da saznam šta će se dalje dogoditi. Ne mogu da vjerujem da je nekim priča loša, jer mi je priča najbolji dio igre. O grafici da ne pričam, jedna od najljepših ps3 igara. Tu su i gluma i animacije koje su prosto savršene. I sama sam gledala proces pravljenja ove igre, koliko je samo truda uloženo. Mana jeste gameplay, nema previše akcije, ali ne mora svaka igra biti šuter. Da barem ima više ovakvih igara, ali pretpostavljam da ih nema jer većina samo igra šutere ( i sama ih igram, ali daleko su od omiljenog žanra). To je moje lično mišljenje, volim takve igre, ali svako je drugačiji. Donekle i razumijem te niske ocjene, ali se ne slažem s njima.

  • maxim.x

    30.10.2013 - 21:33

    Nisam jos zaigrao ovo pa ne znam sto da mislim. Igra kupi totalno pomijesane ocjene.

  • fxp1990

    30.10.2013 - 21:37

    Priča nije o duhovima, već o samoj Jodie i njezinom prolasku kroz život, te kako se nosi s činjenicom da je drugačija.

    Mislim da svatko tko ide ocjenjivati igru i da joj manje od 85, nije ju shvatio. U ovu se igru ne ulazi s očekivanjem pucačine, neke akcijske avanture ili nešto slično. Ovo je jedan interaktivni film u trajanju od 10ak sati, sa velikim naglaskom na osobnu priču, izvrsnom glumom i kamerom. Igrač nije potpuno pasivan – moguće je da vam neki likovi u priči ne prežive, što je potpuno suptilno napomenuto, jer se morate sami sjetiti liječiti ih, ili odabrati pravu rečenicu.

    Ali eto, izgleda da se o ukusima ne raspravlja. Mene je igra osvojila istog trena i držala me do samog kraja, iako sam o njoj znao jako malo prije kupovine. Grafika je odlična, iako na trenutke malo kockasta i fali Ambient Occlusiona, ali nadoknađuju to izvrsnim animacijama lica.

    • Duksy

      @fxp1990, 30.10.2013 - 21:56

      Za filmove, čak i na Blu-Rayu, još uvijek plaćamo drastično nižu cijenu nego za ekskluzivu određene konzole, a usto nerijetko imaju prilično kvalitetniji scenarij. Istina je da nekoliko sporednih likova može umrijeti, ali ionako teško da će igrača za ijednog zapravo biti briga.

  • l)oolvl

    30.10.2013 - 22:40

    ja sam igrao demo ali i to malo što sam odigrao mi je bilo fenomenalno, jedno neopisivo filmsko iskustvo a u igri; kao da su spojili najbolje iz oba svijeta. Tako da mi je krivo kad kažu da "nema gameplaya". U ovoj igri ima gameplaya kakvog još ima sličnog samo u drugim Quanticovim igrama i nigdje više, ali očito je ljudima puno draže besmisleno klati ljude u GTA nego se pokušati uživjeti u jedno sasvim drugačije gejmersko iskustvo

    • Black_Pirate

      @l)oolvl, 30.10.2013 - 22:57

      Ne shvataju gospoda gameri da su sve vise pasivni posmatraci i unutar tih hit igara… Gamer je sve vise pasivan u igrama.Nijemi posmatrac koji poput labaratorijskog majmuna istrenirano drzi jedno dugme lijevom rukom, dok desnom pritiska drugo. Sve je pojednostavljeno i sve vise ce biti.

  • Madridista1902

    30.10.2013 - 23:51

    glavno da za ovu super igru date 69,a za cod uvijek više od 80 ma daj ajde…

    • Rogue

      @Madridista1902, 31.10.2013 - 05:53

      ne volim cod ali cod barem mozes igrat. ovo je nula od igre a ovi koji brane ovu propalu ideju su zatupljeni hipsteri koji bi govorili da je igra smece da je slucajno dobila visoku ocjenu

    • RedEy3

      @Madridista1902, 31.10.2013 - 14:59

      Trollaš jelda?

  • SNAKE990

    31.10.2013 - 09:07

    Meni je osobno igra odlicna , dapace i vise od toga, istina je da prica i sudjelovanje u igri nije jaca strana , ali to je jednostavno takva vrsta igre i to je to, nema se sta sada tu previse diskutirat, nije za svakoga naravno, bas sam ju zavrsio neki dan i sasvim dobar dojam ostavlja, ali heavy rain mi je bolji…

  • RedEy3

    31.10.2013 - 15:01

    Igra je odlična i ispunila je sva moja očekivanja od nje. Znam kakva je, i kakav je gameplay, i zato nisam razočaran, dapaće smatram da su neke stvari još bolje od mojih očekivanja. Priča je fantazija, ali što se očekivali do igre gdje vam je najbolji prijatelj duh sa telekinetičkim moćima? Naravno svako ima svoj ukus, meni je heavy rain zaslužio 90, pa tako i ova.

  • Emperor Ghaleon

    31.10.2013 - 22:04

    Sviđa mi se recenzija; nasmijao sam se. Mislim da ću ipak pričekati sniženje cijene ili (ako bude sreće) posuditi od nekog, a teško zarađena lova će otići na… šta ja znam… Disgaeu 4, možda.

  • DieForCod

    31.10.2013 - 23:11

    Heawy rain je bolja igra ali ni ova nije losa

  • adycro

    29.12.2013 - 19:14

    Beyond Two Souls
    –(Gledao Walky posto nemam PS3 ali dati cu dojam igre kao da sam igrao)–

    GRAFIKA : zbilja ni na Pc u nisam vidio takvu karaktezaciju likova i emocija u igri kao i same detalje okruzenja igre, mozda nisu ultra visoke rezolucije
    texture kao na PC u ali toliko detalja okoline i likova ubija sav nedostatak textura.
    ZVUK : U par trenutaka dodatni zvukovi igre cinili su mi se uzivo pa sam skidao sluske da vidim sto je 😀 Zbilja gg 😀
    GAMEPLAY : Previse pritiskanja tipaka i premalo neke akcije s Jodie, trebali su ubaciti stealth a i jednostavnijih akcijskih elemenata kao u AC serijalu, jer po meni u ovu igru definitivno bih isao stealth pristup igranja i moglo se ubaciti barem na sve ovo jos 5-6h cistog gameplaya.
    Ali opet ovo je film vise nego li igra tako da gameplay mogu slobodno i precrtati.// ali u biti dobro bih doslo i dalo bih igri bolju dimenziju.
    TRAJNOST : Prvi normalni prijelaz 10 ak h, explore i plus svi nacini i moguci krajevi seqenci kao i kraja igre ++ Cisto dovoljno koliko bih jedna takva
    igra trebala trajat 20h+
    KONACNA OCJENA : Jedan od boljih utisaka jedne igre osobno,svaka preporuka i za pogledat Walky tko nije u mogucnosti odigrati igru.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?