Kad me netko pita koji je recept uspješne veze, ja mu kažem nađi nekoga tko te cijeni kao što Borderlands cijeni svoje oružje. Nitko me to inače ne pita, ali to ne znači da savjet ne vrijedi. Dapače, nikad to nije bilo istinitije nego u slučaju Borderlandsa 3 koji ponovno oduševljava količinom i raznovrsnošću svog vatrenog arsenala. Recimo to ovako: da spojimo sva oružja iz svih pucačina koje su izašle u 2019. godini, ni bismo imali ni trećinu raznolikosti u oružju kakvu ima Borderlands 3.

Običaj je da recenziju nakon uvodnog dijela nastavljamo opisom priče, no mislim da je ovdje to sasvim sporedna stvar pa ću i dalje nizati hvalospjeve o oružju. Imale su prijašnje igre iz ovoga serijala impresivnu raznovrsnost oružja uz različite proizvođače i neke vrlo egzotične specifičnosti poput glasanja prilikom pucanja. Međutim, Borderlands 3 otišao je nekoliko razina iznad toga. Dodana je kategorija „handling“ uz koju je kvalitetnije predočena udarna moć oružja. Zvuk oružja također ima znatno više varijacija i veći je raspon zvučnih efekata u paljbi.

Neka oružja dobila su po dva načina paljbe, a dodani su i novi bonusi za proizvođače oružja – npr. postoje oružja koja ne morate puniti streljivom već samo morate paziti da se ne pregriju, ili pak oružja koja ne mogu promašiti metu. Tome još dodajte elementarne dodatke i posebne efekte pa imate npr. snajper koji neprijatelje može pretvoriti u santu leda ili strojnicu koja radi vatromet.

Postoje oružja koja ne morate puniti streljivom već samo morate paziti da se ne pregriju, ili pak oružja koja ne mogu promašiti metu.

Borderlands bi bio tek prosječna pucačina za puštanje mozga na pašu da nema ovakvog bogatstva u arsenalu. Perverzija pištolja i puškica glavni je pokretač igre i ono što ju izdvaja iz sve veće mase takozvanih looter shootera. Da se razumijemo, 90% oružja kojega pokupite vjerojatno nikad nećete koristiti nego ćete ga prodati ili baciti. Ali, potraga za 10% vrijedne opreme je pola zabave u Borderlandsu 3. Tjera vas da otvorite svaki ormarić i stalno proširujete svoju vreću za oružje kako biste u nju mogli natrpati što više stvari. Začarani je to krug pucanja i i kopanja po smeću, krug na kojemu je Borderlands 3 doktorirao.

Naravno da je sve to samo igrokaz brojeva i da je gameplay identičan i na prvom i na pedesetprvom levelu. Nakon nekog vremena već znate da ćete najbolju opremu ionako dobiti od bossa ili upisivanjem tzv. Shift kodova – poklon paketa do kojih možete doći bez ikakvog truda. Sve je to vrlo prozirna mehanika navlačenja igrača, ali ne mogu poreći da je zabavno. Još ako igrate u društvu, svatko s različitim likom, Borderlands 3 je izvrsna stvar.

Gameplay je ovdje u suštini igrokaz velikih brojeva, ali ne može se poreći da je zabavan.

Igranju s društvom dodan je svojevrsni casual mod u kojemu svi igrači dobivaju isti loot. Time je igra postala lakša, ali ako želite otimačinu za opremu, možete se vratiti i na klasični način igranja iz prethodnih Borderlands igara. Ono što je značajnije olakšalo igru, a na što nemate utjecaja, jest to da prvi prelazak morate odraditi na Normal težini… koja je u društvu previše lagana. Kasnije se otključaju dodatne težine koje su izazovnije, ali onda ste se već zasitili igranja. Moguće je da će to biti promijenjeno u budućnosti, ali za sada je prilično značajan minus jer ispada da je je igru izazovnije igrati samostalno, bez suigrača.

Srećom, moguće je kombinirati solo i co-op igranje kad god to poželite, a dobra je stvar što ovdje nema Ubisoftovog problema da napredak ostaje samo onome tko vodi ekipu. Ako ste neku misiju već prešli u nečijem timu, igra će vas uljudno pitati želite li ju preskočiti kad igrate sami. Mala stvar, a jako značajna. Korisno je i to što suborcima možemo označavati neprijatelje i predmete sustavom pinganja kao u Apex Legendsu. Od ostalih dodataka u mehanikama gameplaya novosti pronalazimo u penjanju na objekte (tj. mogućnosti da se uhvatite za rubove objekta) te u uklizavanju koje sam ovdje koristio s guštom kao ni u jednoj drugoj pucačini.

Ako ste neku misiju već prešli u nečijem timu, igra će vas uljudno pitati želite li ju preskočiti kad igrate sami. Mala stvar, a jako značajna.

Četiri klase u Borderlandsu 3 na prvi su pogled isti arhetipovi kao i u prethodnim igrama (soldier, assassin, brute i siren). Ipak, sustav izgradnje lika donosi više slobode. Vještine su i dalje podijeljene na tri grupe, ali u svakoj možete otključati posebne skillove te ovisno o liku aktivirati 3-6 različitih tih vještina. Neke od njih lude su baš poput samih likova pa je moj Fl4k the Beastmaster u jednom trenutku imao životinjskog pomoćnika koji koristi bacač raketa kad mu naredim da napada protivnike. Ukratko, ovaj sustav dodaje još više raznovrsnosti u stvaranju tzv. buildova, a dobra je stvar što sve vještine možete poništiti i preraspodijeliti tijekom igranja, kad se već ne može mijenjati same klase.

Priča s tim likovima je tipična za Borderlands – oni su Vault Hunteri koji moraju spriječiti kult Children of the Vault kako isti ne bi aktivirao drevnu moć u svoje sebične i zle svrhe. Na junačkoj strani nalazi se postava poznatih likova iz prijašnjih igara, predvođena s Lilith i Tannis. Negativce čine blizanci Kalypso koji su u suštini parodija na generaciju influencera/streamera, užasno naporni do te mjere da je parodija na trenutke iritantnija od stvarnih influencera, a to je samo po sebi teško postići.

Negativce čine blizanci Kalypso koji su u suštini parodija na generaciju influencera.

Uglavnom, taj par negativaca nije ni do koljena Handsome Jacku iz dvojke, a sama priča Borderlandsa 3 definitivno nije najbolja u serijalu. Štoviše, mislim da najkvalitetniju priču u ovom svijetu još uvijek nije ispričala ekipa Gearboxa nego bivši Telltale sa svojim Tales from the Borderlandsom.

Svejedno, nije priča katastrofalno loša. Lijepo je vidjeti toliko poznatih likova i uvjeriti se da neki od njih još uvijek nisu ispucali sve kvalitetne šale. Humor je napadan, forsiran i najčešće prijesan, ali nađe se svako malo neki biser koji izmami osmijeh na lice. Posebno su mi se svidjele izjave neprijatelja kod umiranja; uvijek kažu nešto crnohumorno, tipa: „Jadna moja djeca koju nikad nisam imao“. Humor se proteže kroz većinu glavnih i sporednih misija pa u jednoj tako ratujete oko šalice kave dok u drugoj tražite kralješnicu koja će vam poslužiti za provođenje struje do generatora.

Sporedne misije su izvrsne i često zanimljivije od onih glavnih. Da budem precizniji, više mi je odgovaralo to što su sporedne misije kraćeg trajanja. Glavne misije ponekad znaju potrajati duže od pola sata, što bi bilo ok da vas za to vrijeme ne vozaju okolo kao malog majmuna, bez nekog većeg izazova do samog kraja jer, kako sam rekao, u startu ne možete igrati na većoj postavci težine od Normal. Nije ovo prigovor samoj trajnosti igre jer je ona zavidna i dostupni sadržaj definitivno opravdava vrijeme provedeno u igri. Samo bi mi bolje odgovaralo da glavnih misija ima više, ali da su mrvicu kraće tako da ne moram izdvojiti tri sata igranja za četiri misije.

Sporedne misije su izvrsne i često zanimljivije od onih glavnih.

Ako ništa, dobra je stvar što je ovo najraznovrsniji Borderlands i po dizajnu okoliša. Još uvijek je to polu-otvoreni svijet s učitavanjima između svake regije, no sada barem imamo različite planete kao što su Promethea, Athenas, Eden-6 i druge, svaka sa svojim specifičnim izgledom. S njima se mijenjaju i neprijatelji koji su isto tako, pogađate, raznovrsni. I dalje je izazov u tome da igra pred vas baca ogromne količine neprijatelja tako da usred paljbe ne stignete razmišljati o njihovoj (ne)inteligenciji.

Malo sam razočaran što je Borderlands 3, kao prvi Borderlands razvijan za ovu generaciju konzola, napravio minimalne pomake u prezentaciji. Atraktivna je to igra s mnogo više detalja u likovima i okolišu, ali djeluje mi jako statično. Čak je i Borderlands 2 prije sedam godina u PC verziji imao bolje efekte zahvaljujući PhysX-u. Da stvari budu gore po tu prezentaciju, optimizacija je ispodprosječna pa igra štuca i na preporučenom hardveru, a situacija na konzolama je takva da su padovi na „filmskih“ 24 fps-a dosta česta pojava.

Jedina gora stvar od tehničke izvedbe jest izvedba sučelja, čemu se ne mogu dovoljno načuditi. Inventory je užasno nepregledan – prikazuje vam samo osam predmeta odjednom, a ovo je igra u kojoj se sve vrti oko skupljanja nove opreme. K tome opremu ne možete ni sortirati prema šteti koju nanose, ili prema preciznosti; a ako ju sortirate prema vrsti, štitovi i modovi za granate uvijek će biti na samome dnu pa uvijek morate scrollati do njih. Problemi ne staju ni tu nego za usporedbu opreme s onom koju imate u ruci prvo morate odabrati željenu opremu pa onda povući kursor na oružje s kojim ga želite usporediti, dok prilikom kupovanja/prodavanja oružja imate tipku za usporedbu.

Inventory je užasno nepregledan – prikazuje vam samo osam predmeta odjednom, a ovo je igra u kojoj se sve vrti oko gomilanja opreme.

Loša je i mini-mapa na kojoj se lako izgubiti, a leveli su dizajnirani tako da možete krenuti u krivome smjeru ako ne gledate punu mapu, što pauzira igru i akciju. Problemi s navigacijom najviše su vidljivi kad dođete na svoj brod zvan Sanctuary koji ima nekoliko katova, nepotrebno je kompliciran i treba dosta vremena da se snađete po njegovim jednoličnim hodnicima. Često se također događa i da prozor s ocjenama opreme izađe „izvan ekrana“ tako da ne možete vidjeti određenu statistiku oružja dok ne pomaknete kameru prema gore, a onda to oružje ne možete pokupiti dok ne pomaknete kameru prema dolje. Ako vam nije jasno na što točno mislim, pogledajte sljedeću sliku. Takvo što se definitivno ne bi trebalo događati u jednoj ovakvoj igri.

Dakle, Borderlands je i dalje „majstor svog zanata“, ali od trećeg dijela ipak se očekivalo više. Kao što rekoh, ovo je prvi Borderlands rađen za ovu generaciju konzola, a Gearbox je imao čak sedam godina da donese nešto spektakularno. S oružjem su se potrudili, tu im svakako skidam kapu, a stoji i to da igra sadržajno opravdava svoju cijenu te je pravo čudo kako nije okaljana nikakvim mikrotransakcijama.

Može se slobodno reći da je Borderlands 3 isplativ ako volite bezumno pucanje i ne smeta vam kad netko pod svaku cijenu nastoji biti smiješan, a nije uvijek jednako uspješan u tome. Može se isto tako reći da je Borderlands 3 zarazan i zabavan naslov, ali treba imati na umu da je već četvrta igra ovoga tipa i da se u četvrtom pokušaju neki propusti ipak ne toleriraju.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.