Call of Duty je poput lanca brze hrane. Uvijek je tu, znate što ćete dobiti, hrana je ukusna, premda ne baš zdrava, a to ponekad rezultira i probavnim tegobama. Prošlogodišnji Black Ops 6 ponudio nam je vrlo solidno iskustvo u svakom segmentu igre, no vjerojatno ste već čuli da se to ove godine nije ponovilo. Što se tiče kampanje, suočeni smo s proljevom, ove je godine single-player doista kompletni promašaj. Ali na moje iznenađenje, ostali segmenti igre su zapravo bolji od prethodnika.

KAMPANJA

Kampanja je ovaj put prilično traljavo napravljena te služi više kao uvod u Endgame PvE mod nego zasebno iskustvo. Vraćamo se u ulogu Davida Masona 10 godina nakon Black Opsa 2. Svijet je u rasulu radi smrti Raula Menendeza te je tehnološki konglomerat zvan The Guild preuzeo ulogu održavanja reda u svijetu. Barem nam je tako rečeno – mi zapravo ništa od toga ne vidimo.

Gotovo cijela kampanja se odvija u gradiću Avalon i unutar mučenih umova Masona i njegovog tima, izuzev jedne misije u Japanu. Avalon je, naravno, nadolazeća Warzone mapa, tako da je pola kampanje recikliran sadržaj, više-manje. Mason i njegova ekipa specijalnih operativaca, za koje nećete mariti, udahnu crveni plin i počnu halucinirati. Ne šalim se, to je zaplet ove igre. Umjesto da se radnja vrti oko neke napete geopolitičke situacije ili crnih operacija, ovo je priča o tome kako je David Mason oprostio sebi i svome ocu.

Umjesto da se radnja vrti oko neke napete geopolitičke situacije, ovo je priča o tome kako je David Mason oprostio sebi i svome ocu.

Tijekom vaših halucinacija borit ćete se protiv velike biljke, neprijatelja iz zombies moda, velikih mačeta koje padaju s neba i ogromnog suborca u bitci koja podsjeća na Skibidi Toilet. Pošto je kampanja blagoslovljena minimalnim budžetom, ne očekujte klasične značajke CoD kampanja. Ritam je neujednačen, razine nemaju visoku razinu skriptiranja, a o velikim epskim trenucima možemo samo sanjati.

Kampanja je u potpunosti igriva u četvero igrača. No, samostalno igranje ispašta zbog toga. Igru je nemoguće pauzirati. Štoviše, ako vas zahvati već prije spomenuti proljev, CoD će vas u kampanji baciti natrag na glavni izbornik kako bi se oslobodio server, a vi ćete misiju morati ispočetka odigrati. Iako bi Mason trebao imati troje suboraca, oni samo nestanu u solo igri, ali nastavljaju pričati kao da su prisutni, tako da dobijete dojam da je Mason shizofreničar.

Unatoč svim navedenim problemima, gameplay u kampanji zapravo i nije loš. Boss bitke su dobro dizajnirane, pucanje je sjajno, kao i uvijek, a raznolikost neprijatelja vrlo je dobrodošla. Čak su me i pogodili određeni emotivni trenuci između Woodsa, Alexa i Davida Masona, iako ništa od toga nije bilo stvarno. Najveći problem ove kampanje je što je kompletno promašila duh Call of Dutyja. Black Ops se uvijek igrao s psihologijom likova, ali kada se ubije zanimljiv zaplet kako bi to bio fokus, rezultat je manjkav. Slična se stvar dogodila i s Black Opsom 3, no tu smo igru barem mogli pauzirati.

Najveći problem ove kampanje je što je kompletno promašila duh Call of Dutyja.

Ako ste među onima koji Call of Duty igraju samo zbog kampanje, savjetujem vam: zaobiđite Black Ops 7 u širokom luku.

ENDGAME

Osim kampanje, postoji i novi PvE mod zvan Endgame, koji služi kao svojevrsni epilog kampanji. Inicijalno ste trebali preći kampanju da uđete u Endgame, no developeri su vidjeli da se kampanja nikom ne sviđa pa je ovaj mod postao dostupan svima i bez prelaska kampanje.

Riječ je o modu extraction tipa za 32 igrača, ali isključivo PvE izvedbe, gdje slobodno istražujete Avalon, rješavate zadatke te poboljšavate svog lika. Kada ste dovoljno jaki, možete se boriti protiv završnog bossa i otključati nekoliko skinova za likove. Ovaj mod mogao je biti prilično dosadan, no tu ima par značajki koje zaista poboljšavaju iskustvo i čine ga vrijednim vašeg vremena.

Sustav poboljšavanja lika je jako sličan Vampire Survivorsu… Da, uspoređujemo CoD s Vampire Survivorsima – dobrodošli u 2025. Uglavnom, svako malo dobivate pasivne i aktivne bonuse koji mijenjaju način na koji igrate. Jedan lik može biti specijalist za borbu izbliza, a drugi podrška vašim suborcima, itd.

Endgame nije lagan te ćete izgubiti sav napredak ako umrete, tako da je napetost visoka.

Na raspolaganju su vam i posebne vještine, poput štita koji blokira svu štetu, bacača granata, nevidljivosti, i slično. Ove vještine razbijaju monotonost i mogu vas spasiti u kritičnim situacijama. Endgame nije lagan te ćete izgubiti sav napredak ako umrete, tako da je napetost visoka. No, drugi igrači vam mogu pomoći, a ponovni dolazak na najviši level traje svega par sati.

Kako biste se kretali po mapi možete koristiti leteće odijelo, visoki skok ili kuku za penjanje. Kombiniranje ovih metoda gotovo je zabavno kao i Titanfall 2 kretanje. Kukom se možete prikvačiti za bilo što, uključujući neprijateljska vozila. Tako da konvoj možete uništiti tako da se prikvačite za glavno vozilo i upucate vozača stojeći na haubi.

Endgame uspješno kombinira pristupačno i ležerno PvE iskustvo s extraction mehanikama.

Endgame uspješno kombinira pristupačno i ležerno PvE iskustvo s extraction mehanikama. Potencijalna smrt održava igru napetom, ali ne toliko napetom da je zamorno. Umjesto skupljanja loota, glavna progresija u ovom modu je izgradnja različitih buildova. Mogućnost ponovnog prelaska je zato visoka, a Call of Duty je napokon dobio dodatni PvE mod koji nisu zombiji. Za razliku od promašaja kampanje, Endgame je pun pogodak.

MULTIPLAYER

Ako vam se Call of Duty ne sviđa, Black Ops 7 neće promijeniti vaš stav. No, ako ste već igrali i uživali u CoD-u, ova igra nudi jedno od najboljih multiplayer iskustava u čitavom serijalu. Black Ops 6 je postavio čvrst temelj, a nastavak donosi poboljšanu i profinjeniju verziju te igre.

Reboot Modern Warfare serijala iz 2019. godine unio je par prilično loših sustava u serijal: agresivni skill based matchmaking sustav i raspuštanje lobbyja. Sustav matchmakinga bio je toliko oštar da se svaka partija osjećala kao borba između profesionalnih igrača. Gotovo svaki meč zahtijevao je maksimalni trud, a ako biste se poboljšali, sustav vas je “kaznio” stavljanjem u još teže mečeve. Kao da to nije bilo dovoljno loše, dobra konekcija često je žrtvovana kako biste ušli u meč s igračima sličnih vještina, a ako ste uspjeli upasti u dobar lobby, on bi se nakon završetka meča raspao.

Srećom, Black Ops 7 daje nam klasično Call of Duty iskustvo, bez ovih značajki. Mečevi su raznovrsni i teku puno bolje, a problemi s konekcijom ne postoje. Brži je i ulazak u same mečeve te je kraće čekanje između borbi. Ako vas često rasturaju, i dalje vam je na raspolaganju stari matchmaking sustav. Ove promjene možda su sitne, no utjecaj na cjelokupno iskustvo je ogroman.

Osim toga, povratak u budućnost pruža nam zanimljive vještine poput nevidljivosti, holograma, a čak su i sama oružja puno zanimljivija. Više ne koristimo M16 i AK47, nego M15 i AK27. Okej, možda je to loš primjer, no oružja izgledaju i djeluju puno kreativnije nego oružja u proteklih šest igara, a čak su i dobro balansirana, iako je SMG klasa pomalo slabašna.

Omni-kretanje je usporeno i bolje implementirano, a igrači dobivaju mogućnost skoka uz zid. Poboljšano skakanje otvara neke nove zanimljive rute na mapama, a putanja je predvidiva pa se ne susrećemo s istim problemima koje je Call of Duty imao u svojoj “jetpack” eri. Black Ops 7 se pridržava filozofije “čizama na podu”.

Početna ponuda mapa je izuzetno snažna.

Početna ponuda mapa je izuzetno snažna. Dobili smo nekoliko prerada Black Ops 2 mapa i hrpetinu novih mapa od kojih mi nijedna nije mrska. Obično mi se svidi samo par mapa, a ostale izbjegavam kao kugu, no to nije slučaj s Black Opsom 7. Inače uvijek preferiram zombies mod i brzo zaboravim na multiplayer, no ove godine to nije tako jer je multiplayer zaista fantastičan.

Toliko je Call of Duty igara da se sve više-manje stope zajedno, ali ako ste igrali Black Ops 6 i probali sedmicu, jasno ćete vidjeti i osjetiti poboljšanja. Više se ne zamaram nakon sat vremena igranja, nego se mogu jednostavno opustiti i zabavljati u multiplayeru, kao u dobra stara vremena.

ZOMBIJI

Došli smo do šećera na kraju, a to su zombiji. Black Ops 7 nudi vjerojatno najbolju iteraciju zombija u proteklih deset godina. Priča je luda, a vraća se i legendarna četvorka, Richtofen, Dempsey, Nikolai i Takeo, ali nove verzije istih. Glavna mapa u ponudi je Ashes of the Damned, gdje igrači moraju putovati Dark Aether dimenzijom kako bi otkrili tko je uzeo duše glavnim likovima i zašto. Naravno, rješavanje mape je vrlo komplicirano jer zahtijeva skupljanje brojnih predmeta i rješavanje hrpu zagonetki, no upravo taj proces čini iskustvo izuzetno zadovoljavajućim.

Daleko najkreativniji mod u franšizi, Zombies se poigrava s kozmičkim hororom i užasima iz nepoznatog, a smještanje radnje u drugu dimenziju je logičan sljedeći korak.

Zombies mod se već dugi niz godina suočava s izazovom kako zadovoljiti i stariju i noviju publiku. Nove generacije su zadovoljne jednostavnošću moda, dok dugogodišnji fanovi često ostaju razočarani zbog manjka kompleksnosti i težine. Black Ops 7 rješava taj problem. Osim standardnog načina igranja, dostupan je i Cursed mod, koji forsira početak s pištoljem i mijenja sustav bodova na onaj kakav smo vidjeli u Black Opsu 3. Uz to, moguć je odabir dodatnih izazova koji otežavaju gameplay, ali nude i posebne nagrade.

Atmosfera je izvrsna. Dark Aether je spoj različitih vremena i prostora, a lokacije to savršeno dočaravaju. Toliko je skrivenih sitnica da igrači i dalje otkrivaju izazove i skrivene mehanike, a biti dio tog lova na tajne vrlo je zabavno. Ako vam je Ashes prevelika i prekompleksna mapa, tu je i Survival mod, gdje nema glavnog zadatka, već vam je cilj samo preživjeti. Naravno, već su najavljene dodatne mape, ipak, Call of Duty je live service igra.

Dark Aether je spoj različitih vremena i prostora, a lokacije to savršeno dočaravaju.

Priča je opet postala zanimljiva, a interakcije između Requiem grupe iz Black Opsa 6 i nove, tj. stare četvorke gušt je promatrati jer su svi likovi zaista sjajno napisani i humoristični. Ako vam dosadi obično tamanjenje zombija, dostupan je i Dead Ops Arcade mod, koji funkcionira kao dodatna razbibriga.

Eskalacija težine je također prilagođena. Niže runde su mrvicu lakše, ali što dulje preživite, to ćete se više mučiti. Ne bih vam htio odati vrhunac mape, no očekujte jako težak boss fight u lebdećoj piramidi. Sučelje je mrvicu zatrpano po zadanome, no moguće je prilagođavati svaku značajku u izborniku.

Kreativce iz Zombies tima su pustili s lanca, i ponovno dobivamo zaista lude ideje. Pošto mi je zombies osobno najbolji dio Call of Dutyja, sjajno je vidjeti da ga se zaista tretira kako spada.

PREZENTACIJA

Grafički je Black Ops 7 vrlo sličan prethodniku. Tehnički smo dobili par stvari za koje nikoga neće biti briga, kao što su deformacija snijega na jednoj mapi i čestice s fizičkim svojstvima, ali tu je i opcija raytracing refleksija, koje utječu na svaku reflektivnu površinu i kompletno mijenjaju izgled igre. Čak možete i vidjeti vlastiti odraz u staklu. Naravno, ova opcija značajno smanjuje performanse, pa se igra pretvara u Black Ops sedam sličica po sekundi.

Pažljivo s Ray Regeneration značajkom – na slabijem hardveru pretvara igru u Black Ops sedam sličica po sekundi.

Najveći vizualni pomak u Black Opsu 7 je artistički smjer. Iako kampanja i Endgame izgledaju plošno zbog reciklirane Warzone mape, Zombies i multiplayer imaju sjajnu paletu boja i vizualno su kompletno različiti. 2035. godina je pravo osvježenje, a Dark Aether dimenzija je luda smjesa svega i svačega. Dizajn oružja i robota je sjajan, a likovi su, srećom, svi normalni. Beavis i Butthead nisu prisutni… još. Hoće li ovaj puta tako i ostati – ne možemo unaprijed znati.

Zvuk i animacije su također izvrsni. Svako zveckanje oružja i baratanje mehanizmima zvuči i izgleda fantastično. Call of Duty je i dalje sjajan u ovom aspektu. Tehničko stanje je prilično impresivno, nisam doživio rušenja niti zamuckivanje, a igra se glatko vrtjela čak i kad su deseci zombija bili na ekranu.

VIŠE JE MANJE

Iskustvo u Black Opsu 7 možete skupljati kroz kampanju, endgame, multiplayer, i zombies. Dostupni su i mnogi izazovi za kamuflažne uzorke koji čak izgledaju pristojno ove godine, tako da ako baš želite iscijediti igru, trebat će vam dosta vremena. Postoji hrpa stvari za otključati i mnogo načina da to učinite, što čini ovaj sustav progresije najboljim u cijelom serijalu.

Jedna vrsta nagrade za izazove su kartice koje možete istaknuti uz svoje ime, a velik broj njih generiran je umjetnom inteligencijom. I to ne nekim dobrim internim modelom. Jadno je to i bijedno vidjeti u igri za koju treba platiti 80 eura. Umjesto da plate umjetnike koji znaju i žele raditi, oni prepuštaju izradu grafike bezdušnom računalu.

Kad su Black Opsu 7 najozbiljniji prigovori loša kampanja i AI generirane kartice, možda igra i nije totalni promašaj kako se to priča po internetu? Kampanja stvarno nije vrijedna ničijeg vremena, no Endgame mod je sjajno PvE iskustvo u kojem možete potrošiti sate i sate. Multiplayer je vratio stari sustav matchmakinga koji manje zamara igrače, a početna postava mapa je izvrsna. Zombies mod pruža ludo iskustvo, s mnogim različitim načinima igranja prilagođenim svakom tipu igrača.

Ovo će vas iznenaditi jer je iznenadilo i mene, ali iskreno se ne sjećam se kada sam zadnji put ovako uživao u Call of Duty igri. Jedva čekam ponovno upaliti igru i zaroniti u tri glavna moda, što je ovih dana rijetkost za Call of Duty.