Ne pitajte me zašto sam uzeo Chocobo GP za recenziju – ni sam ne znam puni odgovor na to. Igra mi je bila servirana dok još nisam mislio igrati Gran Turismo 7, te sam vjerovao kako s karting igrama ne mogu promašiti. Uživao sam u igrama kao što su Mario Kart, Crash Team Racing i Sonic AllStars Racing, a ovo je isto tako šareno i veselo – toga mi baš treba.

Istina, Chocobo GP je šaren i na trenutke zabavan. Ali je isto tako zamoran u glavnom single-player modu gdje dostavlja priču koja me ni u jednom trenutku nije zainteresirala. Povremeno bih obratio pozornost kad bi se pojavili neki Final Fantasy likovi koje poznajem, poput Vivija i Steinera, ali dijalozi između likova baš su prenemaganja za koja ne vjerujem da bi bila zanimljiva ni najmlađoj generaciji igrača.

Igra k tome koristi šale koje su više iritantne nego smiješne. Dat ću vam jedan primjer. Jedan od boss protivnika u Chocobo GP-u je Gilgamesh, koji se svako malo pojavljuje i humoristični dio njegovoj pojavljivanja je to što ga nitko od drugih likova nikada ne zapamti. I onda svaki lik koji se nalazi na sceni zasebno pita Gilgamesha: “Tko si ti?” Nije najgora fora na svijetu, ali se ponavlja više puta, a svaki put je u razgovor uključeno više likova pa se broj identičnih pitanja povećava. Naravno, priča se ovdje prezentira tako da igrač pritišće tipku da bi nastavio razgovor među likovima, što znači da 10 puta za redom morate stisnuti tipku da bi 10 likova Gilgameshu postavilo identično pitanje. Urnebesno, nema što!

Jednom kad krene samo utrkivanje, stvari su ipak postaju zabavnije. Osnovu gameplaya i dalje čini kombinacija driftanja da bi se dobilo ubrzanje te skupljanja power-up predmeta. Kontrole su prilikom vožnje ugodne, a skupljanje power-upova može biti zanimljivo jer ako skupite tri iste vrste onda vam je efekt napada ili obrane jači. Jedna od zgodnijih stvari su portali kojima možete preskočiti dio staze, ali samo ako pogodite ulazni portal. Ako uđete u izlazni portal, vraćate se unatrag i gubite vrijeme.

Kontrole su prilikom vožnje ugodne, a skupljanje power-upova može biti zanimljivo.

Najbolji dio su sami likovi od kojih svaki ima specifičnu mogućnost. Na primjer, Chocobo ostavlja krugove koji ubrzavaju ne samo njega nego i druge vozače ako ih uspiju pogoditi u nizu. Vizualno je svaki vozač dosta specifičan, a karakteristike njegovog vozila ocijenjene su prema kategorijama brzine, ubrzanja, drifta i gripa. Dobar dio likova osvajate u Story modu, a neke pak trebate kupiti zaradom od sudjelovanja u utrkama.

Staze su općenito uske i kratke pa se iza svakog zavoja nalazi nešto što treba izbjeći ili pak iskoristiti za ubrzanje. Nema puno prazne vožnje, ali nema ni nekih maštovitih staza. Usudio bih se reći da je Chocobo GP svojom ponudom staza definitivno najmanje uzbudljivi karting naslov kojeg sam igrao. Jednostavno nema toliko dinamičnih i raznovrsnih segmenata kod staza kao jedan Mario Kart.

Chocobo GP svojom je ponudom staza najmanje uzbudljivi karting naslov kojeg sam igrao.

Chocobo GP zato ima vrlo solidnu ponudu modova. Osim spomenutog Story moda tu je i glavni Grand Prix mod u kojemu se do 64 igrača natječu u četiri eliminacijska kruga te moraju završiti među prvih četvero da bi prošli dalje. Uz to još postoje Time Trial utrke, custom prvenstvo i casual utrke u multiplayeru. Treba naglasiti da igra ima dvije verzije – plaćenu i besplatnu. U besplatnoj verziji Chocobo GP Lite svi su modovi osim Grand Prixa donekle ograničeni, npr. Story mod ima samo uvodni dio, u multiplayeru nema hostanja mečeva i sl.

Vizualno igra ne izgleda loše za pojmove Switch naslova, ali jednom kad dođe na druge platforme mogla bi izgledati ispodprosječno. Problematičniji dio prezentacije je taj što melodije koje sviraju u svakom meniju, a i tijekom same utrke, brzo izađu na uši od silnog ponavljanja.

Chocobo GP jednim je dijelom zamišljen kao live service igra sezonskog formata. U budućnosti će tako dobivati nove likove, nove staze pa možda i izmjene u gameplayu. Neću reći da to za koju godinu dana neće biti interesantno vidjeti ako igra toliko poživi, ali ono što je tu nije me oduševilo. Story mod mi je bio naporan sa svojim humorom, a čitavu ponudu staza možete vidjeti u manje od jednog popodneva. Nije da zabave ovdje nema, samo je dosta kratkog roka.