HCL.HR

Recenzija

Cities in Motion 2

Renato Pedišić

Novi SimCity je radi raznih problema s Origin servisom podbacio u očima kritike i publike pa tako i u našoj recenziji koja mu nije dodijelila visoku ocjenu kakvoj smo se svi prije izlaska igre nadali. U tu prazninu koju je napravila propast jedne tako velike city-building simulacije, u taj očaj kojemu je uzrok Electronic Arts i njihov Origin servis te u to beznađe svih onih koji vole simulacije upravljanja gradom, uletio je novi Cities in Motion koji, istini za volju, ne pripada city-building žanru, ali se postavio kao nešto najbliže tomu što bi moglo zadovoljiti apetite gladnih gamera. Zaigrao sam i ja tako Cities in Motion 2 te ga igrao dobrih mjesec dana kako bih dobio široku sliku o svim aspektima gameplaya, a već na prvu mogu reći da bih gotovo sigurno bio loš u dizajniranju prometnih pravaca nekog stvarnog grada.

Cities in Motion 2 sastoji se od tri osnovna moda: multiplayer, kampanja i sandbox od kojih sam ja najduže uživao u kampanji koja u prosjeku traje nekakvih tridesetak sati na srednjoj postavki težine. Možda bi takvo što trajalo i kraće da se s igrom nećete mučiti na raznorazne načine, a primarni razlog svemu tome nisu bugovi, kojih doduše ima i znaju zasmetati, nego manjkavi tutorijal koji prethodi kampanji. Naime, taj tutorijal je izveden na način da na vas odjednom baci količinu teksta jednaku onoj koja se nalazi u igrinim „Terms & Conditions“, a potom želi da ste odjednom sve shvatili te da se znate snalaziti u nepogodnostima koje igra stavlja pred vas.

Razina zabave je zbog toga pri početku tako niska da ćete biti iznimno frustrirani prvih nekoliko misija, a kasnije kad shvatite ponešto ćete uočiti ostale igrine probleme o kojima ću nešto kasnije pričati. Zbog toga što na početku ništa zapravo ne znate prva će vam misija trajati vrlo, vrlo dugo, što u mom slučaju znači oko šest sati i nemalen broj rage-quitova i pokunjenog vraćanja budući da sam igru iz moralne dužnosti morao dovršiti kako bih vama čitateljima prenio svoje dojmove.


Oni kojima ova igra nije obaveza rijetko ju završavaju što dokazuje i točan broj ljudi koji je završio igru, odnosno prikupio achievement za kompletiranu kampanju, a on iznosi 1.3% u trenutku pisanja ove recenzije. Statistika je pokazala kako malen broj igrača uistinu dovrši bilo koju kupljenu igru, ali ovo je već pretjerivanje radi kojega se ne može osuditi mentalitet igrača, već sama igrina nepristupačnost i zatvorenost prema pridošlicama.

U Cities in Motion 2 zapravo ne možete u potpunosti uživati ako niste igrali prvi Cities in Motion čija bi vam kampanja trebala služiti kao pravi tutorijal. To pretpostavljam budući da ja, kao i mnoštvo drugih koji su kupili igru, nisam igrao prvijenac pa sam pri početku naišao na mnoštvo nepoznanica čije sam rješenje morao sam otkrivati. Tijekom kampanje koja ima dvanaest misija, tri četvrtine vremena ćete potrošiti na učenje načina na koji igra funkcionira, a onu zadnju četvrtu na usavršavanje vlastite vještine upravljanja gradskim prometom.

Spomenutih dvanaest misija odvija se u samo pet vrlo sličnih gradova, a stanje grada prilikom završene misije postaje početno stanje istoga grada kada nova misija bude smještena na istoj lokaciji. Dakle, kroz misije imate nekakav kontinuitet, što je dobra stvar, osim ako ste tijekom neke misije grdno zeznuli što znači da će vam se greška nabijati na nos iznova i iznova. Jedna preporuka vezana uz ovo – ni slučajno nemojte napraviti raskrižje na autocesti. Vidjet ćete zašto.

Malen broj misija prati i malen broj zadataka pa se tako svi glavni ciljevi svode na sljedeće: povećaj broj stanovnika, ostvari povezanost i povećaj vrijednost tvrtke. Sporednih zadataka koji donose prijeko potreban novac također ima malo, a uglavnom se baziraju na povezivanju dviju nasumično odabranih točaka na karti što često ne izgleda kao pretjerano težak posao dok ne saznate da su te misije uglavnom pokvarene, odnosno posjeduju odvratne i mrske nam bugove.

Najveća zamjerka koju imam na misije je ona da su često slabo objašnjene pa primjerice ostvariti povezanost ne znači samo povući tramvajske i autobusne linije, već i ponukati ljude da se koriste tim linijama. Osim toga, tijekom igranja sam zamijetio svojevrstan lag kod kompletiranja misije jer nakon što povučete liniju i nakon što se ljudi njom okoriste, vi ne dobivate automatski potreban postotak nego se on tek kasnije pojavljuje, nakon određenog vremena. Isto vrijedi i za ostale tipove misija, ali i za podizanje cijene karata, povišice radnicima, kupovanje prometala i tome slično.


Što se tiče vozila ni njih nije bogzna koliko, već kao kategorije imate samo tramvaje, trolejbuse, autobuse, trajekte i metro vlakove, dok unutar svake kategorije imate samo dva ili tri vozila koja na žalost ni ne odgovaraju pravim, postojećim modelima. Čudi me kako se proizvođač nije potrudio dodati još nekoliko prometala i tako unijeti dozu raznolikosti u igru, ali si je ipak dao posla na drugoj strani i dodao čak nekoliko tipova apsolutno nepotrebnih stanica za svaku kategoriju vozila koje, uz iznimku one najjeftinije, nikad nećete koristiti.

Ono čega u igri ima dovoljno su zgrade čiji broj i raznolikost moram pohvaliti, iako se vidi kako su one najbitnije strateški smještene budući da vlastoručna izgradnja cesta sa sobom donosi tek zgrade srednje veličine ili, u najčešćem slučaju, obiteljske kuće.

Što se tiče odnosa jeftino-skupo i isplativo-neisplativo, u pravilu biste na takve stvari trebali jako pomno paziti budući da svaki nepotrebni trošak rezultira gotovo nepopravljivim minusom iz kojega ćete se svojim snagama jako teško izvući. Heh, da, zaboravite na takvo što budući da su vrata obližnje banke za vas uvijek otvorena što znači da ćete zajmove dizati bez ikakve odgovornosti jer nabildanih kamatara u ovoj igri nema. Kamate vama osobno ništa ne znače jer vas nijedan zadatak ne obvezuje na ostvarenje nekakvog plusa na računu, a kada ste u minusu i nemate novca za nekakve projekte – nema problema – samo podignite dodatnu lovu. Ako vam i bude žao vaših virtualnih bankara uvijek možete izgraditi nekoliko podužih linija metroa koje su kao ćup na kraju duge jer donose nemile količine novca za zbilja malo truda – ako shvatite kako ih povezati.

Te metro linije ne idu ispod zemlje nego nad njom, a to je samo jedan od apsurda koji bi vas mogli zasmetati u igri. Modeliranje terena je apsolutno nemoguće i to često zna zasmetati, a svi gradovi se nalaze na jezeru ili rijeci koju do kraja ne možete iskoristiti budući da su trajektne linije tako traljavo izvedene da ih nema smisla ni raditi. Isplativije je podignuti nekoliko desetaka tisuća dolara iz vaše virtualne banke i potrošiti ih na jedan veliki, široki i uvijek pouzdani most.

Početni gradovi u igri izgledaju lijepo i krasno, ali su nažalost tako loše prometno povezani da ćete dobar dio vremena potrošiti na rušenje glupo postavljenih jednosmjernih ulica i građenje novih, funkcionalnih koje neće grad bespotrebno gušiti prometom, čija će vas količina na određenim mjestima dovoditi do ludila.


Šteta što se ta gužva stvara tek onako, sama od sebe, a ne radi nekakvih prometnih nesreća, prirodnih uvjeta i sličnog, budući da je mjesta za takvo što itekako bilo jer tek neznatno približavanje na direktnu akciju otkriva kako svaki vozač u vašem megalopolisu vozi nenormalno i suicidalno, ali se mogući sudari ne događaju budući da u bliskim susretima automobili prolaze jedan kroz drugog.

Tu ne prestajemo s apsurdnostima jer ih sve zaokružuje postojanje multiplayera kojega ne možete igrati jer nitko, ama baš nitko ne igra multiplayer. To je „odlična“ stvar za one koji vole skupljati trofeje budući da se velik broj istih veže upravo uz multiplayer komponentu o kojoj smo htjeli više napisati, ali smo bili spriječeni upravo zato što ju nismo imali s kim zaigrati.

Uz kampanju i multiplayer postoji i već spomenuti sandbox u kojemu možete igrati bez ograničenja, a iako u kampanji imate od početka otključano sve što se u igri može koristiti, ovdje vas nitko ne ograničava trajanjem misije s čijim krajem seansa igranja u kampanji automatski prestaje.

Razni editori su ono što može zanimati one koji žele u igru ući na malo ozbiljniji način. Postoji zbilja krasan map editor u kojemu ipak možete modelirati teren, a uz njega se nalaze i scenario editor te ruleset editor kojima možete kreirati vlastite misije za svoju zabavu ili za zabavu drugih budući da se sve stvoreno može podijeliti preko Steam Workshopa. To je aspekt kojim se ionako dugačko trajanje igre može dodatno produžiti, a to je ono što svi volimo kod igara ovakvog tipa.

Vizualna strana igre je sasvim prosječna, a iako je sve to relativno lijepo i šareno, približavanje na detalje otkriva nedovršenost kojoj je uzrok skroman produkcijski budžet radi kojega proizvođača zapravo ne možemo kriviti. Ipak, ono što me s vizualne strane tjeralo na plač je apsolutna arhaičnost svakog izbornika u igri. Bez laganja i preuveličavanja tvrdim kako ovoga nije bilo ni u RollerCoaster Tycoonu iz 1999-e godine, a kamoli u nekim igrama koje su se pojavile kasnije, tako da ne znam čemu zastarjelost svega mogućeg. Izbornici zbilja izgledaju ružno, a ako ih se otvori više samo se gomilaju zatrpavajući ekran nepotrebnim glupostima koje morate ručno micati u stranu ili pak gasiti.


Glazba je dosadna i repetitivna pa ćete se često pokušati maknuti što dalje od grada gdje u prirodi možete uživati u cvrkutu ptica i zvukovima tišine. Možda je to bila nekakva suptilna poruka proizvođača o problemima urbanizacije ili nešto slično, ali znam kako sam nakon nekoliko igraćih seansi jednostavno ugasio sve zvukove i raspalio glazbu po volji. Mogu vam reći kako polaganje metalnih šina po kojima će se kretati tramvaji stvarno bolje izgleda i zvuči uz dozu teškog metala koji trešti iz slušalica.

Došao je i onaj slatki dio recenzije u kojemu se volim osvrnuti na igrine bugove, a mogu vam reći da uz spomenuti ‘lag‘ kod misija i uz misije koje se ne mogu dovršiti postoji nekoliko drugih poteškoća. Naime, vozila će često birati najduži mogući put umjesto onoga najkraćeg kada im određujete turu kretanja, a takvo se što najčešće događa s autobusima koji imaju najviše slobode pri kretanju. Kod ostalih tipova prometala postoje neke druge poteškoće kao primjerice nemogućnost spajanja pruge, često preoštra skretanja, pretjerano sporo kretanje radi kojega ćete trebati kupiti više vozila nego je očekivano i tome slično.

Osim svega toga na zadnjoj sam misiji doživio čudan bug radi kojega nisam mišem mogao okretati kameru niti je približavati, odnosno udaljavati pa sam se morao služiti tipkama na tipkovnici što je bilo krajnje nepraktično. Gašenje i paljenje igre nije pomoglo, a stvar se događala samo na toj misiji što daje naslutiti kako se greška događa samo tamo. No ono što mi najviše smeta u cijeloj stvari je neaktivnost proizvođača kod ispravljanja grešaka budući da se do sad nisu potrudili izbaciti neku veću zakrpu, a žalbe zajednice se ignoriraju pa su igrači ostavljeni da sami rješavaju igrine probleme.

Kakva je dakle moja konačna presuda za Cities in Motion 2? S audiovizualne strane igra ne zadivljuje, slab tutorijal odbija nove igrače, nerijetke greške i nelogičnosti ne pozivaju na igranje, no ako prijeđete preko svega toga, zadnjih nekoliko sati igre vam čak mogu biti i zabavni. Pitanje je koliki broj igrača uopće želi i može dogurati do tih zadnjih nekoliko sati? Statistika je pokazala vrlo, vrlo malo.

Osim toga, ako vam se simulacije ne dopadaju ova igra vam neće promijeniti mišljenje o njima, a ako ih obožavate u ovoj nećete naći sve što bi moglo zadovoljiti vaše apetite za dobrom igrom u žanru. Cijena od 20 eura nije pretjerana i to je ono što bi vas moglo privući na kupnju pa ako vas igra i dalje zanima te vam istaknute mane ne smetaju toliko, od mene možete dobiti i svojevrsnu preporuku radi tih nekoliko zadnjih sati u kojima sam zbilja uživao. Odluka o kupnji je na kraju krajeva vaša, ali promislite dva puta prije nego ju donesete jer čak i za tako nisku cijenu šanse su da možete nabaviti nešto bolje i isplativije.

Cities in Motion 2 nam je na leđa svalio teret upravljanja javnim prijevozom nekoliko megalopolisa, a provjerili smo koliko je tako težak posao olakšan dobrim gameplayom i funkcionalnošću igre.

60 Naša ocjena
  • cijena
  • map editor
  • nelogičnosti
  • tutorijal
  • misije

Komentari (1)

  • JaBitiTarzan

    24.05.2013 - 11:39

    Dobra igra. Ali obavezno odigrati prethodnika.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?