Dear Esther započeo je svoje postojanje 2008. godine kao besplatni mod temeljen na Source pokretaču. Nakon što je svojim unikatnim stilom privukao pozornost publike, odlučeno je kako će se mod preraditi u punu igru, odnosno komercijalni proizvod. Kakvu smo u konačnici igru dobili? Jesmo li dobili uopće “igru”? Provjerite čitajući dalje ili putem naše nadasve tihe, mirne i opuštajuće video recenzije.
Sadržajno, ta konačna verzija igre ne razlikuje se mnogo od izvornog moda – unaprjeđene su zvučna i vizualna strana, dok je esencija gameplaya ostala netaknuta
Doduše, u tome i jest problem ove igre. Dear Esther je avantura iz prvog lica, ali avantura u kojoj se od vas ne traži apsolutno nikakva interakcija. Koncept igre svodi se tek na hodanje i promatranje, što u krajnjem slučaju ne predstavlja svim igračima pojam zabave. Ipak, ciljevi ove igre fokusirani su na neki drugi smjer, a sigurno će se naći nekolicina igrača koji će to cijeniti.
Naime, Dear Esther vodi nas kroz priču o tragediji i melankoliji. U glavnoj ulozi je neimenovani lik koji je izgubio suprugu u prometnoj nesreći, pa se na mističnom otoku pokušava pomiriti s tom činjenicom. No njegov način prihvaćanja gubitka nije tipičan. Mjesto zbivanja ima veliki značaj u tome, tako da je avantura kojoj svjedočimo zapravo jedan vid iskupljenja ili nekakvog hodočašća. Odredište vam u početku nije poznato, ali kada ondje dospijete izgledno je da će vas udariti spoznaja kakvu inače ne biste očekivali u jednoj igri.
Priča je prezentirana naracijom fragmentiranih pisama, ili bolje rečeno jezičnim spletkama kojima se nikad neće reći ništa jasno ili konkretno pa igrač sam mora tumačiti svoju viziju priče. Naracija se aktivira na određenim lokacijama otoka, ali zanimljivo je kako to neće uvijek biti iste rečenice već igra nasumično bira što će se pročitati. Drugim riječima, u prvom prelasku vrlo vjerojatno nećete čuti sve, niti ćete shvatiti samu priču. Srećom, za prelazak igre potrebno je nekih pola sata, tako da ponovni posjet otoku ne predstavlja veći problem.
Kako smo već konstatirali, igra nema nikakvih interaktivnih segmenata. Vaš jedini cilj je pronaći pravi put, a kako je igra prilično linearna to i nije toliko težak zadatak. Naravno, s vremena na vrijeme ponude vam se dva različita puta, no rijetko kada do iste lokacije možete doći na drugačiji način. U najgorem slučaju, ako se zabunite morat ćete se vratiti natrag, što zbog relativno sporog hoda zna biti iritirajuće.
Prezentacijski gledano, Dear Esther je vrhunski odrađena igra. Vremešni Source pokretač ponovno je pokazao da je još uvijek najfleksibilniji engine na tržištu, ponudivši nam prekrasne vizuale, a istovremeno i fantastičnu optimizaciju. Posebna grafička dostignuća prvenstveno su vidljiva na polju osvjetljenja u spiljama koje izgledaju predivno. Zvuk je također na razini, a posebnu pohvalu upućujemo sentimentalnoj glazbi koja je savršeno pogođena.
Dakle, vratimo se na početno pitanje – može li se Dear Esther nazvati igrom? Teško, ali može – pod uvjetom da odbacite poimanje video igre isključivo kao proizvoda za zabavu. Dear Esther možda nema interaktivne segmente zbog kojih ćete se osjećati da ste igranjem nešto postigli. Međutim, ovaj naslov ima nešto unikatno što ćete pamtiti duže nego većinu drugih stvari u današnjim igrama.
Naravno, nećemo vam upropastiti iznenađenje već ćemo vam savjetovati da zaigrate Dear Esther ako vas zanima trenutni doseg umjetnosti u video igrama.
Black op
21.02.2012 - 17:12Igra stvarno nije vrijedna ovih para.Mozda da je neka 3 eura pa dobro.Igore,ne slazem se da je igra dugacka pola sata,posto sam ja igrao tacno toliko i dosao sam malo dalje od chaptera 2.
Ementaler
@Black op, 21.02.2012 - 17:23Pa dugo si tu Black Op, znaš već gdje piše tko je autor recenzije 🙂 Ja uglavnom, nisam.
wyzard
@Black op, 21.02.2012 - 21:05Originalni mod je besplatan, ako ništa.
Što se dužine tiče, varira ovisno o tome koliko brzo kroz igru ideš. u prvom prolasku može ti se dogoditi da ti se posreći odabir puta pa da završiš za manje od sat vremena. kad igraš ponovno, put ti je već poznat i jedina limitirajuća stavka ti je brzina kojom se lik kreće, pa je u prosjeku potrebno 30-ak minuta da se dođe s jednog kraja otoka na drugi.
kmarkecGamer
21.02.2012 - 17:33neznam, cini mi se ko neki horor zbog muzike. i kolko sam vidio u reci, ova igra prakticki nije igra, jer ju ne ''igras'' 🙂
Ja Sam
21.02.2012 - 17:36Budete onda uopće napisali ac:revelations recenziju?
Ementaler
@Ja Sam, 21.02.2012 - 17:39Nismo već pričali o tome? Ne znam, imam osjećaj da treći put već govorim da AC:R recenzije neće biti.
armin221186
@Ja Sam, 21.02.2012 - 21:15CCC,dat cu vam ja svoju igru na probu,pa napisi te tu recenziju —-.—-
Lord of Destruction
@Ja Sam, 22.02.2012 - 00:07nikada mi nije bilo jasno zasto netko ko je probao igru i/ili ko ima igru trazi recenziju. pa probao si, znas kakva je. recenzija treba onima koje eventualno zanima da je probaju/kupe
Mc Nane Uvijek u fazonu
@Ja Sam, 22.02.2012 - 12:08Mozda zato sto recenziraju ovu BMS(Boze me sacuvaj) igru , a ne 4 nastavak AC serijala …..SRAMOTA
wyzard
@Ja Sam, 22.02.2012 - 12:51to nije 4. nastavak hiha
nego, simpatično je kako želite tu recenziju, ali stvarno nema smisla vraćati se na tu igru tri mjeseca kasnije. tako je ispalo, u to vrijeme bili smo pretrpani obavezama, a nije pomoglo ni to što nam ubisoft nije dostavio valjani steam kod.
Mzehn
@Ja Sam, 22.02.2012 - 13:12Pa zar nije bolje da rade recenzije ovakvih manje poznatih igara pa da ljudi probaju nešto za što inaće nikad nebi ni čuli nego da se recenziraju igre koje je 90% ljudi odigralo, i to još 3 mjeseca kasnije.
Mc Nane Uvijek u fazonu
@Ja Sam, 22.02.2012 - 13:43ima i to smisla ali mi kao zajednica trebamo imati recenzije poznatih igara , a Hcl-u pohvale od mene sto prave vise video recenzija 🙂
Jaime Lannister
@Ja Sam, 23.02.2012 - 10:02daj ne lupetaj , ac revelations nije nesto posebno , dvojka je bila najbolja , ovo ostalo je samo kracenje vremena do glavnog nastavka u americi
grgoljblaster
21.02.2012 - 17:51Poenta je sto Dear Esther nije igra per se vec iskustvo, kakvo smao indie scena moze da iznedri.
Od mene nesto veca ocena da razbijemo niski prosek 😉
Black_Pirate
21.02.2012 - 18:23Uzivanje u grafici, atmosferi, zvuku i prici… Steta sto ne postojoje interakt.elementi. Nadam se da ce ih u eventualnom nastavku biti.
Captain Crash
21.02.2012 - 18:30Hmm..ovo valja probat
SuperGreenGamer
21.02.2012 - 19:03Paul jacobson je lik s kojim igrate i ujedno narator u igri. Esther Donelly mu je žena.
goldfinger
21.02.2012 - 21:05Zvuči & izgleda zanimljivo…
Black_Pirate
22.02.2012 - 00:11Presao i pustio suzu :˙(
dado01
22.02.2012 - 07:46Meni je ovo stvaaarno bezeze.
Black op
22.02.2012 - 11:52Pa istina jesam dugo ovdje,ali nisam znao da ti nikad nisi barem odigrao tu igru koju recenzirate.Pise da je to duje pisao ali ti si u video recenziji. 🙂
Nidjo123
@Black op, 22.02.2012 - 13:47Autor: Zoran "wyzard" Žalac…
Mc Nane Uvijek u fazonu
22.02.2012 - 12:13Dacu joj 100 posto sam raspolozen 🙂
-Aragorn-
@Mc Nane Uvijek u fazonu, 09.04.2013 - 14:51haha +1
trulex
22.02.2012 - 16:43ono u spilji je nevjerovatno dobra grafika,odmor za oči
mr_nermin
22.02.2012 - 19:00ovu igru bi trebalo svrstat u prezentaciski zanr
danielmaibaum2709
23.02.2012 - 08:34prošo i ok nije tako loša kako kažu
Razbijac941
25.02.2012 - 17:50Ova igra je umjetničko djelo baš zato jer je drukčija od ostalih. Nismo svi navikli na ovakve igre i ovo je nešto sasvim novo te sam je zaigrao i vjerujte mi ugodno se iznenadio. Fali interakcije kao šta ste navikli, i bilo bi možda bolje kad bi uzimali predmete golim rukama, iskušavali malo više, a možda su i autori to namjerno izbacili. Grafika je fascinantna i mogu reći da je dosad najbolja grafika. Bolju grafiku ima ova igra od Battlefielda 3.
Cave Johnson
03.06.2012 - 18:59Ne razumijem zašto svima smeta nedostatak interakcije s okolinom.Baš to pridodaje ugođaju.S lakoćom se može uživjeti u igru,svaka izgovorena riječ,svaka lokacija na koju naiđemo,općenito osjećaj usamljenosti,i sjete,savršeno su pogođeni. Ova "igra" je umjetničko djelo.Tipičan primjer vrhunskih indie proizvoda.
Magic
29.06.2012 - 21:47Zanimljiv koncept, ali malo dosadno jer nema interakcije osim lutanja.
Me666
17.05.2014 - 09:09Prešao, zbilja katarzično iskustvo. Posebno mi se dopalo kako narator, s napredovanjem priče, mijenja svoj ton, postaje bijesan, agresivan. To je to. Baš neponovljivo iskustvo. Kvaliteti igre sigurno ne odmaže predivan umjetnički stil, pogotovo u špiljama. Do tih špilja je u biti sve 'meh', ali kada se zakorači u prvu ogroman napredak je napravljen. Neću sad reći da sam shvatio priču, ali neke sam djelove igrao 2x pa znam možda više od nekog tko je samo jednom 'prošišao' kroz igru. A zašto sam igrao 2x? Pa eto, igra mi se srušila nekoliko puta, a ni optimizacija kao što to Wyz piše nije zapravo najbolja. Fale i interaktivni elementi… zašto devovima nije palo napamet da bih možda ja volio otvoriti neku knjigu, ladicu, tek tako da ih otvorim, imerzivnosti radi. Nego, zanima me, je li tko od vas naišao na kojeg duha? Ja jesam na njih par. Mislim, nije ovo horor igra pa da su oni sad "booo", strašimo te, već viditi duha nekako daje poseban touch cijeloj priči, kao, duhovi prošlosti i slično. Bilo kako bilo, konačna ocjena uistinu je negdje oko 70, ali žalosno je da se mnoge druge igre koje su pokušale ponoviti koncept Dear Esthera nisu baš proslavile, dok takvo što se čini sasvim jednostavnim.