Recenzije sportskih igara su vrlo nezahvalan posao. S jedne strane, riječ je o godišnjim naslovima u kojima se napredak nerijetko mjeri povećalom, što pak znači kako je iz godine u godinu sve teže opravdati te racionalno procijeniti koliko bi takav naslov trebao koštati. S druge strane, riječ je o nevjerojatno popularnim franšizama, temeljenim na fenomenima čija je popularnost još i veća izvan medija videoigara.

Ako ćemo sasvim iskreno, bivša FIFA odavno si je zagarantirala mjesto u panteonu najigranijih sportskih naslova svih vremena. U neku bizarnu ruku nogu, recenzije njenih godišnjih iteracija postaju kozmetička razbibriga, jer što god o njoj napisali, opet će ju svi igrati. Balkan je, poput mnogih drugih, opsjednut nogometom pa je sasvim prirodno da djelić te sportske čarolije želimo iskusiti i u virtualnom obliku. I dok bi u prošlom desetljeću još i razgovarali o nekakvim alternativama, u ovom trenutku i najvećem ciniku je jasno da postoji samo jedna nogometna igra vrijedna vašeg vremena.

Nisam zadovoljan s FC25, a svejedno se svakodnevno sprečavam da ne odigram “još jednu” partiju. Duboko vjerujem da nisam jedini koji je zapeo u tom limbu, stoga ovu recenziju posvećujemo svima onima koji će ovu igru sigurno zaigrati, iako ju ne mogu smisliti. Ako ništa, taj paradoksalni odnos između dvije sasvim oprečne strane zrcali našu vezu s pravim nogometom, jer kako nekome tko ga ne prati objasniti zašto se toliko dajemo u sporednu stvar u našem životu?

Vjetar u kosici

Grafički gledano, FC25 donosi solidan broj noviteta. Prije svega, ispravljena je bizarna greška iz prošlogodišnjeg naslova u kojemu nismo mogli imati pune prikaze atmosfere prije meča, izlazaka igrača na teren, prikaza formacija i slično. Ove godine jednostavnim pritiskom tipke možete odabrati hoćete li kratku nabrijavajuću sekvencu ili klasičnu prezentaciju, što je minoran, ali važan detalj dinosaurima poput mene koji svoje vrijeme uglavnom provode u menadžerskoj karijeri – ne znam kako im je uopće palo napamet preskakati himnu Anfielda.

Sasvim očekivano, dodan je novi sloj animacija koji će vas zabavljati prvih nekoliko sati, dok ne shvatite da vam je toliko potrebno kako bi vidjeli sve što je novo. Nove animacije reakcija trenera na klupi, poboljšana simulacija nagelirane kosice i dresa koji se vijore na vjetru, žniranaca koji reagiraju na dodir s loptom, nekoliko kadrova iz prvog lica igrača za vrijeme snimki golova i udaraca… Znate već kako to ide, sve je to lijepo, no u konačnici nedovoljno da stvori neki wow učinak ako ste uz ovakve igre svake godine.

Većina grafičkih poboljšanja nije vidljiva golim okom već jedino pri korištenju replaya, koji je konačno moderniziran te vam pruža razne mogućnosti u vidu editiranja ili stavljanja raznih efekata. Najslabiji dio audiovizualne prezentacije i dalje je komentatorski dvojac, koji je jednostavno cijepljen od novih ili iole zanimljivih replika teksta već se oslanja na one koje se ponavljaju iz godine u godinu.

Kao i uvijek, EA se pobrinuo za prezentaciju u kojoj uvijek dostavi ono najvažnije kod nogometa. Atmosfera, navijači, hrpetina fotorealističnih stadiona, vatrometi, naguravanja i slavlja… Sve to je na zavidnoj razini već nekoliko godina i tu se zaista nema što prigovoriti. Što se licenci tiče, i dalje nam je drago vidjeti da su prisutni Vatreni, a svakako je lijepo vidjeti i Hajduk i Dinamo. Nažalost, talijanska liga malo se rascjepkala pa sada već priličan broj velikih klubova Serie A nema licencirane grbove ili dresove. Osim Intera, Milana i sličnih, vrijedi spomenuti i otužni izostanak brazilske nogometne reprezentacije. Srećom, riječ je o iznimkama, a FC25 i bez toga vrvi svim mogućim licencama i raznim raspoloživim momčadima.

Kontrolirani nogomet

Izuzev uvođenja profesionalnih prekršaja (R1+X) za koje se instantno dobiva žuti karton, najveći ovogodišnji novitet u gameplayu dogodio se u svlačionici kroz ovogodišnji buzzword  spretnog naziva IQ. Naime, nakon godina i godina kukanja, EA Sports je konačno odlučio ubaciti dodatne slojeve taktičkog preslagivanja momčadi. Osim dodatnih mogućnosti postavljanja formacije i igrača na terenu, i sami nogometaši posjeduju određene uloge koje im omogućuju bonuse pri obavljanju specifičnih taktičkih zadataka.

Nadalje, sada detaljno možete odrediti način igre kada ste u posjedu i kada ste bez lopte, a zgodno je što i pritiskom tipke usred meča možete lakše i brže mijenjati unaprijed određene taktike. Jedan iznimno lijep detalj je i taj što sada možete točno odrediti kako će vaši igrači stajati pri izvođenju kornera. Lijepo je uvijek znati tko će pokrivati prvu i drugu stativu, a tko će biti onaj “target man” koji vam uvijek donosi pola gola.

Iako od ovoga ne treba očekivati niti približnu kompleksnost jednog ozbiljnog taktičkog serijala poput Football Managera, ne mogu lagati da IQ ne donosi dašak svježine i prijeko potrebne kompleksnosti u arkadni gameplay. Na primjer, tehnički potkovani bekovi koje ne krasi munjevita brzina sada itekako mogu biti korisni ako ih koristite kao invertirane veznjake, što je čest slučaj u pravom nogometu s igračima poput T.A. Arnolda ili Zinchenka.

Uloge koje određeni igrači mogu pokrivati ili odrađivati jasno su naznačene, a one se dijele na nekoliko kategorija, kako bi se jasno odvojili oni najbolji, što se također osjeti na samom travnjaku. Ove godine dodatno su dorađeni golmani, a najveći dodatak svakako im je i proširen izbor različitih stilova, poput onog za agresivno izlijetanje, izvrsno branjenje nogama, preciznija izbacivanja lopte rukom i slično.

 Za svakog ponešto

Kada je riječ o modovima, EA Sports je ovdje napravio malu premetaljku, izbacivši razočaravajuću Voltu koju je zamijenio Rush. Rush je donekle slična verzija Volte, odnosno brz i atraktivan nogomet s izmijenjenim pravilima koji se igra na smanjenom terenu s regularnim golovima. Ne postoje crveni kartoni već oni plavi koji nose privremena isključenja, zaleđe vrijedi samo za posljednje trećine terena, a na terenu se bore dvije momčadi od pet igrača, uključujući i golmana kojeg uvijek kontrolira umjetna inteligencija. Osobno mi je Rush bio zabavan isključivo u igri s prijateljima, a nekako mi se čini da bi doživio istu otužnu sudbinu kao i Volta da ga EA Sports nije pametno ubacio u sve svoje glavne modove.

Primjerice, u modu karijere u vašoj akademiji za mladce redovno će se održavati Rush turniri u kojima možete isprobati mlade igrače pri njihovom najvećem ostvarivom potencijalu, što je odlična stvar jer vam dopušta da osjetite kakav će vaš dragulj biti za upravljanje ako se razvije do svog maksimuma.

Karijera je daleko najviše profitirala u ovogodišnjoj inačici, a to je vidljivo i po dosta robusnim opcijama koje vam se nude prije nego ju uopće pokrenete. Na raspolaganju imate solidan broj opcija u kojima možete odrediti kako će izgledati vaš menadžerski put. Recimo, možete isključiti nepotrebne i dosadne treninge za igrače ili ih pak namjestiti tako da računalo uvijek odvagne najbolji omjer između njihove forme i energije. Još bolje, možete potpuno isključiti glavni odbor kluba, što će konačno spriječiti one blesave situacije u kojima vam direktori tvrde da vam visi posao jer u šampionskoj sezoni s Readingom niste doveli dva veznjaka s područja Azije – samo to ne!

Moja najdraža opcija je prebacivanje gameplaya na takozvani simulacijski mod, što nije ništa drugo no ista igra koju uvijek igrate, samo znatno sporija i malčice realnija. Za pohvalu je i solidan kreator vlastitog igrača / menadžera, s netipično velikim brojem slidera koji vam omogućuju da napravite veoma interesantne persone. Skautirati sada možete u preko 160 zemalja diljem svijeta, što na papiru zvuči odlično, no u gotovo svim “manjim” zemljama igra vrti nekoliko istih prezimena, pa se nerijetko dogodi da u Turkmenistanu pronađem 30 klinaca s istim prezimenom. Mora da su svi iz jedne familije! Za razliku od prethodnih godina, puleni koje pronalazite zapravo izgledaju kao tinejdžeri, a fora je i gledati kako im se mijenja kilaža i visina tijekom odrastanja, samo nemojte očekivati ništa pretjerano drastično.

Moja je sjajnija od tvoje

Ono što nikako nije za pohvalu je redizajn sučelja karijere. Napravljeno je po istom principu onoga iz Ultimate Teama, samo nesnosno sporije. Centralni dio izgleda prazno, dok za svaki bitan dio moram promijeniti nekoliko menija. Ako su vam one vijesti iz prošlih naslova bile kritične, čekajte tek da vidite “društvene mreže” koje su ovogodišnja zabava. Generični komentari anonimusa poput “Beast mode on” i “What a Game” djeluju toliko beživotno i nepotrebno da su komotno to mogli i izbaciti te ostaviti samo Fabrizia Romana i njegov “Here we go”.

Karijera za jednog igrača obogaćena je već spomenutim kreatorom lika, koji je sada znatno detaljniji. Osim toga, ovoga puta možete “birati” i vašu pozadinsku priču, koja varira od siromašne zvijezde u usponu pa sve do etabliranog igrača koji se vraća nakon katastrofalne ozljede. Dodana je i opcija proživljavanja karijere s nekim kultnim nogometašima poput Henryja, Beckhama, originalnog Ronalda ili Zidanea, no osim njihovih modela, nije promijenjeno apsolutno ništa, tako da vjerujem da će ljubitelji sporta ovo upalite na pola sata i nikad više.

Ultimate Team za mene predstavlja mračni dio sportskih naslova koji redovno izbjegavam, no valja spomenuti da je i ovdje implementiran Rush mod. Osim toga, postoje i druge hvalevrijedne odluke poput izbacivanja dosadnih ugovora za igrače i menadžere, ukrašavanje vaših dragocjenih kartica ili poboljšana infografika i prezentacija za vrijeme mrežnih okršaja.

Nažalost, osnovni koncept FUT-a još uvijek je baziran na nemoralnom navlačenju ka kockanju, nepoštenom i manipulativnom pay to win modelu koji se otkriva čim umočite prst u malo jače kartice te se kao takav predstavlja nešto što nipošto ne mogu podržati u gamingu. Naravno, i dalje je riječ o vraški zabavnom modu igranja za sve one koji su voljni zažmiriti na navedeno ili ne namjeravaju biti pretjerano kompetitivni.

Kao i svake godine s ovim nogometnim serijalom, iskreno smatram da za novo izdanje zaključak nije ni potreban jer riječ je o toliko etabliranom proizvodu da jednostavno svi već imamo mišljenje o njemu, htjeli mi to priznati ili ne. Iako ću zvučati generično i neinspirirano, EA Sports FC25 je naslov koji, kao i mnogi prije njega, pruža sve ono što (ne)volite kod ove franšize, stoga duboko sebi već znate hoće li vam se ovogodišnja inačica isplatiti i koliko ćete s njome biti zadovoljni.