HCL.HR

Recenzija

Grand Slam Tennis 2

Petar Karabatić

Tenis je gospodski sport. Možda je to jedan od razloga zašto nije popularan kod nas kao jedan nogomet ili rukomet, osim ako nije u pitanju nekakav ultra mega super dvoboj igrača kao što su bili Ivanišević, Ljubičić ili sada susjed Nole. Šteta, jer tenis pruža gotovo pa jednaku razinu uzbuđenja kao spomenuti sportovi, stoga nije čudno što su ga brojni proizvođači pokušali simulirati na konzolama. Sega je stvorila arkadnu varijantu tenisa u obliku Virtua Tennis serijala i polučila izvanredan uspjeh, kako po pitanju igrivosti tako i u samoj prodaji. 2K se odlučio iskušati simuliranjem sporta stvorivši Top Spin te su također postigli izvanredan uspjeh.


Svi znamo kakav je Electronic Arts. Jako vole miris novca i svugdje se vole okušati kako bi izmuzli što više love iz naših polupraznih džepova. Stoga je čudno što nisu prije rekreirali ovaj sport. Nedostatak su ispravili prije dvije godine kada su najavili izradu svoje prve tenis igre ekskluzivno za Wii. Pomalo začuđujuća odluka s obzirom da je riječ o relativno slabašnom hardveru, no financijski je ona bila logična – Wii sports je popularizirao tenis i niz drugih sportova, a EA je htio dio tog kolača kojeg su umirovljenici i casual gameri jako voljeli. Grand Slam Tennis je vješto koristio Wii remote i njegov dodatak Motion plus za 1:1 prijenos pokreta te je pokupio pohvale kritike i ostvario dobre prodajne rezultate. No izgleda kako ti rezultati nisu bili dovoljno veliki za apetite ovog velikana. Tako su odlučili izdati Grand Slam i za HD konzole u obliku punokrvnog nastavka koji se zadržao na dobrim osnovama prethodnika i unio određene promjene kako bi se prilagodili „hardcore“ publici HD blizanaca.

Ukoliko ste upoznati sa prošlogodišnjim Grand Slamom kao prvu razliku primijetit ćete grafički stil. Stiliziranost prethodnika je zamijenjena realizmom. Đoković, Nadal, Federer ili sestre Williams napokon su slični sebi. Motion capturingom EA je postigao prirodnost pokreta što se nije moglo reći za originalni nastavak. Animacije odjeće su izvanredne, kao i fizika igrača te drugačije ponašanje na različitim terenima. Zemljani tereni će pri trčanju uzrokovati klizanje, travnati smanjuju otpor loptici dok asfaltni povećavaju skok loptice pa je teže predvidjeti gdje će ona otići. Velika je detaljnost posvećena stadionima (ali ne i publici koja podsjeća na figure od terakote u Zabranjenog grada) koji su u potpunosti rekreirani.


Cjelokupni se identitet igre temelji na ESPN stilu kojeg je EA licencirao kako bi se približili realizmu. Izbornici, replayevi najboljih udaraca ili komentatori su direktno preuzeti ili odglumljeni u stilu ESPN prijenosa što je svakako plus. No daleko od toga da je sve savršeno. Komentatori znaju iritirati svojim ponavljanjem, pa ćete tako mnogo puta čuti „koje su dobre i loše strane dubokog udarca“. Recimo da sad znam te rečenice napamet. Na svu sreću, postoji mogućnost stišavanja komentatora.

Cjelokupni identitet igre temelji se na ESPN stilu kojega je EA i licencirao.

Kada sam već započeo s ovim vizualnim dijelom igre, logično je da ću malo o njezinom zvukovnom aspektu. EA voli uzimati velika imena kada je i glazba u pitanju pa su ovaj put odlučili angažirati Paul Van Dyka. Dyk se odlučio za laganiji electro/trance zvuk koji pomalo podsjeća na one chill-out melodije koje možete čuti na fancy mjestima…ili u liftu. Kao i kod drugih drugi EA Sports naslova i ovdje imate opciju EA Trax u kojoj možete odabirati koje pjesme želite u pozadini, a koje ne. Ostali efekti poput navijanja publike i tenisačevih uzdisaja su jako dobro rekreirani i stvaraju taj realistični osjećaj prijenosa.

Sada kada smo riješili taj jako dobar audiovizualni dio igre možemo se posvetiti onom najvažnijem – igrivosti. Prvi Grand Slam je bio hvaljen zbog intuitivnog korištenja Motion Plusa na Wii-u pa je logično da EA održi tu razinu intuitivnosti i u nastavku. Igrači novijih Fifa, Maddena i drugih EA sportova znaju koliko proizvođač voli analogne kontrole. Lijevi analog služi za kretanje dok desni analog služi za serviranje. Svakako bih preporučio pri prvom paljenju igre odlazak u Training mode koji će vas podučiti kontrolama. One možda zvuče lagano ali su itekako zahtjevne.


Na primjer, flat shoot, odnosno normalno serviranje, izvodite potezanjem gljive prema gornjoj polovici analoga u smjeru koji želite servirati, dok visoko odbacivanje loptice izvodite potezanjem gljive prvo prema dolje kako biste skupili snagu, pa tek onda prema gore u smjeru kojem želite odbaciti. Ovaj princip nije kompliciran, ali nije ni jednostavan. Jednostavno od vas zahtjeva vježbu. Kada se priviknete postane jako prirodno. Naravno, za klasičare koji ne vole dual analog kontrole postoje tipke. EA to naziva arkadnim stilom. Moram priznati kako mi je bilo teško vratiti se na tipke nakon privikavanja na analogne kontrole. Trening možda jest hilterovski strog, ali bit ćete mu zahvalni jer igra doista zahtjeva od vas dobar tajming u mečevima koji slijede.

Početni trening je rigorozan, ali vas dobro priprema za zahtjevnije mečeve.

Nakon treninga u ponudi imate cijeli niz modova. Tu je običan single player mode u kojem možete odigrati pokoji meč, idealno za prikratiti vrijeme. Odaberete svog tenisača, lokaciju i to je to. Standardna težina je „Amateur“ koja je dovoljna za početak, no kasnije ćete htjeti malo više izazova koju nudi Pro razina. Ipak, zanimljivo je kako čak i Pro razina nije toliko zahtjevna kada se uvježbate. Možda su to oni ostaci “casualizma” iz Wii prethodnika. Od drugih modova nude se Tournament, Career, ESPN Classics te Online Multiplayer. Tournament je klasično stablo igrača koje morate pobijediti za osvajanje pehara. No mod koji će izuzetno razveseliti ljubitelje tenisa je svakako ESPN Classics. Spomenuti vam mod omogućuje ponovno odigravanje poznatih dvoboja ovoga sporta. Tako možete promijeniti tok sudbine famoznog dvoboja sestara Williams ili onog između Raftera i Agassija. Nudi se oko 10 poznatih mečeva i možete ih odigrati koliko god puta želite. Naravno, za „promjenu sudbine“ dobivate achievemente.

Career mode je tipičan „napravi lika i napreduj“. Znači, imate deset godina da od običnog anonimusa postanete poznata faca teniske scene. Prvo što morate uraditi jest napraviti svog lika uz pomoć EA-ove 3D Face tehnologije, a ukoliko već imate EA game lika možete ga samo preuzeti pa se ne morate mučiti pravljenjem istog. Karijeru započinjete manjim turnirima, trenirate, izvršavate zadatke i tako skupljate iskustvo i medalje. Osim obaveznih turnira možete izvršavati i opcionalne zadatke tipa „plasiraj as tri puta“. Dosta zanimljivo i zabavno, posebno ako volite „grindanje“ lika. Da, postoji taj RPG efekt. Zarađenim bodovima poboljšavate svoje karakteristike poput serviranja, brzine udarca i trčanja, kupujete nove rekete, sponzoriranu odjeću i slično. Tako da na karijeri možete utrošiti oko desetak sati.


Posljednji mod je dobar stari Online MP. U pitanju je klasični matchmaking sustav prema vašem iskustvu. Možete se pridružiti single ili double meču, napraviti meč, sudjelovati u turnirima itd. Online je jako zarazan i vjerujem kako će najviše sati otići upravo ovdje jer je najveći užitak kada igrate protiv živog protivnika koji nema predvidivost umjetne inteligencije. Barem ne u većini slučajeva. Dakle, kad zbrojimo sve modove ova je igra pravi gutač vremena, barem do izlaska novog Grand Slama sljedeće godine.

Ako bismo pravili ljestvicu tenis igara, Grand Slam 2 bi mogli postaviti između potpune simulacije poput Top Spina i arkadnog Virtua Tennisa. Grand Slam 2 ne teži potpunom realitetu ali odbacuje čistu arkadnost spomenute konkurencije. Electronic Arts je svoju igru smjestio u zlatnu sredinu između zabave i simuliranja. Veliki roster igrača, što povijesnih legendi, što novih titana, svakako će omogućiti igraču da pronađe svog favorita. I upravo radi ove ravnoteže vjerujem kako će Grand Slam 2 pronaći fanove jednako kao što je pronašao i njegov Wii prethodnik na toj konzoli. Istina, postoje te negativnosti vezane za prezentaciju kao što su kartonska publika, repetitivni komentatori ili pak priglupi AI čak i na većim razinama, no vjerujem kako su to (manji) problemi koje ćete zanemariti kada sagledate cjelokupnu sliku i uvidite kako je sama igra zarazna i igriva. Grand Slam Tennis 2 je igra vrijedna vaših novaca. Ako ne volite tenis mogli biste ga zavoljeti, a ako ste njegov ljubitelj ovo će biti igra za vas.

A vi dragi HCL-ovci? Jeste li ljubitelj tenisa? Virtualnog ili realnog? Ako jeste, slobodno komentirajte koja vam je najdraža tenis igra, jeste li provali ovaj EA Sportsov izlet i je li vam se svidio?

EA Sports odsimulirao je gotovo sve sportove na svijetu, a led su probili i s prošlogodišnjim Grand Slam Tennisom, čiji je nastavak sada izašao za HD konzole. Je li bolji od originala, pročitat ćete u recenziji.

82 Naša ocjena
  • prezentacija
  • roster igrača
  • online MP
  • trajnost
  • komentator
  • drvena publika
  • lagani AI

Komentari (4)

  • tony_krivic

    15.03.2012 - 12:24

    Igra mi se sviđa 😀

  • MrLowie321

    17.03.2012 - 15:43

    Jel ce bit za PC?

    • Ementaler

      @MrLowie321, 17.03.2012 - 15:50

      Nope, samo za konzole.

  • AlexMax

    15.07.2013 - 10:21

    Za pokretanje igrice trazi mi password…da li neko moze da mi pomogne…trazio sam svugde ali nmg da nadjem.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?