HCL.HR

Recenzija

Guitar Hero Live

tamburaši u starkama

Zoran Žalac

„Jao, u što sam se uvalio…“ – to mi je bila prva misao kada sam vidio kako Igor lomi prste igrajući Guitar Hero Live. Zadatak recenziranja te igre uzeo sam više da isprobam nešto novo nego što me igra kao takva zanimala. Zapravo, niti sam znao da Guitar Hero Live izlazi niti sam znao što točno donosi. S prijašnjim igrama iz serijala nisam imao većeg doticaja, što se ritma tiče tu sam anti-talent, gitaru nisam svirao nikada, a prema igrama ovog žanra imam pomalo stereotipno mišljenje da služe samo kako bi prodale (pre)skupe igračkice od gitara, i to novi model svake dvije do tri godine. Moglo bi se reći da mi je pristup neprofesionalan i da nema šanse da budem objektivan.

Ali to je zapravo ok, jer mi ništa od navedenog nije smetalo da se uz Guitar Hero Live zabavim kao ni uz jednu drugu igru ove godine.

Kako je Guitar Hero Live svojevrsni reboot serijala i prvi naslov u serijalu namijenjen aktualnim PS4 i XBO konzolama, za njega se koristi i novi model gitare bez koje nema igranja. Ne funkcioniraju, dakle, standardni kontroleri niti stare gitare. Razlog za to je novi raspored tipki na vratu gitare. Umjesto dosadašnjih pet tipki poredanih u horizontalnom nizu, nova gitara ima šest tipki – po tri u dva reda.

Za igru to znači više mogućih kombinacija pa se tako koriste vertikalne kombinacije tipki. Rezultat je daleko raznovrsnije sviranje, a premda nemam iskustva u sviranju na stvarnoj gitari, vjerujem kako je ovo bliže „pravoj stvari“ s obzirom da se prsti moraju pomicati po tipkama i postavljati u više položaja. Kako mi je tu bliža daktilografska vještina, recimo to ovako – prijašnji Guitar Hero naslovi bili su poput tipkanja s deset prstiju, ali tek po jednom redu tipki; dok je novi tipkanje po svim tipkama koje prstima možete dohvatiti.

Međutim, iako je takav raspored tipki bolji i raznovrsniji za samu igru, kvaliteta tih tipki mogla je biti i bolja. Naime, tipke su dosta krute i svaki put ih baš morate stisnuti. U biti, ne može se dogoditi da tipku stisnete slučajno. Nakon nekog vremena provedenog u igranju za prste to postane problem. Nakon više od sat vremena osjećao sam bolove u jagodicama, i to ne samo u početku dok sam se borio s učenjem gameplay mehanike, nego i kasnije kada sam savladao regular težinu. Kako su srednje tipke posebno naznačene istaknutim kružićem, tako sam na taj kružić redovito nažuljao srednji prst. Nezgodno.

Tipke na gitari su dosta tvrde pa ih ne možete stisnuti slučajno, ali zato možete nažuljati prste.

Ne mora značiti da će se dogoditi i vama, ali eto – smatram da su tipke trebale biti malo mekanije i pristupačnije prstima. Možda čak i malo tiše, jer pri stiskanju stvaraju dosta buke. Također mi nedostaje nekakav feedback za pritisnutu tipku u vidu vibracije. Razumijem da bi to bilo pogubno za dvije AA baterije koje idu u gitaru, ali moglo se to izvesti barem kao opcija da se gitara spoji na konzolu USB kabelom.

Dakle, novitet u mehanici sam spomenuo pa se slobodno mogu baciti na pozornicu. Za razliku od prijašnjih igara koje su imale 3D likove, Guitar Hero Live ovdje predstavlja novi koncept. U tzv. Live kampanji svirate pred snimljenom publikom, s deset različitih bendova, okruženi glumcima koji glume da sviraju i pjevaju na velikim festivalima. Ima tu svega i svačega – svirate na stadionima, po kojekakvim podrumima i sl. Bendovi su izmišljeni, koncerti također, ali svaki ima uvjerljivu priču iza sebe – ako vam se ista da provjeravati kroz fotke i tekst poslije nastupa. Nastup na koncertu obično se sastoji od tri do maksimalno pet pjesama, odnosno izvedbi.

Koncept je donekle interaktivan – ako svirate dobro publika šizi, ako ste loši onda vas svi čudno gledaju i bacaju WC papir po vama. Zvuči odlično, ali koncept ne ide dalje od simpatičnoga. Kao prvo, većinu vremena ionako ne stignete pratiti što se događa s publikom jer pratite središnju traku po kojoj vam dolaze note u tri stupca. Povremeno vam igra dopusti nekoliko sekundi pauze gdje ta traka nestane, a vi vidite ozarena lica publike, no to zapravo ovisi od pjesme, a nema svaka pjesma dijelove s tom pauzom.

Ako dobro svirate publika luduje, no ako ste loši baca se toaletni papir po vama.

Kao drugo, publika tu može imati samo četiri stanja: opći delirij, zadovoljstvo, nezadovoljstvo i bijes. Izmjena između tih stanja nije baš dinamična – najčešće se ekran samo zamuti i najednom krene promjena raspoloženja. A to se može dogoditi po desetak i više puta tijekom pjesme. Jer da vratite povjerenje publike dovoljno je samo pogoditi combo od nekoliko nota i iskoristiti svoj „Hero Power“ podizanjem vrata gitare u zrak.

Live kampanja sadrži 42 izvedbe i podijeljena je na US i UK gaže. Pjesme su u njoj većinom „moderne“ pa prevladavaju tako skladbe bendova kao što su One Republic, Imagine Dragons, Arctic Monkeys, Mumford & Sons itd. Od nešto starijih bendova tu su Queen, Green Day, The Rolling Stones i Pearl Jam. Sve u svemu, mora se reći da je ponuda glazbe uistinu šarolika i sveobuhvatna – ima tu doslovno svega, od Avril Lavigne, preko Eminema sve do Skrillexa. Neke od tih izvođača ne biste mogli ni zamisliti na istoj playlisti, ali ovdje je to tematski razdijeljeno pa funkcionira bez ikakvih problema.

Pjesme su podijeljene na pet razina intenziteta, obično po tempu i učestalosti korištenja gitare kao instrumenta. Zapravo, radi se o četiri razine, s obzirom da još nisam vidio pjesmu koja ima niži intenzitet od dvojke. U bilo kojem slučaju, pjesme većeg intenziteta postavljene su na kasnije koncerte koje otključavate igranjem manjih gaža. Kampanja je tu donekle zabavna jer donosi neki osjećaj progresivnosti, odnosno napredovanja prema većem izazovu. Međutim, za stvarne izazove i gitarističko „rokanje“ definitivno vam neće biti dovoljne nekakve Katy Perry ili Rihanna, uz dužno poštovanje tim divama. Gdje je Megadeth? Gdje je Avenged Sevenfold?

E, tu na pozornicu dolazi druga „kampanja“ – Guitar Hero TV. U njoj ne svirate pred drečavom publikom nego s podlogom spotova za pojedine pjesme. U tim pjesmama nećete čuti izostanak vašeg instrumenta kada fulate notu nego će vam se pjesma samo stišati. Isto tako, u TV-u baš i nećete imati neki veliki izbor oko toga što svirate. Naime, pjesme u TV modu ne možete „posjedovati“ odnosno sačuvati u nekakvoj galeriji.

TV mod vam ne omogućava da posjedujete pjesme u ponudi, ali vas tjera da kroz playliste istražite čitavu tu ponudu.

Umjesto toga TV kampanja je koncipirana na nešto detaljnijem napredovanju – imate Hero level, hero bodove, novčiće i playse. Hero levelom otključavate različite mogućnosti koje se aktiviraju uspješnim igranjem, primjerice imate moć čišćenja svih nota ili umnažanja comboa, itd. Novčićima i hero bodovima možete otključati različite kozmetičke dodatke, ali i kupiti playse koji vam omogućuju da zasvirate neku pjesmu iz kataloga. Ako nemate playsa, u TV-u možete besplatno svirati pjesme tako da se uključite u jedan od dva ponuđena kanala i svirate kako vam pjesme dolaze. Radi se tu o tematskim playlistama koje se mijenjaju svakih nekoliko sati; npr. ujutro imate pop stvari, kasnije rock stvari, a zatim metal.

Taj koncept radi jako dobro. Ne osjeti se posebno forsiranje mikrotransakcija, a ponuda pjesama (njih preko 200, a nove se dodaju svakog tjedna) ipak je nešto sklonija žešćem zvuku koji gitaru iskorištava bolje od, recimo, Eminema. Nekome se možda neće sviđati što bez playsa nema sviranja po želji, ali sustav je takav da ih dobivate što više svirate i napredujete. Uostalom, na određeno vrijeme imate i Premium natjecanja u kojima tijekom tjedna možete besplatno igrati po tri pjesme, obično jako izazovne. Naposljetku, povremeno se za neke vikende organiziraju party eventi u kojima je pristup čitavom katalogu mjuze slobodan. A slobodan znači i besplatan, jer za pristup TV modu ne morate imati pretplatu na PlayStation Plus.

E sad, kako je točno igrati Guitar Hero Live? Je li teško? Pa zapravo i nije, što vam može zvučati iznenađujuće i proturječno ovisi od koga to čujete. U konačnici ponajprije vrijedi to da se vježbom dolazi do rezultata. Dok se u prijašnjim Guitar Hero igrama generalno lakše prilagođavalo na težinu igre, ovdje se napredak strahovito usporava na trećoj od pet ponuđenih težina. Ali dobra je vijest da s daljnjim igranjem stječete dojam da možete više i bolje. Na prvoj težini dovoljno je samo udarati „žicom“, na casual već morate slijediti note s tri tipke, dok na regularu dolazi igranje sa svih šest tipki.

Osobno sam na samom početku pomislio kako se nikada neću maknuti dalje od casual postavke, no nakon svega nekoliko sati već sam tražio veći izazov na regular težini. Isto sam tako pomislio da ovo nije igra za ljude koji ne igraju igre, ali sam se brzo uvjerio da ni to nije slučaj. Kroz svega sat vremena osobe koje nikada nisu držale plastičnu gitaru u rukama bez problema su svirale, i to sasvim solidno, pjesme većeg intenziteta na casual težini. Doduše, uz malo vina – ali hej, cilj opravdava sredstvo.

Dakle, ako vas brine pitanje težine, igra je dovoljno intuitivna da neku osnovu savladate već nakon dan ili dva. No isto tako, ako tražite pravi izazov i želite odsvirati nešto žestoko od Disturbeda, Korna ili Slipknota – na težinama većim od regulara jednostavno morate znati barem osnove sviranja na gitari inače će vam prsti pijano plesati poput veseljaka domoljubne koalicije u izbornoj noći.

S obzirom da Guitar Hero Live košta skoro duplo više nego druge igre (do 800 kuna), teško mi ga je preporučiti bez zadrške. Ali kao što sam rekao, ni u jednoj drugoj igri ove godine nisam se ovako zabavio kao u Guitar Hero Live. Razlog za to nije samo faktor noviteta, nego su to dobar omjer težine i izazova, te pametno strukturirani modovi i zaista široka paleta glazbe. Dok smo u prijašnjim GH naslovima morali kupovati glazbu ovdje je ponuda iste doslovno kao da dođete za švedski stol.

Naravno, mjesta za napredak ima i zaista se nadam da će ga i biti. Primjerice, uz svu širinu glazbenog kataloga uvijek će vam nešto faliti – meni su to Metallica, Nirvana ili Foo Fighters, nekome će to biti nešto drugo. Teško je zadovoljiti sve ukuse, no onime što je postavio kao bazu i temelj, Guitar Hero Live dostavlja sasvim dovoljno zabave. To je, između ostaloga, jedna od onih igara uz koju možete zavoljeti glazbu koju inače ne slušate, igra uz koju otkrijete masu dobrih pjesama za koje nikada niste ni čuli. Po meni je već i to dovoljno za preporuku.

Doba ritmičkih igara ušlo je u novu generaciju kroz Activisionov Guitar Hero Live, ali ne kroz živu svirku kako to naslov sugerira, već kroz novi model distribucije pjesama.

80 Naša ocjena
  • sviranje sa šest tipki
  • široka ponuda glazbe
  • TV mod
  • tvrde tipke na gitari
  • interaktivna publika nije uvjerljiva

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (6)

  • Vlaja

    15.11.2015 - 13:48

    Jucer sam ga imao priliku isprobati na Reboot infogameru, medutim, nisam isao dalje od Casual tezine jer bih morao koristiti svih 6 tipki i ispao bi kao retard pred ljudima koji su gledali hehe. Cini mi se kao da bih mogao potrositi sate i sate na ovo kada vidim koliko pjesama ovdje ima te sam cak sada zainteresiran da si kupim komplet za PS3. Inace, svojevremeno sam igrao GH3 na PC-u na tipkovnici i sve sam igrao na expert bez nekih problema izuzev par stvari (npr- Through the Fire and Flames od Dragonforcea), ali vjerujem da bi mi ovdje trebalo puno vise vjezbe.

    • Apocalypse4987

      @Vlaja, 15.11.2015 - 15:03

      Through the Fire and Flames? za to ti triba 30 prstiju samo za intro 🙂

  • MoGaming

    15.11.2015 - 14:06

    "interaktivna publika nije uvjerljiva" ,stvarno ovo ko minus?

  • Cryster

    15.11.2015 - 20:22

    Pa šta je ovo?! Ljudi ce vas uskoro pocet zajebavat kako svakoj igri stavljate 80..

  • wyzard

    @drazensi, 15.11.2015 - 14:48

    Smatram da ako se već polovica igre gradi i promovira na tom featureu – da su tu izmjenu raspoloženja mogli napraviti malo bolje nego trenutno – šikni blur i u sekundi su od vikanja BUUU na euforiji da ne znaju za sebe.

  • MoGaming

    @drazensi, 15.11.2015 - 21:13

    to jest istina al opet moraš uzet u obzir da bi bilo sta bolje od onog bilo jako teško za izvest u igri koja je tako puna mogućnost za napravit grešku.Meni se guitar hero nije nikad svidjo al mi je baš ovo sa publikom fora i zato sam iznenadjen da je to minus 🙂

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?