Lethal Lance jest naslov jedne od najnovijih mobilnih igara poznatog indie izdavača Bulkypixa koju potpisuje hrvatski razvojni studio LL Team. U moru sličnih uradaka na iOS App Storeu, razlikuje li se ovaj po ičemu drugom doli same činjenice da dolazi iz domaće proizvodnje?

Pa, i ne baš. Daleko od toga da je Lethal Lance loša igra; dapače, radi se o prilično zabavnom i pristupačnom arkadnom platformeru koji je možda i pomalo kratak, no kojeg itekako vrijedi odigrati nekoliko puta. Također, igru karakterizira iznenađujuće dobra glazbena podloga, a omjer težine je izvrsno pogođen sa rigidnim sustavom ocjenjivanja koji neće spriječiti manje vješte igrače u završavanju nekoliko desetaka misija, dok će istovremeno pružiti solidan izazov perfekcionistima. Pa, u čemu je onda problem?

Problema – nema. Barem ne ne u osnovi, što se tiče same igre. No, generalno gledajući, ovo gore navedeno više-manje nudi još barem stotinu drugih iOS igara izašlih u posljednjih šest, sedam godina. Na licu mjesta mi padaju na pamet Traps n’ Gemstones, Major Magnet, Cally’s Caves 2, VVVVVV, Rayman Fiesta Run, Shadow Blade, Bloo Kid 2, Ava’s Quest i Dokuro kao samo neki od naslova koji nude jednako dobro ili čak i bolje, ispoliranije platformersko iskustvo s većim ili manjim dozama akcije na iOS platformi. Pa, ako ne tražite novi interaktivni spomenik originalnosti i kreativnosti za vaš iPhone ili iPad, nastavite čitati.

Nastavite čitati jer je Lethal Lance u srži jedan prilično solidan akcijski platformer koji vas jednako dobro može zabaviti na pet minuta kao i sat vremena. Igru krase responzivne kontrole, uvrnuti likovi, ispolirana grafika, izuzetno dobra glazbena podloga i prilično zabavan gameplay. Skakanje, pucanje, trčanje, skupljanje novčića, dolazak do kraja nivoa u što kraćem vremenu i vezane radnju su i dalje jednako zabavne kao što su bile i u doba kada je prvi Super Mario došao na svijet. Napominjem da ova usporedba nije slučajna jer po svemu sudeći, Lethal Lance je napravljen s velikom inspiracijom danom od strane retro platformera. S izuzetkom modernijih vizuala, ovaj bi uradak bez prevelikih problema mogao uskočiti u vaš oronuli SNES koji čami na tavanu i postati još jedan od klasičnih predstavnika gaminga devedesetih.

Koliko je to dobro je stvar ukusa, no činjenica jest da iako su devedesete davno minule, osobno sam u Lethal Lanceu uživao veliku većinu vremena. Iako dobar dio mobilnih igrača baš i ne obožava virtualne tipke, ova ih igra koristi samo četiri te sučelje čak ni na malenom iPhoneu neće ometati vaš pogled na akciju. Uz to, ako ste u kojem slučaju vlasnik MFi kontrolera, LL Team se pobrinuo ubaciti podršku za sve relevantne proizvode. Uz već spomenutu relativnu kratkoću, kao najveću manu igre bih istaknuo potpuni nedostatak bossova na kraju tematskih cjelina. Iako za potonje nema isprike, mali broj razina sam ipak odigrao popriličan broj puta s ciljem ostvarivanja savršenih rezultata. Tako sam se s ovim uratkom bavio otprilike četiri sata, što za cijenu od desetak kuna nikako nije loše, a mlađi igrači će joj se vjerojatno još više vraćati.

Sve u svemu, ova stara formula u novom ruhu možda neće privući zahtjevne igrače, kao ni one navikle na intenzivnija igraća iskustva s manje slatkih neprijatelja, a više surovosti i težine, no itekako će se dopasti poklonicima arkadnih platformera. Uz njih, Lethal Lance će se gotovo sigurno svidjeti mlađoj publici, kao i svima onima koji su odrasli na SNES platformerima jer igra jednostavno odiše neodoljivim retro šarmom i atmosferom. Pa, iako bih do kasno navečer mogao nabrajati uratke koji su sa sličnom idejom postigli sličan rezultat, čak i na istoj platformi kao Lethal Lance, bez imalo sumnje mogu utvrditi da me posljednja kreacija LL Teama zabavila. Na kraju krajeva, to joj je i glavni cilj, zar ne?