Prije nego što zaronimo imalo dublje u recenziju, želio bih nabaciti malu napomenu da mi je ovo prvi susret s Luigi’s Mansion naslovima. Istina, prije same recenzije pročitao sam malo o prethodnim dijelovima, pogledao poneki gameplay video, no nikada nisam sam zaigrao originalni Luigi’s Mansion ni njegov nastavak. Pa eto, samo da znate da ova recenzija ide kroz oči novopridošlice u serijal.

Luigi’s Mansion 3 započinje dolaskom Luigija, njegovog psa Polterpupa, braje Maria, potencijalno buduće snaje Peach i Toadova u The Last Resort. U pitanju je ekskluzivni hotel na usamljenom brdašcu, a naši protagonisti su dobili pozivnicu da besplatno prespavaju, jedu i piju. No kao što nas stvarni život zna podučiti, besplatno nikada nije besplatno.

Istina, ovdje vam neće prodavati najnoviji usisavač koji ima sedam nastavaka za čišćenje bilo koje površine. No, hotel se preko noći pretvara u gnijezdo svih vrsta duhova, a svi vaši prijatelji su zarobljeni od strane King Booa u njegovu kolekciju ekskluzivnih slika. Tako da je i ovaj put na vama da uzmete svemoćni usisavač Poltergust G-00, spasite svoje prijatelje te još jednom zaustavite King Booa. Nakon uvodnog segmenta ne očekujte neki dodatni razvoj priče, jer većina nje ispričana je u prvih pet minuta. Što je šteta, jer ti sitni animirani dijelovi imaju dosta šarma.

Nakon uvodnog segmenta ne očekujte neki dodatni razvoj priče, jer većina nje ispričana je u prvih pet minuta.

Kao i u prethodnim Luigi’s Mansionima, glavna okosnica gameplaya je lovljenje duhova pomoću usisivača na leđima, te rješavanja zagonetki. Za uspješan lov, ali i rješavanje zagonetki, na raspolaganju imate brojne vrste akcija. Neke su dostupne od samog početka, a naprednije mogućnosti otvarate tek u kasnijem dijelu priče.

Osim standardnih akcija poput usisavanja i otpuhivanja, tu je i super tajno oružje kojeg svaki vodoinstalater mora imati: guma za odštopavanje odvoda! Osim praktične primjene kada isto sredstvo možete ispaliti prema duhovima i objektima, postoji i zgodni trik pri čemu gumu možete usisati te zahvaljujući tome povući veće predmete. Usisavač također ima opciju i bljeska pomoću kojeg možete zamrznuti duhove te ih kasnije lakše usisati. Osim bljeska, multipraktik ima i dodatak za crno svjetlo koje može otkriti skrivene objekte i duhove te mogućnost ispaljivanja u zrak usput rušeći okolne predmete.

Osim standardnih akcija poput usisavanja i otpuhivanja, tu je i super tajno oružje: guma za odštopavanje odvoda!

Jedan od povratnika je i Gooigi, zeleni klon Luigia. Jedan pritisak tipke i preuzimate Gooigija koji je bio idealna pomoć pri rješavanju zagonetki. Zbog svog sastava, Gooigi se može kretati kroz cijevi ili rešetke, no u slučaju bilo kakvog doticaja s vodom vratit će se nazad u Poltergust. Što se tiče zagonetki, stvarno su zabavne i tjeraju vas na korištenje svih mogućih akcija tijekom cijele kampanje.

Primjera radi, jedan kat je prožet kanalizacijom, a konstantnim mijenjanjem razine vode otvarate i zatvarate putove. U slučaju da ste zapeli, uvijek se možete javiti profesoru E. Gaddu koji će vas usmjeriti savjetom. Srećom, njegove automatske savjete moguće je ugasiti i potpuno uživati u otkrivanju svega.

U slučaju da ste zapeli, uvijek se možete javiti profesoru E. Gaddu koji će vas usmjeriti savjetom.

Kao što sam već spomenuo, zagonetke uz borbu čine okosnicu radnje. Nažalost, borbe s običnim duhovima od samog starta prilično su lagane i bez previše izazovnosti. Zabljesnite duha pomoću svjetlosti, eventualno prije toga mu izbijte naočale ili drugi predmet koji stoji na putu između vaše svjetiljke i njegovih očiju te ga usišite uz put udarajući ga nekoliko puta po sobi. I ponovite ovo X puta do kraja igre.

Problem je i što tijekom kampanje nećete pronaći veliki broj raznovrsnih protivnika osim boss borbi. Nakon određenog vremena borba stvarno postane repetitivna, a doživljaju ne pridonosi ni ultra laka težina. Ovo je jedna od onih igara koja očajnički treba izbor težine. Jedina težina koju ćete dobiti su pomalo nezgodne kontrole. Pomicanje smjera usisavanja vertikalno pomoću senzora pokreta radi prilično dobro, no bilo kakva horizontalna izmjena pomoću gljiva je dosta kaotična i frustrirajuća.

Čitava radnja događa se u sklopu već spomenutog hotela, no svaki kat nosi sa sobom novu tematiku, zagonetke te bossa kojeg je potrebno poraziti. Kada porazite bossa, dobivate jednu od tipki dizala s kojom možete na sljedeći kat. Naravno, ima tu i ponovnog vraćanja na pojedine katove, no nažalost po meni premalo. U samom startu imate osjećaj kao da igrate zabavnu 3D metroidvaniju – skupljate nove mogućnosti i otvarate prolaze koje prije niste mogli istražiti. No, nakon nekoliko uvodnih levela, otvorit ćete većinu mogućnosti, a ponovni posjet prijašnjim katovima bit će iznimka, a ne čest slučaj.

U samom startu imate osjećaj kao da igrate zabavnu 3D metroidvaniju – skupljate nove mogućnosti i otvarate prolaze koje prije niste mogli istražiti.

Svaki od katova je tematski dizajniran i ima odgovarajuću boss borbu. Antički Egipat s duhom u stilu Kleopatre, piratski brod koji ima morskog psa s gusarskim povezom na oku, teretana s nabildanim duhom… Što se tiče samih boss borbi, iste su zanimljive do trenutka kada otkrijete kako oštetiti duha. Većinom je to sekvenca akcija koju treba izvesti da možete početi s usisavanjem duha. Kao i obični duhovi, ni boss borbe ne nude neku izazovnost jednom kada shvatite kako naštetiti duhu.

Od ostalih važnih elemenata valjda spomenuti laganu ovisnost u skupljanju stvari po mapi. Sve sobe moguće je razmontirati na neki način te pokupiti slatke novce svojim usisivačem. Ovo me neodoljivo podsjeća na LEGO naslove i potrebu da uništite svaki blokić na mapi. Mogao bih reći da je ovo bio i najzabavniji dio story moda. Osim novčića, možete pronaći i dragulje, točnije njih šest po katu. Oni su obično malo bolje skriveni i traže određene akcije prije otvaranja puta do njih.

Sve sobe moguće je razmontirati na neki način te pokupiti slatke novce svojim usisivačem.

Novac zarađen uništavanjem hotela poput rock zvijezde možete potrošiti kod profesora E. Gadda te kupiti pomoć za pronalazak tajnih duhova i dragulja. Inače, profesorova baza se nalazi u podrumu i služi kao centar za razne akcije. Kupovina stvari, pregled skupljenih itema i duhova, pristup kooperativnom igranju i ostale akcije dostupne se jednostavnim teleportiranjem do profesorovog ureda.

Što se tiče kooperativnog igranja, bilo kojeg trenutka druga osoba može preuzeti upravljanjem Gooigijem. Nažalost, težina ne raste dolaskom novog igrača, no sigurno je zgodan način za privući nekoga da vam se pridruži u zabavi.

ScreamPark je skup mini igara za lokalni multiplayer, točnije njih tri. U Coin Floatingu se borite u skupljanju novčića na malom splavu. Fora je da ako naiđete na plutajuću minu, gubite novac i vaš protivnik ga može pokupiti. A kao i vi, vaš protivnik također ima opciju usisavanja i puhanja, pa ovo zna izazvati dosta kaosa, zabave i ljutnje.

Druga mini igra je lov na duhove, pri čemu različiti duhovi donose različitu količinu bodova, a igrač s najviše bodova pobjeđuje. Treća igra i meni pomalo nezanimljiva je skupljanje kugli za topove te gađanje meta.

Drugi veliki mod je ScareScraper, a možete ga zaigrati lokalno ili mrežno s ukupno osam igrača (po četiri Luigija i Gooigija). Cilj ScareScrapera je penjanje po katovima zajedno s ekipom, usput ostvarujući zadane ciljeve poput uklanjanja svih protivnika, skupljanje određene količine novčića i slično. Čak bih rekao da je ovaj mod malo i teži u odnosu na priču te donosi dovoljnu razinu izazovnosti.

S vizualne strane moram pohvaliti stvarno odlično odrađen posao, jer izgled i animacije izgledaju odlično. Različite animacije preplašenog Luigija, duhova koji se svim silama bore da ne budu usisani odišu detaljima i čine ovu igru oglednim primjerkom onoga što Switch može ponuditi. I performanse se općenito na mjestu, Luigi’s Mansion 3 prilično stabilno prati 30 sličica po sekundi uz zanemarive padove.

Iako novi Luigi’s Mansion ne mogu usporediti s prethodnim dijelovima,  mogu reći da sam se zabavio igrajući treći dio. Cjeloviti ugođaj, zabavne zagonetke i potreba da skupim sve jednostavno su izazvali zarazu. Želja da istražite novu tematsku jedinicu, otkrijete sve skrivene dijelove i porazite bossa vuče naprijed, kat po kat. Nažalost, borba je prilično jednostavna te ne daje dovoljno izazova, ako izuzmete loše kontrole koje mogu otežati iskustvo igranja. Što je prava šteta, jer uz veću razinu težine treći Luigi’s Mansion bio bi puni paket.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.