Načelno nemam ništa protiv igara u kojima se kopa i ore za boljom opremom. Volim taj aspekt u Diablu, Borderlandsu, Divisionu… Isto tako nemam običaj prigovarati ako je neka igra dizajnirana za kooperativno igranje jer takvo što može biti itekako zabavno. Međutim, nakon Marvel’s Avengersa vjerojatno ću zazirati od superherojskih igara s tom kombinacijom looting mehanika i kooperativnog igranja. Nije mi igra ostavila gorak okus nego sam prema njoj ostao ravnodušan, a to se ne bi trebalo događati kod priča o junacima koji spašavaju svijet.

Marvel’s Avengers zapravo ima dosta interesantan početak, a ostatak priče kotrlja se pomoću misterija sve do kraja same kampanje zvane Reassemble. Iako je to u principu priča o Avengerima, to je tek šećer na kraju jer je glavnina radnje fokusirana na porijeklo Kamale Khan i njezinu preobrazbu u herojski lik Ms. Marvel. Ona je mnogima nepoznanica pa to dobro funkcionira, a kao lik je prilično simpatična (nešto slično kao Peter Parker u filmovima). Zato nije krivo reći da je Kamalino putovanje ovdje glavni show program i jedna od boljih strana igre.

Naime, Marvel’s Avengers je sasvim solidna igra kad je linearna akcijska avantura single-player formata, fokusirana na pričanje priče kroz režirane animacije. Provlače se kroz nju motivi traženja sebe i svog mjesta u svijetu, zaokruženo s već viđenim prepirkama između heroja. Likovi su ovdje vjerni svom karakteru i imidžu, a zgodni su im i kratki trenuci humora. Fanovi Marvelovog univerzuma u igri također mogu pronaći dosta posluženog materijala, od klasičnih naslovnica stripova do raznoraznih easter eggova.

Marvel’s Avengers je sasvim solidna igra kad je linearna akcijska avantura single-player formata, fokusirana na pričanje priče.

Za pohvalu je i trud da se dostavi originalna priča. Na stranu svi klišeji heroja i zlikovaca, stvarno nam ne bi trebala igra koja bi, recimo, obrađivala događaje iz filmova čiju priču svi unaprijed znamo. Ključno je da igrač bude u neizvjesnosti od onoga što slijedi jer je ideja developera ta da Marvel’s Avengers ima širu priču i nakon Reassemble kampanje koju možete završiti za nekih desetak sati.

E sad, hoćete li nakon tih desetak sati imati volje da nastavite dalje s Avengerima? Iskreno nisam siguran. Endgame komponenta u ovoj igri djeluje mi nekako potrošeno i prije nego je zapravo počela. Pomoći će tome dodatni likovi poput Ant-mana, Spider-Mana, Hawkeyeja i drugih, no sam koncept igre trebao bi poveći redizajn da cijela stvar ne postane zamorna nakon nekog vremena. Imam dojam da će i najveći fanovi proći svoju „geeking-out“ fazu tijekom Reassemble kampanje, baš kao i Kamala, a nakon toga igra nudi samo repetitivne misije s minimalnim kontekstom priče.

Multiplayer misije su dosadne – obično se svedu na jedan te isti zadatak ulaska u bazu, razbijanja nečega i eliminiranja svih protivnika u blizini.

Evo što je meni predstavljalo najveći problem – multiplayer misije su dosadne. Obično se svedu na jedan te isti zadatak ulaska u bazu, razbijanja nečega i eliminiranja svih protivnika u blizini. Nisam vidio nikakve potjere, nikakvu potrebu za taktiziranjem – uvijek je pristup samo udri, udri, udri. I pritom svatko udara za sebe jer nema tandemskih akcija, najviša razina suradnje je ta da se dogovorite tko će uzeti kojeg protivnika i tko će koga podići kad padne.

Kooperativne misije ograničavaju Marvel’s Avengers jer u njima nema kompleksno skriptiranih događaja, nema režiranih scena i svi heroji su balansirani tako da svi igrači budu ravnopravni. Tako to u multiplayeru i treba biti, ali nisam siguran da je Marvel’s Avengers trebao biti multiplayer igra. Razmišljao sam tijekom igranja o drugim superherojskim igrama poput Batman: Arkham serijala i Marvel’s Spider-Mana da bih zaključio kako su te igre bile dobre jer, da se izrazim IGN-ovski: „Stvarno ti daju osjećaj kao da si Spider-Man.“ Bolje rečeno: dizajnirane su tako da su prilagođene specifičnostima lika. Batman udara, ali je Batman također detektiv i predator. Spider-Man isto tako udara, ali je agilan i hvata svoje protivnike po ulicama dok oni bježe od njega.

U Marvel’s Avengers važnih specifičnosti među likovima skoro pa i nema jer svi moraju biti ravnopravni.

U Marvel’s Avengers takvih specifičnosti među likovima skoro pa i nema. Ms. Marvel je vještinama slična Hulku, Iron Man i Thor igraju se na identičnu shemu, a Captain America i Black Widow su si podudarne klase. Da se razumijemo, ima svaki lik svoje drugačije napade, ponajprije one specijalne, ali napadi u konačnici služe istoj svrsi – udaranju protivnika. Iron Man i Thor mogu letjeti za razliku od ostalih likova, ali igra nije dizajnirana da to specifično traži od njih. Jer ne smije biti kad igrač mora imati slobodu da za bilo koju misiju odabere bilo kojeg lika. I onda je razlika samo u tome koji lik radi više štete protivniku. A kako su svi heroji izbalansirani da igrači budu ravnopravni u co-opu (iako svi znamo da Black Widow nikako ne može imati razornu moć Hulka), moć je prebačena na opremu, odnosno loot. Dakle, svejedno je s kime igrate i kako – u krajnjem slučaju broji se samo broj ukupne moći, određen opremom.

Ima trenutaka, u single-player kampanji, koji su svijetle iznimke tome. U jednoj misiji Iron-Man tako leti uz žestoku glazbu i puca projektile po neprijateljima. Jer vam igra naređuje da to radite. Jer je to single-player misija i Iron Mana ne koče drugi heroji na mapi. A kad se na multiplayer misijama svi heroji nađu na okupu, Iron Man kao da nije unikatan heroj nego samo jedna od klasa s drugačijim napadima. I onda je sve dizajnirano tako da bude neutralno. Nema te provalije koju jedan lik može preskočiti/preletjeti, a drugi ne može. Svi idu istim putem i rade iste stvari. To možda funkcionira u igrama poput Destinyja, no ovdje je užasno protivno samoj ideji igranja s postavom heroja od kojih bi svaki trebao biti poseban na svoj način.

Snažno nije ono što jesi nego ono što pokupiš.

Cijelom igrom Kamala ponavlja mantru „Dobro nije ono što jesi nego ono što činiš“, a ta se poruka u slučaju ove igre može izvrnuti u „Snažno nije ono što jesi nego ono što pokupiš“. I bilo bi mi to još i zanimljivo da je oprema vidljiva na samom liku, da svake rukavice, oklop i sl. budu prikazani na samom liku. Sjećate se recimo kako je Injustice 2 imao odlično riješen taj sustav nadogradnji? Ovdje je totalno suprotno i niti u jednom trenutku nisam imao onaj glupi osjećaj zadovoljstva kad pronađem opremu višeg ranga. Bilo mi je sasvim svejedno, bez obzira s kojim sam likom igrao.

Igri u prilog ne ide ni to što su sami leveli i zadaci dizajnirani bez trunke mašte. Pamtit ću možda rodnu kuću Tonyja Starka, ali to je opet misija iz single-playera, u multiplayeru nema ništa interesantno na mapama što bi igrača poticalo na istraživanje i većina postrojenja je samo poligon za razbijanje. Još bi se to dalo spasiti da igrače na kraju misije ili lanca misija čeka neki poznati negativac Marvelov negativac. No, ništa ni od toga, u većini slučajeva, a imali su toliko široku paletu likova na biranje.

Još bi se sve dalo spasiti da igrače na kraju misije čeka poznati negativac Marvelov negativac. No, ništa ni od toga u većini slučajeva.

Zadnja borba u single-player kampanji je ujedno i najbolja, ali se upravo na njezinom primjeru vidi da nešto takvo jednostavno ne bi funkcioniralo u co-op izvedbi. Prethodno tome borite se s Taskmasterom, Abominationom i nekolicinom robota. I to je to – ne šalim se! Od cijelog Marvelovog univerzuma iz kojega su mogli izvući opake protivnike daju nam da se borimo protiv nekakvih Metal Geareva… Abomination je još donekle zastrašujuć protivnik koji se pojavi jednom u igri, preživi sukob protiv Hulka, najavi se njegov povratak i onda ga u glavnoj kampanji više nikad ne vidimo.

Siguran sam da će za nekih godinu-dvije igra imati zanimljivih misija i poštenih protivnika, ali nisam siguran tko će imati strpljenja to čekati. Kad mi igra da zadatak da stojim u krugu i odbijam neprijatelje odmah se sjetim nesretnog Anthema. I ta je igra za godinu-dvije trebala imati zanimljive misije i poštene protivnike. Nešto se kuha, ali veliki broj igrača već je odustao od te igre. Ako se slično dogodi Avengerima imat ćemo igru kojoj je tek jedna polovica dobra, a druga besmislena bez aktivne zajednice igrača.

Kad mi igra da zadatak da stojim u krugu i odbijam neprijatelje odmah se sjetim nesretnog Anthema.

Već mi je sada pronalazak igrača za co-op bio neočekivano dugotrajan proces. A osim toga nisam ostao oduševljen ni dugotrajnim učitavanjima. Na PC-u bi to trebalo biti podnošljivije, ali na konzolama učitavanja između misija znaju trajati i do dvije minute. Problematične su i performanse, barem na PlayStationu. Igrao sam na PS4 Pro konzoli i „Highest Performance“ postavci koja ne omogućava 60 fps-a nego prije nekih 40-ak, ali u prizorima s više neprijatelja pada i na rubno igrivih 20 sličica po sekundi. Imam dojam da popravaka za to neće biti. To jest, popravak će se zvati prelazak na PlayStation 5 ili neku drugu novu konzolu.

Vizualno se tu događa dosta toga, stalno se nešto ruši i eksplodira, ali sam imao dojam da je hrpa efekata tu kako bi igraču skrenula pozornost s manjkavosti. Primjerice, ako ovoj igri usporedimo modele likova iz Rise of the Tomb Raidera (igre iz 2015.), Avengeri u licu djeluju kao da su zategnuti ili botoksirani. Ako ništa, barem zvuče dosta dobro u pokušaju da im izvedba bude blizu glumaca iz filma (koji s ovom igrom nemaju veze). Za pohvalu su i borbene animacije Ms. Marvel, vidi se da je u njih uložen veliki trud.

Bilo bi lijepo kada bih za ostatak igre mogao reći isto. Jer potencijala ima i u rijetkim misijama mogu se vidjeti bljeskovi čiste zabave prije nego vas igra opet pošalje na bezidejnu multiplayer misiju ili vam ponudi tutorial misiju iako će vam tijekom glavnih misija ionako pokazati kako se igra. Trenutno kod Avengera postoji samo nada da će stvari biti zanimljivije u budućnosti, ali nekako sumnjam da će se itko za godinu-dvije zaželjeti grindanja za opremom koju ne vidi, s herojima koji su manje-više isti kao i svi drugi, udarajući protivnike koji su bezlični roboti umjesto kultni Marvelovi zlikovci.

U režiranom paketu moglo je ovo biti dobro iskustvo za jednog igrača. Jednim dijelom to i jest, ali na svega desetak sati. Poslije toga sve se razvodni i lagano raspadne.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PlayStation 4. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.