Gospodin Robot startao je sa svojom drugom sezonom koju ćemo pratiti sve do jeseni. Premda u naslovu stoji kako je ovo recenzija 2. sezone, za sada je to ipak osvrt na prve dvije epizode koje su premijerno prikazane ovoga tjedna. Jednom kad odgledamo sve epizode ova recenzija bit će ažurirana ukupnim dojmom o cijeloj sezoni. Do tada, evo kraćeg viđenja kako je sezona krenula, uz napomenu da u recenziji neće biti velikih ni izravnih spoilera.

Prethodna sezona Mr. Robota završila je prilično kaotičnim raspletom događaja. Možda biste zbog toga pomislili da će nova sezona startati u sličnom ritmu, ali tvorci serije odlučili su se za drugačiju taktiku. Umjesto izravnog nastavljanja priče tamo gdje je stala dobili smo manji vremenski skok nakon kojega su se gotovo svi likovi našli u limbu. Posljedicom napada na E-Corp ispostavila se velika neizvjesnost, a u uvodu nove sezone vidjeli smo kako se likovi nose s njom.

Elliotova reakcija na neizvjesnu budućnost je trenutno najnapetija. Njegova psihološka bitka s Mr. Robotom dala je seriji dodatnu dimenziju nepredvidivosti. S obzirom da je Elliot glavni lik, ta psihološka bitka će se nastaviti i definitivno će biti zanimljivo vidjeti njezin eventualni rasplet. Elliotov plan za sada ne funkcionira i sigurno nas očekuje neka prijelomna točka u toj priči. Nadam se samo da na nju nećemo čekati predugo jer je psihološka borba sada interesantna, no ako se previše oduži mogla bi rezultirati time da glavni dvojac postane iznimno iritantan – pogotovo u razgovoru s drugim likovima, što se može naslutiti kroz nekoliko trokutastih dijaloga u prve dvije epizode.

Psihološka bitka zasigurno vodi prema prijelomnoj točki za Elliota, ali može postati iritantna ako se previše oduži.

Ostali likovi za sada se drže odvojeno u svojim čahurama i priče im uglavnom nemaju izravnog doticaja. Jasno je da tako neće ostati do kraja sezone, ali neizvjesnost/nepredvidivost je ovdje ipak dvosjekli mač. Iz prve dvije epizode ne može se jasno naslutiti kamo bi priča u cjelini trebala ići. Serije svoju temu za pojedinu sezonu obično natuknu krupnim ili sitnim detaljima odmah u uvodu, no ovdje takvo što nisam uspio dešifrirati. Možda mi je jednostavno promaklo, ali nije kao da je radnja krenula dinamično. Baš suprotno – spor tempo na početku pomalo uspavljuje.

Lako je moguće da je usporenost namjerna kako bi se bolje dočarala učmalost u kojoj se likovi nalaze. No, u dugoročnom pogledu takvo što je ipak štetno, čega su svjesni i tvorci serije. Vjerojatno su iz tog razloga imali premijeru s dvije epizode jer bi samo jedna od njih bila previše spora i dosadna. Ako ništa, s dvije epizode dobili smo malo raznovrsnosti kroz različite likove. Doduše, neki od njih, poput Angele, djeluju suvišno i samo je pitanje vremena kada će se pretvoriti u kolateralnu štetu ili materijal za ucjenu. Primjer toga savršeno je demonstrirao Gideon. Srećom, nakratko smo upoznali i neke nove likove. Ostaje za vidjeti koliki će značaj oni imati, ali njihova svježina je svakako dobrodošla.

Novi likovi unose svježinu u priču dok neki stari postaju zatezni materijal.

Među zgodnim stvarima na početku druge sezone pohvalio bih odabir glazbe za koji ne sumnjam da će ostati konstantan. Naravno, glazba je uvijek škakljiva stvar jer se o ukusima ne raspravlja, ali hoću reći da netipičan izbor glazbe dočarava jednako tako netipičan Elliotov pogled na svijet.

Također cijenim što serija koja se usko veže za tehnologiju nastoji ubaciti aktualnosti iste u svoju priču. Ovdje se konkretno mogao vidjeti koncept pametne kuće, kao i situacija s modernim ransomwareom. Takve sitnice pridonose zanimljivosti serije za publiku koja ne poznaje IT sektor kao vlastiti džep pa je pohvalno da se na taj način skreće pozornost gledatelja.

To je to za prvi dio recenzije. Dojmove o cijeloj sezoni Mr. Robota iznijet ćemo za dva mjeseca u nadopunjenom tekstu pa ovu formalnu ocjenu do tada smatrajte privremenom.