Kad se u sferi modernog gaminga spomene izazovnost, često se spominju igre poput Dark Soulsa, Nioha ili pak indie naslovi kao što su Cuphead, Celeste, i Hades. Naravno, pojavili su se i gameri koji takve igre igraju jednom rukom, s povezom na očima, koristeći flautu kao kontroler… Nekima je to znak da zapravo ne postoje izazovne igre već samo pitanje vještine. Međutim, čak će i zagovornici tog stava barem preispitati svoja uvjerenja povratkom serijala koji je uzrokovao uništenja mnogih kontrolera i mokre oči igrača diljem svijeta. Nakon više od deset godina, tatica se vratio da napati mekušce.

Ninja Gaiden 4 suočen je s velikim izazovom: kako istovremeno zadovoljiti iskusne fanove serijala, ali i nove igrače čije je jedino iskustvo s nindžama bio Lego Ninjago crtić? Eh, tu dolazimo do upitnog dijela. Mnoge su promjene uvedene u četvrtom Ninja Gaidenu, a neke od njih će sigurno biti kontroverzne obožavateljima prošlih igara. Kao prvo, legendarni Ryu Hayabusa više nije u glavnoj ulozi. U centru pažnje je Yakumo, mladi nindža klana Raven, koji pokušava osloboditi Tokyo od mračne kletve. Ryu i Yakumo obojica su igrivi, ali i međusobno suprotstavljeni, što je jako zanimljiva premisa za priču.

Nažalost, sama priča ne dijeli iste kvalitete i ubrzo se pretvara u formulaičnu potragu za drevnim artefaktima i amajlijama. Prva dva čina su relativno jednostavna, ali se stvari pri kraju zahuktaju te ulozi povećaju. Neovisno o kvaliteti samog pripovijedanja, priča je zabavna od početka do kraja zbog samog apsurda i razmjera događaja. Glasovna gluma je na trenutke prilično loša, no rekao bih da to igri ide u korist je se postiže estetika “campa”. Ako vam to previše smeta, lagano je prebaciti se na japansku glumu.

U centru pažnje je Yakumo, mladi nindža klana Raven, koji pokušava osloboditi Tokyo od mračne kletve.

“Bla bla, priča, bla bla. Koga briga? Došao sam sjeckati neprijatelje katanom i izazvat’ si srčani udar! Kakva je borba?” Ukratko rečeno: to je to. Ovo je jedna od onih igara koju mogu upaliti i nekoliko sati će ispariti kao demoni nakon što ih Yakumo rasječe.

Nema smisla detaljno opisivati mehanike borbe jer biste tada ovaj tekst čitali danima, a ja ga pisao tjednima. Ukratko, ovdje su prisutne sve mehanike koje biste očekivali u modernim akcijskim igrama. Možete se izmicati, parirati napade, koristiti specijalne napade, brzi i spori napad, itd. Kako napredujete, možete otključati i nove poteze, vještine, ali i pasivne bonuse koji olakšavaju igru. Bitno je naglasiti da je igra vrlo responzivna, a borba ekstremno zadovoljavajuća. Kada savršeno blokirate udar i pogodite tajming protunapada, nema ljepšeg osjećaja.

Kada savršeno blokirate udar i pogodite tajming protunapada, nema ljepšeg osjećaja!

Čak i ako nikad niste zaigrali Ninja Gaiden igru, brzo ćete se snaći jer je tutorial sjajan, a kasnije imate mnogo prilika vježbati određene poteze s vašim senseijem. Jedini problem je učestalo učitavanje između lekcija, koje mi se čini kompletno nepotrebnim jer je trening arena uvijek ista. Mali je problem, ali učenje je mrvicu iritantnije radi toga.

Kad savladate kontrole, što traje otprilike deset minuta na kontroleru, a petnaest kvadrilijuna godina na tipkovnici i mišu, spremni ste za akciju! Očekujte jasno nagoviještene napade, uski tajming za protunapade i boss neprijatelje koji skidaju pola zdravlja jednim udarccem. Iskreno, Ninja Gaiden 4 me više podsjećao na Metal Gear Rising nego na bilo koju prijašnju igru u serijalu, što ima smisla jer iza nje stoji isti studio – Platinum Games. Nekima će ovo odstupanje smetati, no gameplay i dalje funkcionira.

Očekujte jasno nagoviještene napade, uski tajming za protunapade i boss neprijatelje koji skidaju pola zdravlja jednim udarccem.

Kada jednom uđete u borbu, vanjski svijet će nestati i igra će vas kompletno progutati dok i zadnji neprijatelj ne bude ležao u komadićima. Kako biste uspjeli, zaista morate biti kompletno fokusirani na ono što radite, a to pruža određeni osjećaj napetosti i zadovoljstva. Smrti su mi uglavnom bile vlastita krivnja, izuzev par zaista podlih pozicija neprijatelja i ponekih muka oko kamere i sustava lock-ona, koji su bili većinski uzrok frustracija.

Ritam igre je donekle neujednačen. Neke razine su zaista preduge, a neprestane borbene situacija zaista znaju iscrpiti igrača. Povrh toga, nekoliko razina i bosseva pri kraju igre su gotovo identični onima iz prve polovice igre. To djelomično ubija momentum jer, umjesto da doživimo nešto svježe i novo, opet prolazimo istu stvar.

Neke razine su zaista preduge, a neprestane borbene situacija zaista znaju iscrpiti igrača.

Igrao sam na standardnoj težini i uglavnom sam jedva preživljavao teže bitke. Za one hrabre, tu je teži mod, a za one koji imaju reflekse i strpljenje pravih nindža, postoji “Master Ninja” mod, koji se otključa nakon što pređete igru. Probao sam tu postavku i samo bih postavio pitanje: “Zašto?”. Za one koji nemaju vremena ni refleksa, tu je i Hero mode, koji znatno olakšava igru, ako vaš gejmerski ponos to može podnijeti. Kada jednom pređete Ninja Gaiden 4, dostupni su i dodatni izazovi za one koji žele više.

Brza i napeta akcija zahtijeva da se igra glatko vrti, a Ninja Gaiden 4 ne ostavlja mjesta greškama radi štucanja ili varijabilnog frameratea. Srećom, tehničke poteškoće su gotovo nepostojeće. Grafika je jednostavna, ali to itekako ima smisla u ovakvoj igri. Štoviše, nisam iskusio gotovo nijedan bug ni rušenje. Tehnički gledano, ova igra je vrlo blizu savršenstva.

Tehnički gledano, ova igra je vrlo blizu savršenstva.

Umjetnički stil je drugačiji od prijašnjih nastavaka, te je igra primila estetiku kibernetskog klipana, tj. cyberpunka. Ako vam se ne sviđa ovaj prijevod, primam žalbe u komentarima.

Tokyo izgleda kao kompletna futuristička distopija, a likovi su dobili značajne vizualne prerade. Unatoč manjku kompleksnog ray-tracinga, detaljnih kamenčića na podu ili vidljivih pora na licima, igra izgleda sjajno. Jedino mi je problem što krv i trupla vrlo brzo nestaju, ali samo zato što je drevni Ninja Gaiden 2 već bio riješio ovaj problem.

Glazba je zanimljiva mješavina tradicionalnih instrumenata i nečega što biste čuli u pozadini dok Johnny Silverhand objašnjava neuspjehe kapitalizma. No, glazba brzo odlazi u drugi plan kada sjeckanje počne, ali zvukovi krvoprolića i sudaranja mačeva stvaraju vlastitu melodiju.

Ninja Gaiden 4 je sjajan akcijski naslov. Iako Ryu više nije u glavnoj ulozi, priča je luda od uvodne do odjavne špice, a Yakumo uspijeva ispuniti njegove čizme. Tehničko stanje je zavidno, vizuali i zvuk fantastični, a količina sadržaja zadovoljavajuća. No, sve bi to palo u vodu da gameplay, tj. borba nije dobra. Srećom, ovo je pun pogodak. Unatoč mehaničkoj složenosti, igra sjajno objašnjava svoje mehanike i zaista je užitak kontrolirati oba lika, a sjeckanje je itekako zabavno.

Ninja Gaiden 4 dokazuje da se klasični serijal može osvježiti bez potpunog gubitka identiteta. Novi igrači bit će zadovoljni, iako će neke promjene potencijalno razjariti dugogodišnje obožavatelje. Izuzev toga, ovo je fantastična akcijska igra koju bih preporučio svima koji uživaju u napetoj akciji i svladavanju teških izazova.