Debitantski projekt poljskog studija Critical Hit Games predstavlja nam jedan prelijep, ali i izuzetno depresivan pogled u retro budućnost 2329. godine. Auti lete, okoliš je mrtav, a ljudi su tehnički besmrtni. Zahvaljujući tehnologiji prebacivanja svijesti iz jednog tijela u drugo, putanja čovječanstva se drastično promijenila. Naravno, čim je otkriven takozvani “Ichorite”, tvar koja omogućava spremanje ljudske svijesti, tehnologija je patentirana i monetizirana. Sada bogati žive vječno, u najskupljim, najzdravijim tijelima, a ako čovjek nema dovoljno novaca da si kupi tijelo, svijest mu se sprema na vječni san. Vaš lik, okorjeli detektiv (i alkoholičar) James Karra, izmučen sjećanjima na pokojnu suprugu, dobiva zadatak da riješi slučaj “konačne smrti” jednog političara.

Ova premisa vam možda zvuči poznato. Altered Carbon knjiga te kasnije istoimena Netflix TV adaptacija bavi se istom temom prebacivanja svijesti iz tijela u tijelo, a detektivski noir dio dolazi od klasičnog Blade Runnera. Jasno je koja su djela inspirirala igru te ako ste ih iskusili još će vam se više svidjeti Nobody Wants to Die. Ako niste, ovdje se i dalje radi o snažnoj narativnoj avanturi.

Još jedna Unreal Engine 5 igra pokazuje nam što se može napraviti s tim alatom, čak i ako je u pitanju manji studio. Igra na trenutke izgleda fotorealistično, zahvaljujući sjajnom osvjetljenju i materijalima. Vidljiva je degradacija društva u svakom dijelu zabačenih ulica distopijskog New Yorka. Ulice su natopljene kišom, smog toliko gust da raspršuje svjetlost, a žbuka se guli i otkriva poluraspadnute cigle ispod površine, alegorija za čitav grad.

Igra na trenutke izgleda fotorealistično, zahvaljujući sjajnom osvjetljenju i materijalima.

Stvar koja zaista diže vizualnu prezentaciju na novu razinu jest umjetnički smjer te narativno izlaganje kroz sam okoliš. Kada prvi put ugledate Central Park u igri, prizor je veličanstven. Drveće je obasjano toplim bojama koje stvaraju kontrast s tamnim betonom megapolisa. No, čim priđete bliže shvaćate kako su stabla holografska. U ovom svijetu su biljke gotovo izumrle. Art deco stil arhitekture i dizajn fontova te automobila iz 50-ih godina prošlog stoljeća postiže unikatan vizualni stil. Gotovo svaki vidljivi detalj je detaljno promišljen i integriran u priču. Ne samo da su prizori nezaboravni, već nose sa sobom duboku razine sinergije sa svijetom. Atmosfera je izvrsna i bez problema se postiže potpuna iluzija prisutnosti u svijetu.

Za to je također zaslužan i odličan zvuk. Grad zvuči živo, auti lete posvuda, zvuk kiše kako udara u haubu i prozore automobila odmah vas prizemljuje u svijet. Zvučna kulisa je bogata i rijetko ćete iskusiti potpunu tišinu. Jedini problem je glasnoća dijaloga u određenim sekvencama, gdje zvukovi efekata nadjačaju govor, no to se može popraviti u opcijama. Glazba se savršeno uklapa uz sliku i iako ne dostiže visine Blade Runnerovog glatkog jazza, i dalje ćete se osjećati kao okorjeli detektiv tijekom igranja.

Zvučna kulisa je bogata i rijetko ćete iskusiti potpunu tišinu.

Gameplay je uglavnom mješavina simulatora hodanja i jednostavnih detektivskih mehanika. Kada ste na poprištu zločina, možete koristiti UV svjetiljku kako biste pratili tragove krvi i otkrili tragove koje vam pomažu riješiti slučaj. U određenim situacijama možete koristiti i uređaj za X-zrake, gdje možete detaljno analizirati štetu na tijelima ili putanju metka. Glavna naprava je rekonstruktor koji vam omogućava da manipulirate vremenom i vidite cijeli tijek događaja. Ova mehanika je najsličnija brain danceovima iz Cyberpunka 2077, samo razrađenija. Ni u jednom trenutku istrage niste u opasnosti ili ograničeni vremenom, tako da se ne morate brinuti o propuštanju tragova radi vremenskog pritiska.

Drugi dio detektivskog gameplaya je ploča s dokazima. Nakon što ste detaljno istražili mjesto zločina, sve nađene tragove možete povezati kako biste stvorili hipotezu tko je krivac i koji je motiv zločinca. Ovo je vođen proces, a tragove možete spajati na pitanja koja se pojavljuju. Ako pogriješite, nište kažnjeni te možete pogrešan trag zamijeniti s pravim. Ove sekvence su pune dijaloga i lijepo sažimaju pronađene dokaze kako bi i igrač shvatio priču isto kao i likovi. Izazova baš nema, ali i dalje postoji onaj “eureka” trenutak kada uspijete razumjeti što se događa i aktivno sudjelujete u hipotetiziranju.

Pravog izazova baš nema, ali i dalje postoji onaj “eureka” trenutak.

Ostatak gameplaya je klasičan simulator hodanja. Istražujete razne prostore, uživate u atmosferi i glazbi, razgovarate s drugim likovima i birate opcije dijaloga. Ako se u bilo kojem trenutku izgubite ili ne znate kako dalje, postoji koristan sustav savjeta koji će vam objasniti što raditi ako zapnete. Sve što radite u igri je jednostavno, ali postoji dovoljna raznovrsnost gameplaya da igra nikad ne zamara i održava se pravilni ritam sve do kraja. Iskustvo je ispolirano te tijekom igranja nisam iskusio niti jedno rušenje ni veći bug koji bi mi utjecao na uživanje.

Nobody Wants to Die prati klasične noir tropove i klišeje. Okorjeli detektiv s kompliciranom prošlošću, šef policije koji ne trpi neuspjeh, mlada policajka koja vam pomaže sa slučajem… Unutarnji monolozi su česti i prepuni samosažalijevanja i gnjeva prema društvu. Zaplet je dovoljno jednostavan da se lagano shvaća, ali i dalje se postiže osjećaj praćenja niti i razotkrivanje zavjere koja seže do samog vrha vlasti.

Dijalog je uglavnom dobro napisan i zabavno je pratiti interakcije likova zbog sjajne glume.

Dijalog je uglavnom dobro napisan i zabavno je pratiti interakcije likova zbog sjajne glume. Katkad gluma zvuči prisiljeno i James pokušava zvučati grubo, što mu ne uspijeva, no nije toliko strašno da vas izbaci iz trenutka. James ponekad zvuči gotovo identično kao Deckard iz Blade Runnera pa glumac ipak zaslužuje pohvalu. Jedini veći problem oko likova bio mi je negativac, koji je uglavnom samo arhetip te nema zanimljive motivacije niti ikakvu prošlost. Da su ga detaljnije okarakterizirali i možda jače povezali s glavnim likom, radnja bi vjerojatno bila zanimljivija.

Emocionalna srž igre je odnos između protagonista Jamesa i njegove nove pomoćnice Sare. Ovisno o vašem odabiru dijaloga James, može ostati hladan i zatvoren ili može polagano izlaziti iz svoje ljuske i stvoriti zdrav radni odnos sa Sarom. U prvoj sceni igre James pije viski uzet iz ormarića za dokaze, a na snazi je prohibicija alkohola. Odmah dobivamo dojam kakvo mu je stanje uma. Jamesov proces liječenja od nedavnih trauma ovisi o igraču. Ako zaista želite prihvatiti trop okorjelog noir detektiva, možete i to.

Radnja sadrži nekoliko velikih odluka. Nije moguće promijeniti cijeli tijek priče, ali ovisno o odlukama dobijete drugačiji kraj. Neki od ovih krajeva su zaista nezadovoljavajući i depresivni, u klasičnom noir stilu, no pošto mi je trebalo samo pet sati da dođem do odjavne špice, ponovni prelazak igre s drugim odlukama nije preveliki mentalni izazov. Nažalost, ne postoji opcija vraćanja na određeni dio igre, pa ako želite promijeniti samo jednu odluku, morat ćete opet proći kroz cijelu avanturu.

Sve u svemu, Nobody Wants to Die ugodno me iznenadio. Igra je to koja zaista zna što želi biti i koju su napravili ljudi s istinskim razumijevanjem za cyberpunk podžanr i film noir. Distopija u ovoj igri je zaista fantastično realizirana te je napisan jedan istinski pokvaren svijet u kojem gotovo nitko nije zadovoljan. Ljepota futurističkog New Yorka zaista oduzima dah, a glazba i zvuk zajedno sa slikom stvaraju nezaboravnu atmosferu.

Gameplay je banalan, ali dovoljno raznolik da nikad ne dosadi. Priča je zanimljiva te vješto iskorištava svoje futurističke elemente kako bi predstavila svoje teme. Igra nije dugačka, no uz odluke u priči, postoji vrijednost u ponovnom prelasku. S vrlo razumnom cijenom od 25€, toplo preporučujem Nobody Wants to Die za sve ljubitelje narativnih igara, a pogotovo obožavateljima cyberpunka.