Prva zima je prošla i resursi su na niskim razinama, ali dolaskom toplijih dana produktivnost se vraća u normalu i ljudi počinju opet raditi u punoj snazi. Iako hrane i drva nema previše, zalihe se opet počinju puniti dok snijeg još jednom ne zakuca na vrata. Srećom po nas, Northgard nema problema s klimatskim promjenama pa je dolazak zime točan kao atomski sat, odnosno potrošnja resursa može se precizno planirati. Kaže se kako je logistika bitan kotač u ratnome stroju, a kada se ide u nepoznate teritorije osnovni resursi za život uvijek moraju biti dostupni. Samim time, u razdoblju kada nema hladnih dana, produktivnost klana mora se maksimalno iskoristiti jer jedna kriva odluka doslovno može značiti glad i dolazak bolesti među populaciju.

Northgard se može opisati kao strategija s velikim naglaskom na menadžment resursa jer osim hrane i drveta, treba se još pobrinuti za kamen, željezo te financije. Uz materijalne resurse, tu su još i sreća cijelog klana, količina “znanja” te reputacija. Sreća je posebno važna jer što su ljudi sretniji to će populacija brže rasti, što direktno utječe na razvoj cijelog klana. Naime, svaka aktivnost zahtjeva osobu koja će to raditi, a samim time, trošiti hranu i drvo. Pa iako vojnici možda neće biti aktivni cijelo vrijeme, svejedno netko mora za njih pripremiti dovoljno hrane.

Upravo tu u prvi plan dolazi već spomenuta logistika jer ako glavni resursi nisu u pozitivnim brojkama, problemi se brzo javljaju i samo postaju teži za riješiti. Stoga je uvijek potrebno razmisliti kada i kako se širiti jer igra predstavlja zanimljiv način za osvajanje novih granica. Mapa se u Northgardu otkriva pomoću istraživača, a podijeljena je na teritorije. Što je osoba zadužena za otkrivanje novih lokacija udaljenija od početne lokacije, to joj više vremena treba za maknuti takozvanu “maglu rata”. Drugi korak za kolonizaciju teritorija odnosi se na to jesu li sve prijetnje uklonjene i na količinu hrane koja je potrebna za širenje granica.

U Northgardu je uvijek potrebno razmisliti kada i kako se širiti po mapi jer osvajanje novih granica nije izvedeno kao u ostalim strategijama.

Svaki teritorij ima nešto po čemu se ističe pa na jednom može biti ribnjak, na drugom mjesto za gradnju farme ili se mogu otkriti stare ruševine koje sadrže bonuse. To je još jedan važan element na koji se mora paziti jer ponekada nije dobro pustiti istraživača da sam korača kako se njemu sviđa, nego ga treba usmjeriti na pravi put kad se planira širenje teritorija. Uz to, svaki teritorij ima mogućnost za građenje tri građevine, dok ih početna lokacija može sadržavati pet. Za one dubokih džepova ta brojka se može povećati, ali ako je pritok novca slabašan, regrutiranje u vojsku može patiti.

Tu se pokazuje dobro promišljen dizajn gameplaya jer svaki resurs ima svoje mjesto u igri i zahtjeva nekakvu akciju kako bi ga se moglo dodatno povećavati. To je i razlog zašto treba biti aktivan jer ovdje jednostavno nije moguće sjediti u svome kutku mape, nego se mora istraživati i razvijati bez obzira koji je uvjet aktivan za pobjedu. Jedini resurs koji nema veliko značenje i bez kojeg se može razvijati odnosi se na željezo, no svi ostali imaju svoje mjesto u kotaču koji pokreće Northgard i čim nešto nedostaje, to se brzo primijeti.

Ovdje jednostavno nije moguće sjediti u svome kutku mape, nego se mora istraživati i razvijati bez obzira koji je uvjet aktivan za pobjedu.

Zbog tog velikog naglaska na upravljanje resursima, sama igra je jednostavna u smislu da nema hrpu stvari nego je broj građevina i jedinica u razumnim količinama. Tako, umjesto 300 različitih jedinica, ovdje su samo četiri što je i više nego dovoljno jer napredne taktike ne postoje pa se tijekom bitke treba fokusirati na svakog vojnika zasebno. To je posebno vidljivo tijekom igranja protiv umjetne inteligencije koja nije uvijek na visokoj razini pa ako se primjerice vojnik koji će uskoro umrijeti izvuče iz bitke, u fokus će im doći druga jedinica. Čak i ako se onda istog tog vojnika vrati nazad u borbu, protivnici se neće odmah prebaciti na njega kako bi ga uklonili iz slike nego će i dalje udarati jedinicu na koju su se fokusirali.

Nije to jedini problem kod umjetne inteligencije jer imaju protivnici i drugih čudnih odluka, poput slanja običnih seljaka na protivnike dok vojska sjedi na drugom kraju teritorija i tek kada oni umru, vojnici se počnu premještati. Srećom, to se veoma rijetko događalo, ali se primijete takvi sitni nedostaci na koje se ponekada i zažmiri ako pomalo olakšaju dolazak do pobjede. S druge strane, igrom protiv živog protivnika pogreške se mogu događati jedino ako se ne daje dovoljno pažnje događajima na terenu.

Protivnici često imaju vrlo dvojbene odluke koje vam olakšaju dolazak do pobjede.

Nadalje, vezano za jednostavnost igre, također moram spomenuti i tehnološko stablo koje se ne grana u 100 različitih smjerova, nego je fokusirano na tri različita segmenta koji ponajviše ovise o stilu igranja. Svaki klan ima svoje specifičnosti ne samo u dostupnim “tehnologijama”, nego i u karakteristikama pa primjerice jedan od njih ima mogućnost korištenja zlatnika za kolonizaciju ako nema dovoljno hrane u zalihama. Drugi klan ubijanjem vukova i medvjeda njihovo si meso dodaje u ukupni broj zaliha hrane, a treći može iskorištavati ovce za prehrambene svrhe. Trenutno postoji šest dostupnih klanova i kao što je rečeno, svaki ima svoje prednosti koje utječu na stil igranja.

S klanovima najbolje se upoznate kroz kampanju koja je ujedno i tutorial jer svaka iduća misija predstavlja nešto novo. Iako je glavni fokus na okršajima između živih igrača, kampanja ima dobrih trenutaka ponajprije zahvaljujući interesantnim misijama. Ako netko očekuje poveći broj poglavlja, trebao bi smanjiti očekivanja jer se brojka penje samo do 11. Ono što je potpuna suprotnost kvaliteti kampanje odnosi se na njezinu radnju. Nitko nije očekivao priču vrijednu Oscara, ali u današnje vrijeme osveta je poprilično generičan motiv koji nam objašnjava zašto smo se uopće i našli na Northgardu.

Nitko nije očekivao priču vrijednu Oscara, ali u današnje vrijeme osveta je poprilično generičan pokretač radnje.

Kako bi se povećala trajnost kampanje, developeri su nakon završene misije pripremili bonus zadatke koji se mogu odigrati kada se upije naučeno gradivo. Za one igrače željne izazova, njih će svakako pronaći u novo dostupnim zadacima, no svi ostali zapravo neće imati pravog razloga zašto se vratiti na misiju koju su završili. Još kada se na to nadoda kako je razlika između easy i normal težine poprilično značajna, bonus zadaci mogu izgledati kao nešto što će se izbjeći sa zadovoljstvom jer nisu uvjet za otvaranje iduće misije. Dovoljno je za reći kako razlika u težinama ostavlja dojam kao da je u pitanju druga igra.

Multiplayer je zabavan, ali nažalost ne i popularan, barem ne u smislu popularnosti da biste u bilo kojem trenutku vrlo brzo našli mečeve. Svi stratezi željni dobrog starog singleplayer iskustva nemaju previše toga na raspolaganju jer kada se jednom završi kampanja te bonus zadaci, ostaje jedino skirmish koji ne može pružiti previše varijacija kada se sve jednom isproba. Istina, postoje različite vrste zadataka pa nije uvijek samo dominacija jedini način za pobjedu, ali ni njih nema previše. Tu se zapravo vidi kako igri treba sadržaja koji sami korisnici mogu kreirati jer to uvijek može produžiti životni vijek ovakvih naslova.

Northgard je svakako zanimljiva igra koja je uspjela simulirati krug u kojemu se resursi nadovezuju jedni na druge i ako nešto ne funkcionira, brzo može doći do raspada sustava. To u kombinaciji sa zimom koja je značajan faktor gameplaya, tjera igrača na razmišljanje van okvira, pogotovo zbog specifičnog načina kako se granice šire. Kada bolje razmislim, ova vikinška avantura baš i nema specifičnog naslova s kojim bi se mogla usporediti, ali može se reći kako donosi onaj osjećaj kojeg su imale strategije iz njihovog zlatnog doba. To je možda i najveća pohvala igri jer biti moderan s daškom nostalgije nije lako izvesti pa čak i oni kojima možda strateški žanr ne odgovara, mogli bi pronaći zabavu u žongliranju s resursima.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre ustupio nam je njezin izdavač.