Što to ima u broju tri tužno da treći dijelovi ne mogu biti na razini prethodnika? Mass Effect 3, Mafia 3, Dead Space 3… svi su na neki način pokleknuli pred tim prokletstvom broja tri. Valjda zato Valve ne želi brojati do tri! Evo sad još jednog takvog slučaja – nesretno je i kod Project CARS-a 3.

Project CARS oduvijek je gravitirao prema simulacijskom voznom modelu, barem kroz jedinicu i dvojku. Treći dio to odbacuje, što ne mora automatski biti loša stvar, ali uzmite u obzir da je CARS ovdje akronim za Community Assisted Racing Simulator. A ne samo da simulatora ovdje nema, nego nitko zajednicu fanova prethodnih igara ništa nije pitao o tome kojim smjerom serijal treba krenuti. Samim time, pravi naziv igre trebao bi glasiti Project AR 3.

Već sami početak igre priprema igrača za smjer koji su odabrali ljudi iz Slightly Mad Studiosa. Dočekaju vas tako režirani prizori akcije na asfaltu, sugerirajući utrkivanje arkadnog stila. Fokus je maknut s postepenog učenja kako upravljati autom pri velikim brzinama. Ovdje se uči razbijanju drugih vozača. SMS je imao odlično pogođenu formulu vožnje u Project CARS-u 2 i djelovalo je kao da s njom mogu ići samo prema još boljemu, npr. poboljšati osjećaj vožnje na kontroleru i tome slično. Kad ono, umjesto treće brzine – rikverc!

Osjećaj vožnje na kontroleru sada je puno pristupačniji nego u prethodnim izdanjima, no cijena plaćena za to je (pre)velika. Mehanike vožnje postale su arkadnije, gume kao da nemaju oslonac pa možete voziti bez velikih i značajnih posljedica za vas. Vožnja pod promjenjivim vremenskim uvjetima je zabavna, ali tranzicija u vremenskim uvjetima je nepostojeća. Project CARS 2 imao je pristojnu promjenu uvjeta, gdje ste se mogli pripremiti na nadolazeće nevolje na stazi. Ovdje toga nema – u jednom zavoju je sunčano i suho, u drugom kiša lijeva kao iz kabla.

U jednom zavoju je sunčano i suho, u drugom kiša lijeva kao iz kabla.

Isto tako treba spomenuti da u trojci više nema odlazaka u pit-stop, nema kvalifikacija niti simulacije trošenje motora i guma. Ne bi uopće bio problem da su išli pojednostavniti igru i ostavili simulacijske aspekte kao podesive opcije. Problem je to što igračima to nije dano na izbor pa možete voziti arkadno i nikako drugačije.

Obećavali su nam i veliki redizajn glavnog moda karijere, a na kraju moram priznati da je sve to ispalo vrlo površno i plitko. Postoji nekoliko rangova u kojima se možete utrkivati, ali sva su natjecanja svedena na isti kalup. Odradi zadatke u tom rangu, pobijedi ostale, osvoji novce, otključaj aute i tako ponovo. Svaki rang natjecanja ima tri eventa i kao šlag na tortu – prvenstvenu utrku od nekoliko kola. Svaki od ta tri eventa variraju između običnih utrka, postavljanja najbržeg vremena u Hot Lapu, prikupljanja bodova u Breakoutu i postavljanja prosječnog vremena kroz određeni broj krugova u Pace Setteru. Osim što se dobiju experience bodovi za svaki uspješno odrađeni zadatak, bonus su svakako pravilni prolasci kroz zavoje i pretjecanja drugih vozača. Međutim, takav prolazak kroz karijeru brzo postane zamoran. Naravno, ne morate prolaziti kroz cijelu karijeru vožnjom svih eventova, svaka opcija ponuđena unutar natjecanja može se otključati kroz kupovinu igrinim novcima.

Postoji nekoliko rangova u kojima se možete utrkivati, ali sva su natjecanja svedena na isti kalup.

Uzbuđen sam bio zbog nadogradnji automobila, međutim osjećaj je nestao kad sam vidio da se ništa od toga vizualno ne odražava na vozilima. Ok, bodovi za performanse su se povećali i automobili su brži i bolji, ali gdje je vizualna promjena? Sve izgleda isto kao i kada ste ih kupili. Možete na njih nalijepiti kojekakve naljepnice, ali to je sve. Manjak slobode u ovom segmentu je izostao, tako da igrač može birati između već sređenih preseta koje igra ponudi. Prvi auto koji kupite može vam biti dovoljan da do kraja karijere odradite sve utrke. Dobra je to stvar jer vas spašava od kupovine nepoželjnih vozila samo zbog potrebe nekog ranga natjecanja.

Širok arsenal vozila postoji, no nije toliko brojan kao u Project CARS-u 2, te stavlja fokus na Road, GT i Rally klasu automobila. Ljubiteljima formule definitivno se neće svidjeti što su njihovi bolidi zapostavljeni. Utjeha se može pronaći u preostalim, ponuđenim automobilima, koji im sigurno mogu poslužiti kao kompenzacija za nedostatak inače brzih mašina. Vožnja u Road i GT klasama vjerojatno mi je najbolje sjela jer sam već navikao na njih voziti u arkadnijem stilu. Prolasci kroz zavoje, driftanje i zabijanje u protivnika djeluje najzabavnije upravo u njima.

Vožnja u Road i GT klasama vjerojatno mi je najbolje sjela jer sam već navikao na njih voziti u arkadnijem stilu.

Iako su bolidi Formule 1 zapostavljeni, to ne znači da ih nema – upravo suprotno, nekoliko ih se ipak nalazi u igri. Ono što je najveći problem u njihovoj vožnji je taj da takva vozila ne bi smjela driftati, što je vrlo čest slučaj u Project CARS 3. Iako im je kočioni sustav jak i mogu odraditi brze promjene smjerova, bez laganih problema možete proći njihove limite, a da ne izgubite kontrolu bolid. Netko je morao biti žrtva promjene načina voze sa simulacijskog na arkadno i to se upravo najbolje osjeti kod formula.

Ako se pak odlučite za vašu omiljenu klasu i automobil iz iste, možete odabrati neke od svjetski poznatih staza koje se nalaze u ovom izdanju Project CARS-a. Nordschleife, Monza, Silverstone, Brno, Daytona i Indianapolis su samo neke od velesila u odabiru staza koje vam dopuštaju da pokažete koliko ste uistinu brzi. Izbor staza neizostavan je dio svakih trkaćih igara pa je lijepo vidjeti koliko ih se nalazi u Project CARS-u 3. Od klasičnih staza i onih s usponima i padovima do uličnih i noćnih utrka, Project CARS 3 nudi iznimno velik broj mjesta na kojima se možete utrkivati. Međutim, iako je velika većina staza vjerno prenesena, vizualno ne izgledaju kao da su iz Project CARS serijala.

Project CARS 3 nudi iznimno velik broj mjesta na kojima se možete utrkivati.

U solo igranju postoji još i Custom mod u kojem sami birate s kojim automobilima se želite utrkivati, na kojoj stazi i u kojim vremenskim uvjetima. Velika mana nalazi se u odabiru krugova, gdje je broj istih ograničen na 99, stoga možete zaboraviti simulaciju Indyja 500, NASCARa ili sličnih utrkivanja.

Online utrkivanje nudi običan multiplayer mod i Rivals. Potonji se sastoji od dnevnih, tjednih i mjesečnih ponuda zadataka koje pokušavate riješiti u zadanom vremenskom periodu protiv ostalih igrača. Klasični multiplayer nudi borbu na laktove protiv vozača iz cijelog svijeta i služi kao odlična zamjena zamornoj i napornoj karijeri. Budući da je fokus na arkadnijem utrkivanju, onima koji su se okušali u naslovima takve tematike definitivno neće nedostajati izazova u online komponenti Project CARS-a 3. U multiplayeru, osim Quick Race opcije, možete sami odrediti postavke za lobby, pozvati prijatelje i ukućane te im pokazati tko je gazda u kući. Također, online komponenta nudi događaje za koje se trebate registrirati ako želite sudjelovati u njima.

Tijekom vožnje možete promijeniti nekoliko tipova kamera. Bilo da ste početnik ili veteran trkaćih igara, pogled iz vozačevog sjedala jednako je dobar kao i onaj u kojem vidite cijelo vozilo. Vjerojatno najbolji osjećaj vožnje možete dobiti uz kameru na vozačevom mjestu sjedala koje je toliko dobro odrađeno da se može mjeriti s najvećim simulacijskih naslovima poput rFactora, iRacinga ili Asseto Corse.

Umjetna inteligencija nije na nivou, nešto što je i prije bila boljka u Project CARS igrama. Protivničke AI vozače ili je nemoguće dostignuti kad vas svi prestignu ili oni vas ne mogu dostignuti nakon što vi preuzmete prvo mjesto. Ovo drugo mi se nekoliko puta dogodlo, a najbolje od svega je to što sam se uspio zaletjeti u barijere pa me svejedno nisu uspjeli dostići, kamoli prestići. Isto tako, tijekom ručne promjene brzina oni kao da ih ne trebaju mijenjati u zavojima i onda toliko ubrzaju na ravnicama da je vama u faci njihova prašina.

Audiovizualni elementi čine se lošijima nego prije, što je bizarno za serijal koji je do sada ganjao fotorealizam.

Audiovizualni elementi također se čine lošijima nego prije, što je bizarno za serijal koji je do sada ganjao fotorealizam. U ponekim trenucima Project CARS 3 izgleda kao da je napravljen za mobilne uređaje. Da se razumijemo – kao mobilna igra vrhunskog izgleda, ali još uvijek kao mobilna igra. Određenim vozilima jednostavno fali detalja jer njihovi modeli izgledaju kao da su stavljeni u igru iz neke njene ranije verzije. Ipak, tranzicije iz dana u noć, jutra u podne i slično stvarno su dobro odrađene pa tada to izgleda kao pravi dijamant te nešto u čemu možete uživati.

Ljubitelji zvukova automobila ovdje će ostati razočarani. Project CARS 2 imao je autentične zvukove gotovo svih vozila u igri, no u PC3 to nije takav slučaj. Ovdje svaki auto djeluje kao prigušena verzija stvarnih jurilica. Neshvatljivo je zašto je došlo do toga, stoga nam preostaje nagađati što je bio razlog takvog umanjivanja kvalitete zvuka.

Kod tehničke izvedbe nemam mnogo zamjerki. Jedna od rijetkih mana svakako je prolazak kroz ciljeve na nekim stazama. Svaki put kad bih, recimo, na staroj, klasičnoj Monzi prošao ciljem, automobil bi mi treperio kao da se želi teleportirati. Stavimo li to sa strane, ovaj naslov vrlo je dobro optimiziran i nema problema s rušenjem ili padom performansi, kao što je to nedavno bio slučaj u F1 2020.

Kad se sve sažme u nekoliko kratkih crtica, Project CARS 3 definitivno nije nastavak dostojan svog imena. Slightly Mad Studios kao da je htio napraviti novu igru, ali se bojao da neće dobro proći na tržištu pa je odlučio ići sigurnijom putanjom i ukaljao ime inače odličnog serijala koji je težio simulacijskog utrkivanju. Šteta, trebat će im dosta muke da se izvuku iz ovog zavoja.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PC. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.