Formula 1 posljednjih godina bilježi blagi pad zainteresiranosti među publikom. Što je i sasvim logično jer svjedočimo dominaciji jednog čovjeka i jednog tima kakvu povijest tog sporta dugo nije vidjela. Mogli bismo reći kako se isto odrazilo i na službenu videoigru.

F1 22 bila je nešto slabije vizije, dok je F1 23 uspjela popraviti nedaće svog prethodnika. Međutim, baš kao i u pravoj F1, nismo dobili ništa pretjerano novo ove godine da se zainteresiranost, u ovom slučaju, igrača zadrži na velikoj razini. Prošli su dani koronavirusa i tvrde borbe Maxa i Lewisa koji su u istom trenu držali brojne fanove prikovane za male ekrane, ne samo u prijenosima uživo, već i u virtualnim sobama punim entuzijastičnim i ambicioznih F1 igrača.

Pokušao je Codemasters izvući nešto korisno iz velike popularnosti ove igre, no F1 Life i superautomobili bili su propast već u startu. Umjesto F1 Lifea, posljednja dva naslova, uključujući i F1 24 imaju F1 World sekciju igre koja je koliko-toliko napredak u odnosu na Life. Superautomobili su ove godine izbačeni iz igre, što je sasvim dobar potez.

F1 24 već je u beti izgledala kao da je razvijena za mobilne uređaje. Odnosno, ne toliko izgledom, koliko osjećajem vožnje. Igrači su imali nekoliko otvorenih i zatvorenih beta za isprobati, no čini se kako su mnoge nedaće iz tih verzija igre ostale i u punoj verziji. Oktanski cirkus, osim u stvarnosti, polagano gubi zanimljivost i u virtualnom izdanju.

Najvažniji novitet godine, ono čime su se Electronic Arts i Codemasters dičili u marketinškoj kampanji, jest iz temelja nadgrađeni model upravljanja bolidom. Bolid će realističnije reagirati na uvjete na stazi, gume će se drugačije trošiti, agresivnija vožnja osjetit će se u potrošnji guma, praćenje drugih vozača rezultatirat će zagrijavanjem motora i slično. Tako su barem obećavali.

A ono što smo dobili u glavnoj igri je daleko od obećanog. Model upravljanja bolidom je uistinu razočarao i ne samo to, već okorjelim fanovima ovog serijala itekako može biti odbojan. Ako vozite na volanu, ovakav način upravljanja ne može vam se uopće svidjeti, osim ako ciljate na neku arkadnu vožnju.

Model upravljanja bolidom je razočarao i okorjelim fanovima serijala itekako može biti odbojan.

Poprilično je sramotno što je, unatoč toj velikoj najavi, Codemasters napravio takav model upravljanja bolidom da izgleda kao da je najbolje naglo skretati u zavoje kao što je to činio Fernando Alonso u svom pobjedničkom Renaultu prije 20-ak godina. Takva vožnja jednostavno ne bi smjela biti moguća u bolidima kakve imamo danas, a posebno ne u jedinoj službenoj F1 igri koja se koliko-toliko želi koračati simulacijskim aspektima stvarnog sporta.

Na kontroleru vožnja izgleda sasvim pristojno i taj novi model zapravo dobro odgovara. Međutim, najveći problem je u volanima koji omogućavaju da vi svojim bolidom naglo skrećete u zavoje, čak do te mjere da ne morate uopće kočiti. Toliko je prianjanje bolida jako da vam isti jednostavno ne može pobjeći ni da želite. Poražavajuće za kompaniju koja je dosad to odrađivala relativno dobro.

Imao je Codemasters svoje mušice prilikom izrade upravljanja bolidom, ali nikada u ovako lošoj mjeri. Čak ni F1 22 nije bila toliko problematična kao što je F1 24 trenutno. Pomalo demotivirajuće je kad na kontroleru vidite da najbrži ljudi na volanima voze 2-3 sekunde brže od vas, samo zato što im volani omogućuju nemoguća skretanja.

Toliko je prianjanje bolida jako da vam isti jednostavno ne može pobjeći ni da želite.

Da stvari budu još gore, pogotovo za vozače s kontrolerom, često se zna izgubiti force feedback. Bilo je s time problema i tijekom proteklih igara, u F1 22 pogotovo, međutim, jedan “alt+tab” je to rješavao (barem u PC verziji). Sad ni tako više ne možete vratiti force feedback, već se morate moliti da vam ga igra u jednom trenutku samo vrati.

Što se tiče brzine bolida, tu se opet čini kako je Codemasters pogriješio. Ne samo da imaju nerealističan način upravljanja bolidom, već su i virtualni bolidi do dvije sekunde brži od stvarnih. To bi, realno, trebalo biti moguće samo u karijeri kad napravite vraški dobar bolid, ali ne i u normalnim uvjetima kad vozite Time Trial ili neki Grand Prix mod.

Tu problema ne fali jer postoje određene pasice, pogotovo one kobasičaste, koje možete nagaziti bez da vam se to osjeti na bolidu. Kad ste to napravili u prošloj igri, bolid ste manje kontrolirali i to vas je itekako izbacilo iz takta. Ovdje to nije moguće. Ironično, ili možda paradoksalno (?), bolid vam se izvrti čim zagazite neke kerbove.

Imam osjećaj kao da se Codemastersu nisu mogli dogovoriti sami sa sobom što bi najbolje bilo uvrstiti u model upravljanja. Prošlogodišnji je bio odlična podloga koju je samo trebalo izbrusiti do kraja, no čini se da su u ovogodišnji uvrstili nekoliko ideja iz prethodnih, što je dovelo do toga da je igra jednostavno neupravljiva. Ako ništa drugo, ponovno je došlo do promjene ERS sustava pa tako možete više taktizirati u igri nego je to bio slučaj u prethodnim naslovima. Nema više mogućnosti da odaberete jednu verziju prije utrke i nje se držite, već možete prebacivati iz nulte razine do razine overtakea, ovisno o potrebama i štednji na stazi. Baterija se konačno može uštedjeti. Nema slučajeva da na nekim stazama morate strepiti želite li napasti ili se obraniti od nekoga jer, eto, čim vam se baterija isprazni, više ju ne možete ispuniti.

Gume se također troše nenormalno puno, no to čak i nije toliki problem. Sve ovisi o vašem načinu vožnje pa ako ste previše agresivni, to će vam se itekako osjetiti i moguće poremetiti željenu strategiju. Vožnja u suhim uvjetima je poprilično dobra, no na kiši sve pada u vodu. Doslovno. Među novitetima koji su bili obećani bilo je navedeno kako ćemo na kiši moći koristiti različite trkaće linije, koje bi ovisile o našoj vožnji. Ne bismo bili orijentirani samo na jednu, već ako je potrebno, mogli bismo otići šire ili kraće, ovisno gdje bi se lokve vode nalazile koje bi nam istovremeno hladile gume za kišne uvjete.

Gume se troše nenormalno puno.

E pa problem leži u tome da su se kišne gume i gume za promjenjive vremenske uvjete pregrijavale. To je dolazilo do tolikog izražaja nakon određenog broja krugova da i prolaskom kroz lokvu vodu niste mogli ništa napraviti da vam se gume rashlade. Jedino logično rješenje bilo je promjena gume, što vam ponovno kvari cijelu strategiju i općenito vožnju. Ne zato što vi krivo vozite pa si pregrijavate gume, već zbog činjenice da se pregrijavanje jednostavno ne želi maknuti, neovisno koliko je trkaća linija mokra. Taj problem pomalo kvari ovogodišnje solo iskustvo.

Vjerujem da se sjećate kako sam se prošle godine žalio da nije bilo nikakvih noviteta u single-playeru. Ovog puta stvar je drugačija, stigli su neki noviteti koji su, barem malo, unijeli živost u igru. Nisu ovo promjene koje bi značile totalni preokret temelja, već se nadopunjuju i savršeno objedinjuju sve to zajedno. Tako u opciji karijere sad možete birati želite li voziti kao vaš lik ili neki drugi stvarni vozač, bilo on trenutni ili bivši. Nije nešto pretjerano značajno, ali dobra odluka da, recimo, Charlesu Leclercu konačno osigurate prvi naslov ili istjerate nepravdu Abu Dhabija iz 2021. godine i Lewisu Hamiltonu dodijelite osmu titulu prvaka. Dodatak imerziji su i radio poruke koje pravi vozači govore tijekom utrka. Moglo je to i malo bolje biti odrađeno jer najčešće sam ih čuo tek prilikom prolaska kroz cilj, no za početnu implementaciju i to je solidno.

Sada možete upravljati stvarnim vozačima u karijeri i donijeti Hamiltonu osmu titulu prvaka.

Intrigu su u karijeru ove godine dodali tajni sastanci. Tijekom sezona sad u vašem kalendaru dolaze predstavnici drugih timova koji vas pokušavaju nagovori da pređete kod njih. Naravno, to nitko iz vašeg tima ne zna osim vas i vaše agentice. Odlično je što vas igra ne tjera da odmah potpišete ugovor s određenom momčadi već možete pregovarati nekoliko puta. Ili jednostavno odbiti odmah ekipu i zaključiti cijelu priču oko prelaska.

Naravno, sve ovo ovisi i o vašoj reputaciji te statistikama koje dobivate na završetku trkaćeg vikenda. U tom aspektu došlo je do malog redizajna pa sada vaša reputacija ima puno veći utjecaj na tok vaše karijere nego je to bio slučaj prije. Osim što će bolja reputacija omogućiti veću moć na pregovorima oko produženja ugovora, ponudit će vam i da testirate dijelove bolida prije vašeg timskog kolege. Odlično ako će ti dijelovi pomoći da bolid bude brz, ali ne baš dobro ako se dogode greške i krenete put Aston Martina.

Reputacija vam također donosi i određene dugotrajne mogućnosti ugovora koje možete ispunjavati na stazi i izvan nje. Nakon svakog odrađenog zadatka, dobivat ćete određene nagrade koje zatim možete iskoristiti u nadogradnji bolida. Doprinos atmosferi F1 svijeta daju i filmske scene između trkaćih vikenda ili između različitih dana u vikendu utrke. Od razgovora do budućnosti do pregleda trenutne situacije, F1 24 vas baca u kožu onih koji osjećaju pritisak vanjskog svijeta pravog oktanskog cirkusa. Još jedan dodatak svemu tome su i zadaci na stazi.

Mislim da je to sjajna stvar jer vam neće biti dosadno voziti se iz kruga u krug i ništa ne raditi. Morat ćete, recimo, paziti da ne pregrijete motor unutar nekoliko krugova, paziti koliko ćete potrošiti gume ili pak, ako se vozite ispred timskog, momčad će vam narediti da ga propustite ako se ispostavi da je brz. Imate nekoliko krugova da to učinite, a ako se oglušite, to će loše utjecati na vašu reputaciju.

Jedino što mi smeta tu jest činjenica što propuštanje timskog kolege ne znači ništa jednog kad vas on prestigne. Primjerice, ako vi njega pustite na početku 18. kruga jer je brži, možete ga zaobići već u prvom sljedećem zavoju. Vi ste svoj zadatak ispunili čim je on vas prestigao, nema veze što ste istog trena vratili poziciju. Da je barem Codemasters stavio da se moramo pridržavati te naredbe, ako ne kroz cijelu utrku, barem određeni dio utrke dok se ne ustanovi je li timski uistinu brži ili je to bio samo jedan dio utrke.

Novitet je i takozvana Challenge karijera. Tu uzimate ulogu pravog vozača i radite sve isto što i u normalnoj karijeru, no uz jednu bitnu razliku. Igra vas stavlja na nešto kraće trkaće scenarije u kojima se natječe tako što, obavljanjem različitih zadataka, skupljate bodove. Na kraju se ti bodovi gledaju na tablici protiv drugih vozača i na kraju svakog Challengea se okrunjuje kralj karijere. Nije nešto značajno, ali barem je riječ o svježem dodatku koji vam može poslužiti kao određena distrakcija.

Challenge karijera vas stavlja na kraće trkaće scenarije u kojima se natječe skupljajući bodove kroz obavljanje zadataka.

Za ekipu koja se voli utrkivati u ligaškim natjecanjima, mogu samo reći da multiplayer i dalje nije dobio ništa noviteta. Ako ste igrali prethodne igre, možete očekivati isto stanje i u F1 24, što se toga tiče. Lobbyji su u većini slučajeva bili dobri i održivi, nije se rušila igra niti se lobby poremetio ako je netko ušao tijekom utrka unutra. No, definitivno ne ide u prilog to što problemi koji su bili prisutni u prethodnim igrama se nastavljaju i u ovoj. Primjerice, Safety Car je i dalje zna biti u problemima pa se pojavi na samom startu igre ili kad se pojavi tijekom utrke, ostane na stazi više nego što bi trebao. Pa ima situacija u kojima Safety Car ne izađe na stazu, a ista je prepuna razbijenih bolida i dijelova istih.

Crvena zastava je već drugu godinu zaredom prisutna u igri, ali i dalje nije na zavidnoj razini. Poteškoće s njome, kao i s formacijskim krugom, prisutne su u multiplayer lobijima pa se zna dogoditi da se kompletno poremeti čitav tok utrkivanja. Tako da, zasad je najbolje da te postavke budu isključene kako ne bi došlo do velikih problema i ponovnog sastavljanja utrke. Ono što mogu pohvaliti je povezanost u crossplayju. Proteklih godina igranje PC igrača i konzolaša nije proteklo u najboljem svjetlu. Konekcija je bila blago užasna, a bolidi su se teleportali na sve strane. Što se toga tiče, u F1 24 zasad se nisam susretao s tim problemima tako da mogu reći kako su se stvari konačno (nadam se) stabilizirale po tom pitanju.

Multiplayer nije dobio ništa noviteta, možete očekivati isto stanje kao u prethodnim igrama.

Vizualno igra ne izgleda ništa spektakularno u odnosu na prethodno izdanje. Modeli likova malčice su poboljšani, ne bih rekao ništa pretjerano niti značajno. Ono što mi je pomalo bizarno je da su u nekim trenucima slični modelima iz F1 Manager igara. Čini mi se kako je Codemasters ove godine ponovno poradio na zvuku. Ne samo na zvuku bolida da zvuče što autentičnije stvarnim bolidima, već i činjenici da zvuk djeluje totalno drugačije i prilagođenije vašem preferiranom odabiru istog. Ovisno o tome želite li da vam zvuk dolazi iz cockpit kamere, TV kamere ili neke treće, audio se iznimno dobro prilagođava vašem odabiru, a to posebno može doprinijeti imerziji jednom kad stavite VR na glavu. Ne samo to, nego se zvuk odlično adaptira i mijenja kad kameru okrenete iza, razlika je očigledna i vrlo primjetna.

Puno se toga očekivalo od F1 24. Obećanja su bila iznimno uzbudljiva i djelovalo je kao da će ovo biti konačno vrhunska igra kakvu nismo imali već duže vrijeme. Noviteti, redizajn i preinake trebale su F1 24 staviti uz bok najboljih trkaćih igara na tržištu. Međutim, to se na kraju ipak nije dogodilo. Nešto je očito pošlo po krivu prilikom razvoja i dobili smo proizvod koji, unatoč prijeko potrebnim osvježenjima u karijeri zapravo ne nudi zabavno iskustvo utrkivanja. Puno će se još krugova morati odvoziti prije nego F1 24 ostvari dobar rezultat, a bojim se da vrijeme i volja igrača lagano odmiču.