Nemam baš najsretniju povijest recenziranja igara s brojem tri u nazivu. Počelo je s Project CARS-om 3, jad i čemer. Pa je uslijedila Victoria 3, pa Modern Warfare III – razočaranje do razočaranja. I eto me sad zapao Killing Floor 3 koji nije samo gurnuo tu statistiku u provaliju, nego ju je usput i resetirao na tvorničke postavke.

Čisto da Killing Floor dočaram onima koji nisu upoznati, riječ je o kooperativnoj pucačini u kojoj se borite protiv monstruoznih kreatura, zvanih Specimen ili popularnije – Zeds. Preživljavate valove neprijatelja te se na kraju suočavate s jednim od nekoliko opasnih bosseva. Killing Floor 2 bila je dosta popularna igra, a izašla je u early access stanju i tamo se kuhala neko vrijeme prije nego je puna verzija igra postala dostupna. Ništa se loše ne bi dogodilo da se sa Killing Floorom 3 tako postupilo.

Iskreno sam se veselio Killing Flooru 3. U originalu sam proveo sate i sate igrajući s ekipom. Konstantan strah i napucavanje bili su nam tada među najboljim gaming iskustvima tog vremena. Tko bi rekao da 15-ak godina kasnije original i dalje stoji kao najbolja igra u serijalu? Bez da vas u potpunosti obeshrabrim, glavni stupovi Killing Floora su i dalje prisutni u dobroj mjeri – ima napucavanja, ima hektolitara krvi. Međutim, dojma sam kako je igra ili mogla biti izbačena u early accessu ili se trebala još kuhati u loncu.

Petlja gameplaya i ovdje je vrlo dobro poznata. Preživite nalete Zedova u pet valova i na zadnjem se suočite s onim najjačim monstruoznim kreaturama. Trenutno u Killing Flooru 3 postoje tri bossa: Chimera, Queen Crawler i Impaler. Sva tri su različita po dizajnu i napadima, te mislim da su pun pogodak za igru. Troma Chimera, gmizajuća kraljica i agresivni Impaler pružit će vam dosta muke prije nego ih porazite, pogotovo u samostalnom igranju.

Kad smo kod kreatura, važno je napomenuti da od običnih Zedova nedostaje Stalker. Zašto je ona uklonjena iz igre, nije poznato, ali definitivno je da fali u kombinaciji s naletima drugih mutanata. Naša draga Evelynn, kako smo ju u originalu zvali, ovog puta nas ne terorizira tijekom igranja.

Katastrofalna je odluka Tripwirea da stavi samo pet valova protivnika.

Katastrofalna je odluka Tripwirea da stavi samo pet valova protivnika. Killing Floor je oduvijek krasio odabir koliko valova želite imati na raspolaganju, međutim ovdje je to ukinuto. Zašto? Samo glavešine u studiju to znaju. Od odabira Short (4), Medium (7) i Longa (10) te dodanog u Killing Floor 2 Endless i Holdouta, spali smo izgleda na nekakvu zlatnu sredinu koja ustvari to uopće i nije.

Iako je igra prvenstveno namijenjena da preživljavate valove neprijatelja, kroz samostalno igranje možete rješavati misije na mapama kako biste prikupljali podatke te stvorili nekakvu priču. Nije to sad nešto značajno, ali dobro dođe ako na taj način želite otkriti više informacija. Ili jednostavno nemate suigrača s kojima biste igrali. Ako želite si zapapriti stvari, uvijek možete podići težinu igre. Trenutno postoje tri opcije: Normal, Hard i Hell on Earth. Uz sve probleme koje Killing Floor 3 ima, svaka težina je vrlo dobro odrađena i pruža vam maksimalni izazov za ono što nudi.

Killing Floor 3 najviše dolazi do izražaja kad se igra s petoricom suigrača.

Killing Floor 3 najviše dolazi do izražaja kad se igra s petoricom suigrača. Ne moraju to biti vaši poznanici jer se čak i s totalnim strancima ovdje možete dobro zabaviti. Hektolitri krvi bit će proliveni, udovi Zedova razbacani na sve strane i vaša satisfakcija će biti ispunjena. Tu moram pohvaliti i činjenicu kako se igra odlično prilagođava igrate li u društvu ili sami – broj kreatura se povećava u svakom valu što je ekipa brojnija.

Zabave ne manjka u društvu, no ne bi bilo loše da se to podigne na koju razinu više. Koliko god da je zabavno u društvu, čak i sa strancima, potrebna je komunikacija. Iako postoji glasovna komunikacija, ona koja je krasila Killing Floor bila je tekstualna. No u trojci tekstualni chat jednostavno ne postoji – nije postavljen ili je odlukom maknut, tko će ga znati. Da, imate pingove, ali to jednostavno nije to jer malo tko će u momentima adrenalina i napucavanja imati vremena pingati.

Malo me rastužila činjenica što više nema gotovo nikakvog straha od protivnika tijekom igranja. To se u originalu najviše osjetilo, konstantno je bio prisutan strah jer niste znali što vas čeka sljedeće. U Killing Flooru 2 taj je osjećaj malo splasnuo, no i dalje je bio prisutan. U Killing Flooru 3 to jednostavno nije slučaj i baš mi je krivo zbog toga. Killing Floor 3 se predstavlja kao horor igra, a atmosferom to baš i nije.

Ako već ne možete uživati u strahu, čovjek bi pomislio kako ćemo uživati u likovima, zar ne? E, vidite, čak su i likovi bez duše. Killing Floor je bio poznat i po tome da likovi s kojima igrate bacaju šale i to na sebi svojstven način. U trojci to nije ni približno dobro kao u prethodnicima, originalu pogotovo. Gotovo da su neprimjetni i nisu me nimalo nasmijali svojim humorom, što je baš šteta.

Kad smo kod likova, važno je znati da je i tu kod odabira došlo do velike promjene. Sad imamo klase likova, čiji su perkovi i vještine zaključani za specifičnu klasu. Koliko je to značajno, govori i činjenica kako će Tripwire Interactive kroz nekoliko mjeseci otključati klase jer su naknadno uvidjeli da to ipak ne pripada identitetu Killing Floora.

Kad na to dodate da su injekcije sada potrošni materijal koji se može kupovati između rundi, znate koliko se stvari promijenilo. Oduvijek je svatko mogao liječiti svakoga, samo je medic bio najbolji u tome. A sada, osim što su injekcije ograničene po uporabi, možete samo sebi popraviti zdravlje, ne i drugima. Tripwire Interactive kao da je imao ideju promijeniti Killing Floor 3 i približiti ga širem krugu igrača, što u pravilu nije loše, no opekli su se i to naveliko.

Tripwire Interactive kao da je imao ideju promijeniti Killing Floor 3 i približiti ga širem krugu igrača, no opekli su se i to naveliko.

Ako ništa drugo, barem je glazba odlična. Popratna glazba kad ubijate zombije pa vam u ušima trešte rock i metal, e to je stvarno Killing Floor na maksimumu. Tu su, barem negdje, ostavili onaj pravi identitet i omogućili čak i novim igračima da uživaju u masovnoj koljaži Zedova. S druge strane, zvuk je generalno čudan. Isprepliću se razni zvukovi pa nekad čujete kako Zedovi bježe, a zapravo ih nema u blizini. Ili čujete kako se glasa jedna vrsta Zedova, a napada vas zapravo druga. Malo čudno i opet još jedan dokaz da je igra trebala ostati u razvoju.

Vizualno je Killing Floor 3 definitivno bolji nego prethodnici, što i nije čudno jer je zadnja igra izašla prije devet godina. Grafički je to osjetni pomak, pogotovo kad vam na ekranu budu hektolitri krvi i rasijecani udovi Zedova. Dakako da ne govorimo o najboljoj grafici na tržištu, ali za ono što nudi, igra lijepo izgleda. Dizajn Zedova mi se sviđa, usklađen je sa činjenicom da se igra odvija u 2091. godini. To se najviše vidi na Sireni koja je dobila poprilično futurističku preobrazbu.

Mape su dobre. Imate prostora za manevriranje, a uz to igrate po noći, što daje dodatnu draž atmosferi. Balans mapa je isto tako dobar jer imate dosta prostora, što u objektima što vani. S druge strane, imate i vrlo klaustrofobične prostorije koje vas u samo nekoliko sekundi mogu koštati života kad vas protivnici okruže sa svih strana.

Budući da se igra odvija u budućnosti, oružja imaju futuristički dizajn. Inspiraciju vuku iz cyberpunka, što je interesantan odabir. Međutim, ono što se definitivno treba doraditi je osjećaj pucanja. Naravno da je zabavno razbijati Zedove, ali imate osjećaj kao da je svako oružje isto. Nema težinu, trzaji jesu donekle prisutni, no to nije onaj osjećaj da zapravo nešto radite. Ako ništa drugo, oružja možete modificirati u svojoj bazi. Neće to puno pomoći u osjećaju težini, ali barem će vam super izgledati.

Naravno da je zabavno razbijati Zedove, ali imate osjećaj kao da je svako oružje isto

Ni tehnička se strana nije baš iskazala. Često se događa zamrzavanje ekrana. Na većim postavkama težine, kad se skupi više neprijatelja i krenu eksplozije, pad framereate je i više nego očit. Ne moram ni spominjati da se u par navrata događaju i zapinjanja za čvrste površine, gdje u škripcu ostanete po nekoliko sekundi.

Znate koji je zapravo najveći paradoks Killing Floora 3? Igri nedostaje poprilična količina stvari, tehnički se ima još dosta toga odraditi, ali hej – barem je battle pass ponuda u funkciji. Da stvar bude još bolja, direktno je taj battle pass prekopiran iz Helldiversa 2, doslovno je isti! Zaista je sramotno ako im je to bio prioritet, pogotovo jer se ovdje ne radi o free-to-play igri.

Na kraju imamo dojam kao da nam se Killing Floor 3 htio predstaviti u totalno drugačijem tonu. Promjene u nekim temeljnim mehanikama, napravljene u namjeri da se igra svidi široj masi igrača, uopće nisu pomogle igri, nego su prouzrokovale sasvim drugačiji efekt. Možda se ispod svega toga negdje nalazi dobra igra s potencijalom za odličnu zabavu, no trenutno se to ne vidi od tehničkih poteškoća i guranja battle passa pod nos. Killing Floor je ovdje samo u nazivu, dok u stvarnosti zapravo igramo nešto drugo.