Tony Hawk’s Pro Skater nije bio ni prva ni zadnja igra skateboarding tematike. Nije bio realistična simulacija i prije svega nije bio naslov od kojega se očekivala prodaja preko milijun primjeraka. No, ništa od navedenog nije spriječilo THPS da na sport i kulturu skateboardinga ostavi enorman trag, kao ništa drugo u povijesti. Koliko se scena skateboardinga promijenila nakon te igre i koliko je drugačiji bio život skatera koji su se u njoj pojavili možete pogledati u dokumentarnom filmu „Pretending I’m a Superman“. A taj utjecaj THPS-a na skateboarding scenu ovdje spominjem kako bi bilo lakše razumjeti odakle u 2020. potreba za još jednim remasterom THPS igara.

Vjerojatno se Tony vjerojatno osjećao dužnim, iz poštovanja prema fanovima i značaju samog serijala, lansirati barem još jednu igru koja bi bila kvalitetna, za razliku od niza promašaja u zadnjih 10-15 godina. A kad mu već ne ide s novim idejama, sljedeća najbolja stvar jest odati počast počecima samog serijala. To je sklizak teren jer su stare THPS igre mnogima svetinja koju je jako teško replicirati. No, Tony je svojom upornošću uspio vratiti virtualnu formu iz slavnih dana, dostavivši remaster koji zadržava genijalnost originalnih igara i dodaje im korisne novosti.

Sam naziv igre kaže da se ovdje radi o remaster kolekciji prvih dvaju igara. U ovom slučaju nisu to potpuno zasebni remasteri, kao npr. kod Crasha ili Spyra gdje je svaka igra odvojena, nego su obje igre prožete istom mehanikom i zajedničkim sustavom napredovanja. Career mod sada je Skate Tours i podijeljen je na prvu i drugu igru. No, to je jedina podjela jer se svi bodovi za vještine skatera prenose s jedne karijere na drugu. Pa ako prvo završite THPS1 karijeru, za dvojku već imate nadograđenog lika, ili obrnuto. Također možete koristiti svu opremu, odjeću i sl. jer se to otključava i kupuje neovisno vozite li staze iz THPS 1 ili 2.

Karijere iz jedinice i dvojke su odvojene, ali sav napredak u razvoju skejtera dijeli se između jedne i druge.

Sam igrač ima svoj level koji se podiže tako što rješavate nove izazove, bilo u Skate Toursu bilo u multiplayeru. Tih izazova ima oko 800 i uglavnom su vezani za samo skejtanje, a tu su kao dodatni sloj koji podiže trajnost igre jer se Skate Tours može kompletirati za dan ili dva. Svakim izazovom osvajate novac i taj novac trošite na odjeću, obuću, tetovaže, dizajne skateboard dasaka i sl. Ta kozmetika nije baš veliki motivator za naprdovanje, no izazovi će se ionako rješavati radi achievementa i trofeja prije nego zbog izgleda samog lika.

Zapravo je najveća razlika u tome što se bodovi za poboljšavanje karakteristika i vještina skejtera više ne kupuju novcem nego ih se skuplja direktno u Skate Tours modu. A zgodno je i to što se za svakog skejtera ti bodovi pojavljuju na drugačijem mjestu na mapi pa vas tjeraju da istražujete i eksperimentirate kako doći do njih.

Najveća je razlika u tome što se bodovi za poboljšavanje vještina skejtera više ne kupuju novcem nego ih se skuplja direktno u Skate Tours modu.

Dugotrajnosti igre svakako će pomoći i korisnički leveli koji se dijele preko interneta. Kao što možete i pretpostaviti, ima tu stvarno ludih kreacija, npr. Rollercoaster level u kojemu bez imalo truda možete nabiti skor od 300 tisuća bodova. Neki su leveli više poput konceptualne umjetnosti, no mislim da će se s vremena na vrijeme isplatiti baciti pogled na te community levele. Ili ako se osjećate kreativno, i sami možete krenuti s izradom vlastitog skate parka.

Što se onih kultnih levela tiče, preneseni su jako vjerno – sa svim tajnim područjima i opasnostima. Gušt ih je istraživati u novom ruhu jer izgledaju ljepše nego ih pamtite, ali su rasporedom baš onakvi kako su vam posloženi u glavi ako ste igrali originalne igre. S levelima se ekipa Vicarious Visionsa baš potrudila i drago mi je da se nisu stidjeli sitnih neozbiljnosti iz prošlosti, poput zvuka prolaska kroz bikov izmet u Bullringu, skakanja preko beskućnika ili divljanja taksista u New Yorku. Primijeti se pažnja oko detalja kako bi remaster bio u duhu vremena u kojemu je original nastao. Premda su skupljanje VHS kazeta mogli zamijeniti skupljanjem nekakvih USB stickova ili Blu-raya, za vjernost originalnom predlošku važno je da to nisu napravili.

Drago mi je da se nisu stidjeli sitnih neozbiljnosti iz prošlosti, poput zvuka prolaska kroz bikov izmet u Bullringu.

Nostalgija najviše puca kad čujete glazbu jer je velika većina pjesama iz originala završila u ovom remasteru. I dobra je vijest što glazba svira cijelo vrijeme – tijekom vožnje, u menijima; tako da ne završava unutar 2 minute koliko vožnja traje ako je vremenski ograničena. Playlistu također možete ručno sređivati kako biste odabrali koje će vam pjesme svirati, a koje neće. Možda se uhvatite tog posla jer igra ima više pjesama koje su nove, odnosno dodane samoj remaster kolekciji. Šanse su da vam se neće svaka svidjeti, ali su generalno dosta dobro odabrane, pogotovo rock stvari bendova kao što su Billy Talent, zebrahead i dr.

Samo skejtanje je perfektno odrađeno, s preciznim kontrolama brzog odaziva i izlaženjem u susret puristima koji žele igrati baš onako kako je to bilo prije dvadesetak godina. Naime, u ovu remaster kolekciju ubačene su neke mehanike koje su naknadno dodane u trećem i četvrtom Pro Skateru, a to ponajprije mislim na revert, wallplant flatland trikove. U principu ne morate to koristiti ako ne želite, ali postoji i opcija igranja s kontrolama iz prve ili druge igre, što obuhvaća i isključivanje manuala kojega nije bilo u THPS1 movesetu.

U ovu remaster kolekciju ubačene su neke mehanike koje su naknadno dodane u trećem i četvrtom Pro Skateru, a to ponajprije mislim na revert, wallplant flatland trikove.

Možda se izvođenje trikova čini malo brže jer je sve daleko fluidnije u 60 sličica po sekundi (čak i na konzolama), a možda i mene hvataju godine s refleksom zaslijepljenog jelena. U bilo kojem slučaju, osjećaj igranja je ravan onome iz originala. THPS 1+2 ima onu moć da vas ubaci u neki svoj ritam gdje izvlačite trikove koje niste mislili da ćete ikad izvući, a vama adrenalin raste kako se množitelj bodova povećava. Ne sjećam se kakve sam navike imao prilikom igranja starih THPS igara, no kod remastera sam primijetio kako se u napetim trenucima ganjanja highscorea nekontrolirano oblizujem po usnama. Bit će da igra pravo slasna!

Kod gameplaya sam primijetio da su maknuli opasnost pri doskoku s velikih visina, takozvani Big Drop. Takvo što je bilo maknuto već u trećem dijelu, ali je zanimljivo da je HD remaster iz 2012. godine sadržavao tu mehaniku. Dodane su i nove kamere, možete birati između četiri, od kojih je jedna smještena prilično blizu samog skateboarda. Ne baš kao u Skate serijalu, ali blizu.

Dakako, novost je i multiplayer kojega nije bilo u starijim igrama. On se može izvoditi lokalno, s podijeljenim ekranom za dvoje igrača, ili putem interneta. S modovima nisu naročito kemijali, samo su preuzeli ono što je već postojalo u prijašnjim igrama (THPS3 i nadalje), a to obuhvaća Trick Attack, Score/Combo Challenge, Combo Mambo i Graffiti. Kasnije možda dodaju neke nove modove i opcije, za sada su najavljene privatne skate sesije, migriranje partyja itd.

Evo još nekih zapažanja iz remastera:

• novim igračima dobro će doći tutorial koji radi na „probaj i uči“ principu
• zgodno je kako se skejteri raduju kad naprave neki dobar trik ili combo
• roster skejtera je veći nego u svim dosadašnjim Pro Skater igrama
• nema upisivanja šifri, ali je moguće aktivirati neka pomagala za savršenu vožnju
• snimljeni su novi video materijali za sve skejtere, uključujući i kompilaciju padova

No, neke stvari kojih je prije bilo ipak nedostaju. Bilo bi zgodno kad bi igra imala opciju replaya, kao u stare dane, gdje bi se odvoženu sesiju moglo gledati kao prijenos s različitim kutovima kamere, možda čak i sređivati u nekakvom editoru. Ne znam zbog čega su to izostavili. Od novih stvari dobro bi došao Photo Mode, nadam se da će barem to ubaciti naknadno. Nisu to stvari koje su od prijeke važnosti za sam gameplay, ali bi zasigurno koristile zajednici, tim više što se radi o igri u kojoj se ljudi vole hvaliti vještinom igranja.

Bilo bi zgodno kad bi igra imala opciju replaya, kao u stare dane, gdje bi se odvoženu sesiju moglo gledati kao prijenos s različitim kutovima kamere.

Drugi propust isto tako nije veliki problem, ali mi je neshvatljivo zašto su odabir skejtera ograničili samo na glavni meni igre. Da, znam, tako je to bilo i prije, ali ovaj remaster otišao je korak dalje utoliko što u bilo kojem trenutku možete modificirati ocjene svog skejtera i gledati listu trikova. Čak se i leveli mijenjaju brže nego u originalu i za to nije potrebno vraćati se u glavni meni. No, za skejtere to ograničenje postoji i pomalo je naporno kad za određene zadatke želite koristiti vert skatera, a za druge street skatera.

Učitavanja su pritom isto tako malo spora, barem što se starih konzola tiče. Razumijem učitavanje levela prvi put – neka traje. No, svaki restart isto tako ima 5-10 sekundi učitavanja. Napominjem to jer leveli nisu veliki – mislim, sličnu količinu objekata samo s manje detalja učitavao je i originalni PlayStation, a taj je hardver bio više nego stoput sporiji i slabiji od ovoga koji nam je danas dostupan. A onda i kad se level učita, povremeno svejedno vidite dobro poznat slučaj kod igara na Unreal Engineu – da teksture kasne s učitavanjem otprilike pola sekunde.

Izuzev toga, THPS 1+2 je iznimno sređena igra, grafički pogođena taman tako da izgleda atraktivno, ali ne i super realistično jer se tu ipak radi o arkadnom skejtanju gdje i kostur može voziti skateboard. Pohvalu definitivno treba uputiti odluci da se igra izvodi u stabilnih 60 sličica po sekundi jer tu uvelike doprinosi fluidnosti samog skejtanja. Možda je to prirodno i ako ste na PC-u to vam uopće nije nešto što treba hvaliti, ali sjetimo se samo da je osam godina ranije THPS HD išao u 30 sličica po sekundi.

Zapravo, nemojte se prisjećati THPS HD-a. Ta igra ne postoji. Nikada nije ni postojala. Postoji samo Tony Hawk’s Pro Skater 1+2 jer ta igra ima opravdan razlog za postojanje. A razlog je taj što je izvedbom vratila magiju kakvu su Tonyjeve igre imale krajem 90-ih i početkom 2000. Unatoč godinama, stari se skejteri dobro drže na svojim daskama, a virtualne lokacije na kojima se voze i dan danas su interesantne sa svojim skrivenim područjima.

Možda vam THPS 1+2 izgleda samo kao zadnji primjerak reciklaže starih ideja kroz remastere. I razumijem zašto biste tako mislili. Međutim, poznavatelji Hawkovog serijala znaju koliko se dugo čekala poštena skejterska igra s Tonyjevim potpisom. Dapače, možemo govoriti i šire – zadnji Skate izašao je prije deset godina i od tada je virtualno skejtanje bilo svedeno na nekoliko indie igara. Dolaskom THPS 1+2 napokon možemo reći da to više nije tako.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PlayStation 4. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.