Windbound je jedna od čudnijih igara koju sam recenzirao. Mješavina je roguelike survival žanra i akcijskih avantura tipa The Legend of Zelda: Breath of the Wild. Kao heroina Kara morate ploviti opasnim morima i preživjeti od resursa koje pronađete na kopnu. Sad se postavlja pitanje – je li ovaj naslov vrijedan spašavanja s pustog otoka? 

Windbound započinjete tako što ste ostavljeni usred mora samo s nožem. Vaš zadatak je napraviti brod i pronaći tri tornja koja su na različitim otocima. Taj glavni zadatak vodi do glavne i vjerojatno najbolje mehanike u Windboundu – plovidbe. Manevriranje morem u ovoj igri je fenomenalno iskustvo. Prekrasno je vidjeti kako vaš brod skija po morskim valovima i ovaj element me odmah podsjetio na The Legend of Zelda: Windwaker. Crtani stil Windbounda daje igri nevjerojatan šarm.

Dok plovite morate se prilagoditi smjeru vjetra, što daje nivo interakcije igraču, ali ipak je najveća uživancija u tome da svjedočite sjajnoj grafičkoj prezentaciji. Zvuk pomaže dočarati ovu avanturu –  snažan vjetar je komplementiran laganom glazbom. Vizualno najimpresivniji dijelovi igre se prisutni dok plovite u “međuprostorima” između levela. U ovim mjestima vladaju oluje i more je divlje.

Osjećate se kao heroj svijeta dok se borite protiv majke prirode i obožavam kad god Windbound stavi ovakve avanturističke pothvate na prvo mjesto.  Istraživanje po otocima je isto tako sjajno što se tiče estetike. Flora i fauna se ističu žarkim bojama i u svijetu Windbounda vlada neki originalni šarm. Audiovizualna prezentacija je stvarno odlična u svakom aspektu.

Nažalost, Windbound nikad ne prepoznaje koliko je zapravo bitan taj avanturistički duh i osjećaj otkrivanja nečeg novog. Od ovog naslova sam očekivao nešto kao Journey, koji stavlja veliki fokus na prezentaciju i istraživanje. Windbound umjesto stoga stavlja fokus na survival mehanike, koje jednostavno ne funkcioniraju većinu vremena. Survival strana ovog naslova je iznimno površna, ali je svejedno prisutna i na neki način uništava ostatak igre. Morate tražiti hranu za održati svoj život i konstantno paziti na staminu. Uz to možete craftati oružja i brodove.

Audiovizualna prezentacija je zbilja odlična u svakom aspektu.

Survival elementi su previše jednostavni i ne nude neke opcije za igranje. Ne postoje zanimljivi recepti za craftanje, sve je poprilično jednolično. Ako želite vratiti dio života, samo pojedite nešto mesa. Ako želite bolji brod, samo sagradite jedan od jačeg materijala. Igra je jako nemaštovita kad su u pitanju survival mehanike. Ne postoje oluje koje vas tjeraju da sagradite specifičan tip broda i nema morskih bolesti koje morate izliječiti.

Sustav borbe također nije kompleksan, ali zna biti poprilično zabavan. U igri se možete boriti s nožem, kopljem, praćkom i drugim oružjima, a na putu vam stoje maštovito dizajnirani neprijatelji. Postoji jedna zvijer nalik divljoj svinji koja će se zaletjeti na vas, a posebno me iznenadila beštija koja može nestati u sjenama za izbjeći vaše napade i onda vas lukavo napasti iz drugog kuta. Bitke u Windboundu nikad nisu neki epski dueli, ali nikad me ovaj dio igre nije previše frustrirao.

Survival elementi su nažalost previše jednostavni i ne nude neke opcije za igranje.

Ali, vratimo se mi plovidbi i istraživanju – ipak su to najbolji dijelovi igre, zar ne? Nažalost, čak i kod tih najboljih dijelova igre ima problema. Istraživanje je dobro čisto zato što uključuje plovidbu, no igra vam nikad ne daje dovoljno razloga da lutate morem. Nema nikakvih zanimljivih ruševina za otkriti, nikakvih čudnih otoka, nikakvih olupina drugih brodova…

Svijet Windbounda je prekrasan, ali je u isto vrijeme toliko siromašan i isprazan. Tu ne pomaže što igra praktički ima minimalnu priču. Ne mislim na priče kao onu u Dark Soulsu – koju morate otkriti sami, ali svejedno ima jako zanimljivih aspekata. Ne, Windbound nije takav, ovdje nema neke priče ni za otkriti. Većinu radnje vam igra prezentira kroz mistične crteže na kamenju koje pronađete između levela, ali to je sve previše kriptično i nejasno.

Svijet Windbounda je prekrasan, ali je u isto vrijeme toliko siromašan i isprazan.

Cutscene se rijetko pojave na ekranu, praktički ne upoznate nikog drugog na vašoj avanturi, a sami svijet ne krije ništa zanimljive povijesti. Još jedan problem u igri je njezina roguelike struktura. Da, ovo je zapravo neka vrsta roguelikea, ali bez ikakvih elemenata koji čine taj žanr zabavnim. U igri možete birati između Survivalist i Storyteller moda. Storyteller je lakši način igranja u kojem ste, kad umrete, vraćeni na početak levela. Međutim, ako umrete u Survivalist modu, vraćeni ste na prvi level igre.

Opet, ne razumijem zašto je ovo uopće prisutno. Zašto ova igra uopće ima roguelike elemente kad jednostavno nema razloga da budu ovdje? Igra vas u gotovo ni jednom trenutku ne prisiljava na različite načine igranja, stoga nema baš neke razlike između različitih sesija. Roguelike žanr je zanimljiv i zabavan zato što svaki put kad igrate želite napraviti nešto drugačije, a takvo nešto jednostavno nije prisutno u Windboundu.

Kad sam prvi put ugledao gameplay Windbounda, bio sam impresioniran jer sam očekivao avanturistički naslov sličan The Legend of Zeldi. No, igra ne stavlja dovoljno fokusa na svoj avanturistički duh. Po mom mišljenju, ovo je trebala biti kratka avantura u kojoj većinski plovimo i možda ponekad upadnemo u borbe protiv neprijatelja. Odlična prezentacija nije dovoljna da spasi Windbound kad su ostali elementi gameplaya toliko siromašni.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PC. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.