HCL.HR

Recenzija

Yakuza Kiwami 2

KAWAII

Žarko Ćurić

Yakuza je jedan od onih serijala kojeg na “zapadu” moramo čekati mjesecima pa čak i godinama u odnosu na japanske igrače. Isti se u zemlji izlazećeg sunca krije iza naziva Ryu ga Gotoku što u nekom slobodnom prijevodu znači “Poput zmaja” te ima prilično dobar status među lokalnim stanovništvom. Serijal je poznat po otvorenoj mapi, napetim borbama, ludim mini-igrama te utjecaju kojeg vuče od japanskih yakuza filmova. Do sada je na tržištu izbačeno sedam glavnih dijelova numeriranih od nula do šest, a trenutno je u izradi Shin Ryu ga Gotoku bez konkretnog datuma izlaska. 

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Ovu kratku povijest serijala napisao sam radi sebe kao šalabahter, budući da je ovo moj prvi susret s Yakuza naslovom. Već sada žalim zbog toga, jer me ova prerada drugog dijela, originalno dostupnog na staroj “dvici”, potpuno zaludila za čitavu Yakuza franšizu.

Yakuza Kiwami 2 sadrži savršen sklad ozbiljnosti prikaze kroz glavnu priču te japanske genijalnosti/ludila za vrijeme sporednih mini igara i sadržaja. Priča Kiwamia 2 preuzeta je iz drugog dijela serijala, pri čemu ponovno upadamo u kožne cipele šarmantnog Kiryua Kazume, člana Tojo klana Yakuza. 

Yakuza Kiwami 2 sadrži savršen sklad ozbiljnosti prikaze kroz glavnu priču te japanske genijalnosti/ludila za vrijeme sporednih mini igara i sadržaja.

U slučaju da niste igrali prvi dio, pa čak ni njegov remake (Yakuza Kiwami), ne brinite da će te se osjećati izgubljeno kada upalite Kiwami 2. Igra nudi mogućnost gledanja prijašnjih događanja nekoliko animiranih sekvenci. Naravno, niste to obavezni uraditi, no ovaj dio je prilično fino ukomponiran u samu priču posjetom na groblje i sjećanjem na događaje od prije, zbog čega dajem malu pohvalu ekipi iz Sege.

Priča je tipični klišej o poštenju uz nekoliko obrata izvedenih u stilu Yakuza filmova iz osamdesetih godina. Iako bi nekima ovo zvučalo poput alarma za uzbunu, moram priznati da sam stvarno uživao u svemu, od glasnih povika na japanskom jeziku do učenja kodeksa Yakuza. 

Priča je tipični klišej o poštenju uz nekoliko obrata izvedenih u stilu Yakuza filmova 80-ih.

Po meni velika pobjeda za igru je dostupnost glasova likova samo na japanskom, što nedvojbeno doprinosi autentičnosti radi specifičnosti jezika, pogotovo u situacijama žustrih rasprava okončanih šakama. Možda i jedina već zamjerka je izlazak iz scena i prelazak na engine prikaz situacija, pri čemu osim drastičnog pada vizualne strane usput gubimo i glasovnu glumu te dobivamo tipične kvadrate s tekstom.

Prilikom borbe, osim spomenutih šaka, letjeti će i okolne klupe, palice, metci i što sve ne. Borba je prilično raznovrsna brojnim komboima, oružjima te specijalnim napadima koje naizmjenično možemo koristiti prilikom bilo kakve tučnjave. Sve zna biti prilično kaotično, no usput i prokleto zabavno dok redamo protivnika za protivnikom. 

Primjera radi, možemo dvojicu protivnika udariti jednog od drugog, otrčati do reda parkiranih bicikla te ih nogom lansirati prema neprijateljima, a za kraj dobiti pomoć u vidu guranja protivnika među bujno poprsje slučajne prolaznice koja će mu ogromnom šamarčinom zadati instant KO.

Najveći minus samoj borbi je mala količina težih boss protivnika.

Najveći minus samoj borbi je mala količina težih boss protivnika, dok ćemo većinu ostalih neprijatelja pobjeđivati bez pretjerano muke i na najvećoj dostupnoj težini u početku. Prelaskom igre otvara se dodatna razina težine, no po meni je ovo nepotreban korak odugovlačenja za ekipu koja želi izazov.

Dobar dio specijalnih napada i mogućnosti otvaramo u vidu napredovanja i skupljanja iskustva. Osim kroz izvršavanje standardnih glavnih i sporednih misija, bodovi za napredovanje mogu se skupljati i jedenjem hrane po brojnim restoranima u gradu. Naravno, nije moguće jesti do iznemoglosti neko imamo jasan indikator popunjenosti želudca glavnog lika, a isti se troši aktivnostima poput trčanja po ulici te u većoj mjeri borbama protiv neprijatelja. 

Osim kroz izvršavanje standardnih glavnih i sporednih misija, bodovi za napredovanje mogu se skupljati i hranjenjem po restoranima.

Zahvaljujući ovome stvoren je mali ekosustav kojim vas igra tjera da se redovito zakačite s neprijateljima na ulici umjesto da ih zaobiđete, budući da zauzvrat osim novca postajete gladniji što znači da uskoro dobivate i nove bodove za napredak.

Kao što sam spomenuo u uvodu, osim dosta ozbiljne glavne priče tu je i brdo bizarnih situacija kroz sporedne misije koje možete zamisliti samo u Japanu. Posjet rodilištu za odrasle gdje veliki nabildani tipovi u pelenama glume djecu, pomoć liku koji se uneredio i traži nove hlače ili postavljanje zamki da ulovimo kradljivca ženskih gaćica samo su neke od situacija koje ćete sresti po ulicama grada. Ne sjećam se kada me zadnji put igra natjerala da se istinski nasmijem na sav glas, no Kiwami 2 je to uradio u par navrata.

Posjet rodilištu za odrasle gdje nabildani tipovi u pelenama glume djecu ili lov na kradljivca ženskih gaćica samo su neke od bizarnih situacija u ovoj igri.

Osim sporednih misija Yakuza serijal često donosi čitav arsenal mini igara razbacanih po gradu. Nabacite partiju pikada u baru ili se okušajte u pjevanju karaoka, posjetite golf igralište, zaigrajte Virtual Fighter 2 u arkadnim igraonicama ili bacite hrpu novca na poker; jednostavno igra nudi toliko različitog popratnog sadržaja da će svatko pronaći nešto za sebe.

Ipak, u dvije mini-igre utrošeno je više resursa nego u ostale, a to su obrana gradilišta te upravljanje kabaret klubom. Prilikom obrane gradilišta igramo svojevrsnu strategiju te pomičemo likove po mapi kako bi zaštitili svoje resurse. S vremenom možemo okupiti više različitih boraca s različitim karakteristikama, ali će i neprijatelji postati teži te pametniji.

Najveću količinu vremena ulupao sam u vođenje kabaret kluba. Gameplay se zasniva na svojevrsnom simulacijskom pristupu upravljanja djevojkama koje trebaju izvući što veći iznos novca od posjetitelja u jednoj noći. Ovaj segment ima i pozadinsku priču, natjecanje, rivalstvo te mogućnost regrutiranja novih djevojaka, što u konačnici čini čitavu jednu igru za sebe koja bi se mogla prodavati odvojeno.

I upravo je to najveća snaga Yakuze Kiwami 2: raznovrsnost. Igra nudi sate i sate različitog sadržaja kojeg krojite prema sebi. Bilo da ste ljubitelj dramatične priče, dobrih uličnih borbi ili samo želite vrijeme provesti usavršavajući jednu karaoke pjesmu – nova Yakuza vam nudi tu slobodu. Kiwami 2 je savršen dio da uskočite u Yakuza serijal te iskušate open world igru odrađenu na tipično japanski način, uvrnut i zabavan.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Yakuza Kiwami 2 je savršen trenutak za upad u ovaj serijal te istinski zabavna igra koja nudi brdo sadržaja.

90 Naša ocjena
  • dramatična priča inspirirana Yakuza filmovima
  • raznovrsnost u pristupu prilikom borbe
  • brdo sporednog sadržaja koji je prilično kvalitetno odrađen
  • prijelaz između glasovnih animiranih i tekstnih in-game scena
  • manjak izazovnosti u borbi ako protivnik nije boss

Žarko Ćurić

Štovatelj japanske kulture i energetskih pića. Njegova gaming utočišta su čudni RPG naslovi u kojima likovi imaju šiljaste frizure. Ne nosi šiljastu frizuru, ali jednoga dana želio bi napraviti jRPG igru.

Komentari (7)

  • Zoran Žalac

    12.10.2018 - 18:04

    Ja da sam na tvom mjestu tražio bi odštetu što su po tebi modelirali Kiryua bez tvog dopuštenja.

  • trulex

    12.10.2018 - 18:06

    kiwami će biti uskoro na steamu za PC. Čujem dobra prodaja jakuze 0 na pc, što je dobro za budućnost serijala na pc, možda i kiwami 2 vidimo jednog dana na steamu.

  • moordrak

    13.10.2018 - 11:13

    Što nisu bile neke glasine da će sljedeći mjesec Yakuza Kiwami (prvi dio) biti na plusu? Ako bude, svakako ću ga probati i onda ću odlučiti kupiti drugi dio ili ne. Po viđenom, dvojka je čisti upgrade jedinice. Ovo mi jako sliči na Sleeping Dogs za kojeg se nikako nisam mogao zagrijati zato nisam siguran želim li baciti lovu na najnovijeg Yakuzu. Nedavna Persona 5 me isto prilično ohladila nakon tridesetak sati igranja. Ove jeseni se nakupilo na lageru podosta zapadnjačkih naslova pa će japanezi zeru pričekati .

    • Sackboy

      @moordrak, 13.10.2018 - 20:42

      Persona te ohladila nakon 30 sati? Ja nakon 30 sati u personi nisam mogao stati do kraja jer je igra predobra. Ako te persona nije uspjela zadržati možda to nije tip igre za tebe.

    • moordrak

      @Sackboy, 14.10.2018 - 10:48

      Persona 5 tinejdžerska je školska drama na japanski način. Odličan interaktivni psihološki roman koji obrađuje teme poput korumpiranih političara, seksualnih perverzija, istraživanja osobnosti i suicida ali grozan naslov za igranje. Gameplay je jednostavan, lagano dosadan i žestoko naporan nakon što krene biti repetativan. Cut scene (ja ih zovem završno optrčavanje) me izuzetno iritiraju jer se pojavljuju nakon baš svake borbe. Nakon prvih par minuta prvog okršaja prosječan igrač odlično će savladati sve mehanike potrebne za prijelaz kompletne igre. Borba se ne mijenja tijekom cijele igre, uvijek je ista, na poteze je, uvijek ima isti tijek i uvjerio sam se da su automatski kontrolirani napadi jednako efikasni kao i oni ručno odabrani. U nekoliko sati potaraca se prva kula u metavrsu, a kao nagradu otkriješ more takvih svuda oko sebe. Ukratko, limunada koja se ponavlja i ponavlja i ponavlja i ponavlja… Nakon Kaneshira mi je pukao fim. Nikad kraja. Nikad kraja ni čitanju. Efektivno, 15 minuta borbe, 45 minuta čitanja uz druge dnevno-noćne “aktivnosti”. Valjda su napisali čitav roman u porukama na mobitelu i priči između likova. Priznajem, JRPG su takvi nisam ni očekivao ništa drugačije jer oni neznaju za riječ “skrati”. Vrlo brzo sam naučio cijeniti tipku ffoward. Reći ću ovako, fundamentalno mi se ova igra ne sviđa i uz najbolju volju, nisam uspio pronaći dovoljno čvrsti motiv da bih izdržao prijelaz Persone 5 do kraja .

    • Sackboy

      @moordrak, 14.10.2018 - 18:11

      Mislim da sam FF koristio samo jednom i to kada sam ponavljao neki dio pa sam već čuo priču. Ne znam mene je interesiralo sve u igri i rasplet priča i te aktivnosti i kako da dignem sve skillove i tko će biti idući na redu itd. To da ti se odjednom otvore sve palače to nema u igri, nakon završene palače par dana (u igri) ne znaš tko će biti idući. Da ne kažem da si propustio najbolji dio kada dođe do raspleta sa inspektoricom i kada se sva priča počne ispreplitati, sve u svemu po meni je ova igra remek-djelo. Šteta što se Futaba pojavi tek na pola igre ona mi je zakon.

  • SanKa

    17.10.2018 - 08:54

    “usput gubimo i glasovnu glumu te dobivamo tipične kvadrate s tekstom.” ..stvarno ne znam zasto dan danas inzistiraju na ovome….

    što se tiče jaslica za odrasle. WTF 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?