Yakuza je jedan od onih serijala kojeg na “zapadu” moramo čekati mjesecima pa čak i godinama u odnosu na japanske igrače. Isti se u zemlji izlazećeg sunca krije iza naziva Ryu ga Gotoku što u nekom slobodnom prijevodu znači “Poput zmaja” te ima prilično dobar status među lokalnim stanovništvom. Serijal je poznat po otvorenoj mapi, napetim borbama, ludim mini-igrama te utjecaju kojeg vuče od japanskih yakuza filmova. Do sada je na tržištu izbačeno sedam glavnih dijelova numeriranih od nula do šest, a trenutno je u izradi Shin Ryu ga Gotoku bez konkretnog datuma izlaska. 

Ovu kratku povijest serijala napisao sam radi sebe kao šalabahter, budući da je ovo moj prvi susret s Yakuza naslovom. Već sada žalim zbog toga, jer me ova prerada drugog dijela, originalno dostupnog na staroj “dvici”, potpuno zaludila za čitavu Yakuza franšizu.

Yakuza Kiwami 2 sadrži savršen sklad ozbiljnosti prikaze kroz glavnu priču te japanske genijalnosti/ludila za vrijeme sporednih mini igara i sadržaja. Priča Kiwamia 2 preuzeta je iz drugog dijela serijala, pri čemu ponovno upadamo u kožne cipele šarmantnog Kiryua Kazume, člana Tojo klana Yakuza. 

Yakuza Kiwami 2 sadrži savršen sklad ozbiljnosti prikaze kroz glavnu priču te japanske genijalnosti/ludila za vrijeme sporednih mini igara i sadržaja.

U slučaju da niste igrali prvi dio, pa čak ni njegov remake (Yakuza Kiwami), ne brinite da će te se osjećati izgubljeno kada upalite Kiwami 2. Igra nudi mogućnost gledanja prijašnjih događanja nekoliko animiranih sekvenci. Naravno, niste to obavezni uraditi, no ovaj dio je prilično fino ukomponiran u samu priču posjetom na groblje i sjećanjem na događaje od prije, zbog čega dajem malu pohvalu ekipi iz Sege.

Priča je tipični klišej o poštenju uz nekoliko obrata izvedenih u stilu Yakuza filmova iz osamdesetih godina. Iako bi nekima ovo zvučalo poput alarma za uzbunu, moram priznati da sam stvarno uživao u svemu, od glasnih povika na japanskom jeziku do učenja kodeksa Yakuza. 

Priča je tipični klišej o poštenju uz nekoliko obrata izvedenih u stilu Yakuza filmova 80-ih.

Po meni velika pobjeda za igru je dostupnost glasova likova samo na japanskom, što nedvojbeno doprinosi autentičnosti radi specifičnosti jezika, pogotovo u situacijama žustrih rasprava okončanih šakama. Možda i jedina već zamjerka je izlazak iz scena i prelazak na engine prikaz situacija, pri čemu osim drastičnog pada vizualne strane usput gubimo i glasovnu glumu te dobivamo tipične kvadrate s tekstom.

Prilikom borbe, osim spomenutih šaka, letjeti će i okolne klupe, palice, metci i što sve ne. Borba je prilično raznovrsna brojnim komboima, oružjima te specijalnim napadima koje naizmjenično možemo koristiti prilikom bilo kakve tučnjave. Sve zna biti prilično kaotično, no usput i prokleto zabavno dok redamo protivnika za protivnikom. 

Primjera radi, možemo dvojicu protivnika udariti jednog od drugog, otrčati do reda parkiranih bicikla te ih nogom lansirati prema neprijateljima, a za kraj dobiti pomoć u vidu guranja protivnika među bujno poprsje slučajne prolaznice koja će mu ogromnom šamarčinom zadati instant KO.

Najveći minus samoj borbi je mala količina težih boss protivnika.

Najveći minus samoj borbi je mala količina težih boss protivnika, dok ćemo većinu ostalih neprijatelja pobjeđivati bez pretjerano muke i na najvećoj dostupnoj težini u početku. Prelaskom igre otvara se dodatna razina težine, no po meni je ovo nepotreban korak odugovlačenja za ekipu koja želi izazov.

Dobar dio specijalnih napada i mogućnosti otvaramo u vidu napredovanja i skupljanja iskustva. Osim kroz izvršavanje standardnih glavnih i sporednih misija, bodovi za napredovanje mogu se skupljati i jedenjem hrane po brojnim restoranima u gradu. Naravno, nije moguće jesti do iznemoglosti neko imamo jasan indikator popunjenosti želudca glavnog lika, a isti se troši aktivnostima poput trčanja po ulici te u većoj mjeri borbama protiv neprijatelja. 

Osim kroz izvršavanje standardnih glavnih i sporednih misija, bodovi za napredovanje mogu se skupljati i hranjenjem po restoranima.

Zahvaljujući ovome stvoren je mali ekosustav kojim vas igra tjera da se redovito zakačite s neprijateljima na ulici umjesto da ih zaobiđete, budući da zauzvrat osim novca postajete gladniji što znači da uskoro dobivate i nove bodove za napredak.

Kao što sam spomenuo u uvodu, osim dosta ozbiljne glavne priče tu je i brdo bizarnih situacija kroz sporedne misije koje možete zamisliti samo u Japanu. Posjet rodilištu za odrasle gdje veliki nabildani tipovi u pelenama glume djecu, pomoć liku koji se uneredio i traži nove hlače ili postavljanje zamki da ulovimo kradljivca ženskih gaćica samo su neke od situacija koje ćete sresti po ulicama grada. Ne sjećam se kada me zadnji put igra natjerala da se istinski nasmijem na sav glas, no Kiwami 2 je to uradio u par navrata.

Posjet rodilištu za odrasle gdje nabildani tipovi u pelenama glume djecu ili lov na kradljivca ženskih gaćica samo su neke od bizarnih situacija u ovoj igri.

Osim sporednih misija Yakuza serijal često donosi čitav arsenal mini igara razbacanih po gradu. Nabacite partiju pikada u baru ili se okušajte u pjevanju karaoka, posjetite golf igralište, zaigrajte Virtual Fighter 2 u arkadnim igraonicama ili bacite hrpu novca na poker; jednostavno igra nudi toliko različitog popratnog sadržaja da će svatko pronaći nešto za sebe.

Ipak, u dvije mini-igre utrošeno je više resursa nego u ostale, a to su obrana gradilišta te upravljanje kabaret klubom. Prilikom obrane gradilišta igramo svojevrsnu strategiju te pomičemo likove po mapi kako bi zaštitili svoje resurse. S vremenom možemo okupiti više različitih boraca s različitim karakteristikama, ali će i neprijatelji postati teži te pametniji.

Najveću količinu vremena ulupao sam u vođenje kabaret kluba. Gameplay se zasniva na svojevrsnom simulacijskom pristupu upravljanja djevojkama koje trebaju izvući što veći iznos novca od posjetitelja u jednoj noći. Ovaj segment ima i pozadinsku priču, natjecanje, rivalstvo te mogućnost regrutiranja novih djevojaka, što u konačnici čini čitavu jednu igru za sebe koja bi se mogla prodavati odvojeno.

I upravo je to najveća snaga Yakuze Kiwami 2: raznovrsnost. Igra nudi sate i sate različitog sadržaja kojeg krojite prema sebi. Bilo da ste ljubitelj dramatične priče, dobrih uličnih borbi ili samo želite vrijeme provesti usavršavajući jednu karaoke pjesmu – nova Yakuza vam nudi tu slobodu. Kiwami 2 je savršen dio da uskočite u Yakuza serijal te iskušate open world igru odrađenu na tipično japanski način, uvrnut i zabavan.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.