Jeste li ikad maštali da u ulozi vampira krenete u osvetničke pohode protiv ljudi? Da pijete njihovu krv, da im se smijete u lice dok oni pate? I što je najbolje od toga – da spašavate svijet čineći to? Biti besmrtan i smijati se smrtnicima u lice…Pitao sam to jer upravo to će biti ono što mora biti učinjeno. Svijet je iskvaren i na vama je da ga popravite. A tko ga je pokvario pitate? Dopustite mi da vas pričom odvedem u prošlost, dalje nego što sežu sječanja…

U zemlji po imenu Nosgoth odvijao se tisućljetni rat. Rat ljudi i vampira, rat bez pobjednika, a razlog tog rata bili su Stupovi Nosgotha. Ti Stupovi (Stup Rata, Stup Vremena, Stup Smrti, Stup Ravnoteže… sveukupno devet njih) bili su čuvani od strane Kruga Devetorice, Svećenika Nade kako su ih neki zvali. Svaki je Stup posjedovao određenu moć, i svaki je Stup bio povezan sa svojim svećenikom-čuvarom. Stupovi su odražavali stanje svećenika, i obrnuto. A ako bi svećenik poludio Stup bi popucao i oslabio, što bi utjecalo na ravnotežu moći u Nosgothu.Broj vampira je s vremenom porastao do te mjere da ih je Krug Devetorice primjetio, pa su stoga osnovani Sarafani – odani Krugu Devetorice, a predvodio ih je Malek, fanatični čuvar Kruga. Njihova misija bila je riješiti se «nemrtve najezde». Počelo je klanje…Tisuće vampira bilo je poubijano, mnogi su svoj put na «vječna lovišta» našli nabijeni na kolce na nepreglednim livadama. No drevni vampir Vorador odlučio je stati tome na kraj. Ponosno i hrabro odlučio je zaštititi svoju vrstu. Uz mnogo muke uspio je ubiti četiri Svećenika, no tada je bio prisiljen povući se i nestati. Između ostalih ubijena je i Ariel – Čuvarica Stupa Vremena, a njezin ljubavnik, Čuvar Stupa Uma (Nupraptor) je poludio zbog tog čina. Kako bi se osvetio svojim je moćima pomutio um i ostalim članovima Kruga, dovodeći ih u isto stanje u kojem je i on bio. Krug se raspršio, Svećenici poludjeli, Stupovi popucali a Nosgoth zapao u kataklizmično stanje. Od tog dana na dalje Svećenici Kruga umjesto Donositeljima Nade nazivani su njenim Uništavačima… I tu dolazite vi…

Kao čovjek Kain je bio bahat plemić iz grada Coorhagena. Nije se obazirao na «male seljake». No ne mogavši ostati na jednom mjestu krenuo je u potragu za avanturom. Jedne noći sve se promjenilo…Izlazeći iz krčme napali su ga banditi. Iako je bio vješt borac nije mogao sam protiv toliko njih, i bio je ubijen.Našavši se u svijetu mrtvih i zasljepljen mržnjom nije mislio na ništa osim na svoj bijes i glad za odmazdom. Kad mu je nekromant Mortanius ponudio da se vrati i osveti Kain je bez razmišljanja prihvatio. No nije znao da to neće više biti ljudski život… Vrativši se i osvetiši shvatio je da je možda donio krivu odluku. Najednom kiša ga je uništavala, Sunce palilo a žeđ za krvlju tjerala da ubija. Preko noći se promjenio – iz umišljenog aristokrata u samotnjaka: mudrijeg, opasnijeg i punog boli. Shvatio je vrijednost života kad je shvatio vrijednost krvi…

… jedno je od pitanja koje ćete si postaviti igrajući ovu igru. Ubijati ćete izluđene Svećenike i popravljati Stupove, vračajući Ravnotežu u Nosgoth. No nakon što ubijete i posljednjeg svećenika nači ćete se pred najtežim izazovom… Ukoliko uistinu želite spasiti Nosgoth morati ćete ubiti i sebe… Da, tako je. Kain je posljednji, deveti Čuvar Stupa Ravnoteže, a na vama je da birate – hoćete li spasiti svijet ili ga rasprostrjeti pred svojim nogama uz prigodne riječi – «Vorador was right. We are trully Gods.».Na kraju će vaše muke biti nagrađene animacijom, ovisno o izboru koji učinite – ili ćete sjediti na krvavom tronu, ili će duh Ariel šaptati priče o velikom heroju koji se žrtvovao za ostale.A što je najbolje od svega, ovo je samo uod u priču serijala Legacy of Kain koji se nastavio igrama Blood Omen II, Soul Reaver I i II i Defiance

Ako imamo namjeru ocjeniti igru moramo uzti u obzir vrijeme kada je izašla (među prvim igrama na PSX-u). Dakle, igra je dvodimenzionalni RPG (dojam treće dimenzije ima se samo u animacijama i u scenama Kainovog leta u obliku šišmiša).Tijekom igre nema sakupljanja experienca i levelanja, tako da neće bitno ubijati lopove/demone/bossove/šumske beštije a.k.a. vukove kako bi sakupili onaj 1 EXP koji vam treba da ubijete Moebiusa. Ne, ovdje će vam trebati samo prsti spretni na joypadu i naravno razmišljanje (teško da ćete jače bossove razbiti flaming swordom, a ni Soul Reaver koji ćete kasnije pokupiti neće vam biti od neke koristi kad potrošite manu).

Kroz igru sakupljati ćete razne armore i mačeve, iteme i accesoryje koji će vam pomoći da spasite ili uništite svijet. Također ćete se naučiti pretvarati u razne živine poput vukodlaka, šišmiša, maskirati u čovjeka (ako to ne učinite a šetate se selom naći će se pokoji nadobudni vojnik koji će vas rado proburaziti mačem)…

Naravno, red bi bio da navedem i nedostatke ove igre. Tobi među prvima bila monotonost: iako je put do bossa ispunjen raznim zamkama i svakog treba ubiti na drugačiji način sve se svoodi na isto – izbjegni plamenu kuglu, ubij demona koji te želi zaustaviti, prođi kroz ta vrata i okreni prekidač te na kraju ubij bossa. Također, minus je što se u bonus mjestima nalaze sve iste stvari – od prvog do zadnjeg svako bonus područje (neka se otvaraju samo kad je pun mjesec, neka samo kad pada kiša…) je krcato raznim itemima i accesoryjima, i to je to. Svako je slično i ima slične stvari. Također mogu mu zamjeriti i određenu nedorečenost. Jedan od bossova bio je i Puppet maker iliti po naški Lutkar. Kad je Kain saznao za njega rekao je samo «Not him… again…» iako se kasnije nigdje ne saznaje to je ustvari taj Lutkar. Ili npr. Kod borbe sa Moebiusom kojeg Kain prezire i nikad mu se ne bi pokorio boriti ćete se sami protiv sebe – Moebius će prizvati Kaina iz drugog vremena kako bi ubio sam sebe.No opet, ako usporedimo sve prednosti i mane (uzevši u obzir i tadašnju sposobnost programera) mislim da se dobiva igra koju treba odigrati, pogotovo ako imate namjeru saznati kako se priča nastavila, i što se uistinu dogodilo s Nosgothom.