Jednom davno, u još davnijem kraljevstvu, živjela su zla bića. Osim njih, u tom kraljevstvu živjeli ste i vi. The Witcher. Vaš zadatak kao Witchera bio je ukloniti sva ta zla bića iz kraljevstva. Vi ste bili dio posebne vojske koja je jedina imala moći uhvatiti se u koštac sa svim tim živinama, zlim čarobnjacima i što sve ne. Već u samoj početnoj animaciji saznati ćete pravu snagu svojeg lika. Osobno moram priznati da je to jedna od najboljih uvodnih animacija ikad napravljenih za neku igru, i jedna od rijetkih koju sam odgledao do kraja otvorenih usta i pokojom kapi sline zarobljenom negdje na donjoj usni.

Dakle, vaše ime je Geralt iz Rivie, imate sivu kosu, veliki ožiljak na licu i svojim izgledom podsjećate na Christophera Lamberta u filmu „Highlander“. Vi ste jedan od rase Witchera, specijalno treniranih i mogli bismo reći uzgojenih, kako bi postali najbolji borci na svijetu. Zašto uzgojenih? Svaki Witcher kao dijete prolazi kroz rigorozne treninge kako bi ovladao oružjem kao ni jedan drugi borac. No, specijalni otrovi, napici i razne druge mješavine koje prilikom odrastanja mora uzimati dat će mu moć ovladavanja magijom, brzinu i izdržljivost kakvu nema nitko. Pod jednim uvjetom. Postati će neplodan. Upravo ovdje negdje počinje sama igra. U animaciji vidite svog lika kako bježi od nečeg (a inače je on popriličan Spartanac, koji se ničeg ne boji). Pada na zemlju i tu vas pronalaze vaši prvi drugovi u samoj igri. Vi se ničega ne sjećate, ali vas oni podsjećaju da ste Witcher, i to vjerojatno jedan od zadnjih Witchera na Zemlji. Klasa Witchera propada upravo zbog njihove neplodnosti. Sama situacija u svijetu ne omogućuje ostalim Witcherima da prenesu svoje znanje na mlađe.

Kao prvo, moram pohvaliti sam tutorijal. On je jako brz, mogao bi reći, poprilično brz s obzirom kakva kompleksna igra stoji pred nama. I to mi se sviđa. Nema dugih objašnjenja „zašto i kako“; dane su vam osnovne instrukcije, i par protivnika na kojima bi sve to trebali iskušati i sami sebi odgovoriti „zašto i kako“. Sustav borbe je za razliku od ostalih RPGova današnjice jako zanimljiv i inovativan. Kada vidite neprijatelja, jedino što morate jest kliknuti na njega. U tom trenutku vaš će lik početi baratati svojom oštricom, kako god zna i umije. U jednom trenutku cursor miša će zasvjetliti i to je vama znak da ga opet morate pritisnuti kako bi Geralt ušao u svojevrsan „combo“. Svaki put kad miš zasvijetli, a vi nekim slučajem ne pritisnete tipku u točno vrijeme, Geralt će prestati mahati oružjem, a vi ćete izgubiti dragocjeno vrijeme, jer sada sve morate ispočetka. Koliko god ova igra bila brza, morate ju igrati mirno i staloženo, i ne previše paničariti čak i kada vas okruži nekoliko neprijatelja. Comboi su najbrži način za savladavanje istih, a promašaj tog comboa može značiti razliku između života i smrti vašeg lika.

Osim toga zanimljivo je napravljen i sustav stavova borbe. Dakle, kada vas napadne oklopljen protivnik, postavljate „Strong“ stav, a kada vas napadne manji i brži protivnik stav neka bude „Fast“. Svaki ima svoje mane i prednosti, ali ako i pametno koristite iz njih ćete izvući najviše koristi. Osobno mi se najviše sviđa „Group“ stav, stav koji postavljate kad vas odjednom napadne više protivnika. Jednostavno je prekrasno vidjeti vašeg junaka kako ritmičnim pokretima zamahuje oko sebe, svakim pokretom zahvaćajući barem jedan torzo nekog od neprijatelja. Za kraj bi bilo dobro napomenuti da se ovi stavovi odnose samo na Witcherovo matično oružje, a to je mač. Sjekire i sva ostala oružja imaju svoj značaj i snagu, ali s njima vaš lik nikada neće postati dovoljno dobar, i sa njima nikada nećete moći mijenjati stavove borbe.

Kao što sam već prije rekao, vi ste „uzgojeni“ čarobnjak, odnosno možete bacati razne magije. No, kako ste samo uzgojeni, one su svedene na nekoliko elementarnih i nadasve jednostavnih, poput odgurivanja protivnika, bacanja vatrenih kugli ili recimo prizivanja određenih zaštitnih stvorova koje će kružiti oko vas i napadati neprijatelje. Mogu reći da mi se ovo također svidjelo, jer je ipak naglasak igre stavljen na borbi prsa o prsa. Osim toga, vaš junak ovime ne gubi na realnosti (a cijela igra se temelji na tome da vam se predstavi kao mali film). Stvarno bi bilo glupo da vaš lik može bacati nekoliko desetaka magija, baratati svim oružjem koje nađe i uz to raditi napitke kojim će liječiti tisuće zaraženih u samo par sekundi kao što to programeri rade u svakom RPGu današnjice.

Još jedna zanimljiva stvar u igri je alkemija odnosno sposobnost pripravljanja napitaka. Tokom igre stalno ćete nailaziti na recepte za razne pripravke i medikamente. Uz njih, pronalaziti ćete i razne sastojke, za koje vam se na prvi pogled neće činiti da će vam koristiti. Ali, dobro pomiješani i promiješani ti sastojci činit će razne više ili manje korisne potione. Alkemija je poprilično zabavna i jednostavno napravljena i nije preteška za savladavanje. Na samom početku igre, kada odabirete težinu reći će vam da alkemija nije potrebna za preživljavanje, ali je korisna. Ovo se, dakako, odnosi na easy težinu. Za medium i hard, reći će kako je alkemija potrebna, odnosno, nužna za preživljavanje. Ovo znači da tokom igre jednostavno nećete naći dovoljno već sastavljenih bočica potiona i pojačivača snage kako biste igru mogli prijeći bez problema. Zato ćete stalno sjediti pored lagane vatrice i krčkati najnovije medikamente kako bi zaliječili ratne rane.

Ovu igru pokreće poboljšani Aurora engine; isti engine koji pokreće i igru Neverwinter Nights. S tom razlikom što je ova igra skoro pa first person RPG ( iako je moguće promijeniti pogled kamere, ali je ovako najzanimljivije ), s kamerom blago iznad lijevog ramena, dok je NWN, u biti, third person RPG u kojem možete upravljati bilo kojim od nekoliko likova u ekipi. Grafički, igra je jako lijepa, iako ne najljepša na današnjem tržištu. Tokom igranja stalno prevladavaju tamniji, sivo-smeđi tonovi. Dosta vremena će padati kiša, koja jako pogoduje samoj mračnoj atmosferi igre. Likovi su jako različito i detaljno modelirani i to je jedan veliki plus.

Gdje je plus, mora biti i minus. Minus igri ide zbog stalnih učitavanja prilikom prelaska iz svake sobe ili dijela nekog dvorca ili podzemnog hodnika. To zna dosta često iritirati. Baš kad se „nabrijete“ na borbu eto ti loading ili autosaving ekrana. Nadalje, zvuk u igri je nešto presavršeno. Kad vam se približava borba, orkestar će zasvirati neku bržu, energičniju melodiju, dok će svo ostalo vrijeme ona biti polagana i umirujuća. Voice acting je solidan, te na njega jednostavno nemam zamjerke. Jedino što me malo iritiralo kod dijaloga bilo je korištenje neki riječi poput f*** ili sh**. Definitivno sumnjam da su srednjovjekovni borci znali za dvije najpopularnije psovke današnjice. Al ajde ovo možda daje i dozu ozbiljnosti samoj igri, ako ne ozbiljnosti onda barem samim psovkama govori da ovo nije igra za malu djecu. Hardverske potrebe The Witchera su čak iznenađujuće dobre. Ovu igru zavrtjet će svi sa malo više od GB RAMa ili grafičkom od 256 Mb. Mislim da nema osobe koja ovu optimiziranost, s obzirom na ljepotu grafike, neće pohvaliti.

The Witcher je proglašen najboljim RPGom u prošloj godini. Njegova ozbiljnost, filmska izrežiranost, jednostavan sustav borbe i prekrasna grafika definitivno su poziv svim igračima koji ga nisu odigrali da ga barem probaju i… navuku se.

Ako vam nešto nije jasno oko ove igre, imate kakvo pitanje ili jednostavno želite raspravljati o igri dođite na HCL forum i pridružite nam se.