Dakle, The Ultimate Box, ili kolekcija svih dosadašnjih DLC paketa i ažuriranja zajedno s originalnim Burnout Paradise-om, ovih je dana izašao na X360 i PS3 konzolama te premijerno, na PC platformi. Kako su korisnici konzola informiraniji o dotičnoj igri i njezinim nadogradnjama, ovu recenziju odlučili smo posvetiti isključivo pojmu Burnouta na PC-u. Stoga da ne duljimo, generalni opis igre naći ćete u prošlogodišnjoj recenziji kolege Renića, a mi ćemo ukratko upoznati PC igrače s osnovnim konceptom igre i pokušati vas zainteresirati za ovaj naslov.

Prije svega, Criterionov serijal arkadnog utrkivanja i bjesomučne destrukcije zaslužuje kraći kronološki pregled događanja. Zapravo, teško je čitavu povijest Burnouta strpati u kratak opis, no mi ćemo ga za ovu potrebu sažeti na svega tri rečenice. Dakle, još od 2001. godine, Criterion Games zabavlja nas nonšalantnim pristupom arkadnog utrkivanja u svom Burnout serijalu. Kroz nekoliko nastavaka (Point of Impact, Takedown, Revenge, Legends) serijal je evoluirao u još pristupačniju igru otvorenog gameplaya te tako osigurao vlastiti identitet među konkurencijom. PC igrači su Burnout serijal, kao što smo spomenuli, čekali gotovo sedam godina.

Je li čekanje isplatilo? Nećemo previše filozofirati – isplatilo se. Naime, PC platforma ne može se pohvaliti zanimljivim igrama koje spadaju u žanr arkadnog utrkivanja, a kakve obično viđamo na konzolama (MotorStorm, Midnight Club). Need for Speed se pak, kao jedan od posljednjih predstavnika ovog žanra na PC-u, groteskno izobličio u proizvod za kojeg ni najoptimističniji gameri nemaju komentara. Stoga nije teško zaključiti kako će Burnout, zajedno sa svim manama koje eventualno posjeduje, bez problema zaintrigirati PC igrače i privući publiku željnu adrenalinskih utrka i mazohističkih sudara.

No privlačnost ove igre ne leži samo u navedenim elementima. Riječ je o dobro integriranom sustavu gameplaya koji odbacuje i zanemaruje tradicionalne nužnosti žanra. Konkretno govoreći, Burnout ne zamara igrača novčanim vrednovanjem, ne ograničava ga i ne odvaja od osnove igre. Iliti drugim riječima – u Burnoutu ne zarađujete novac i ne kupujete vozila ili njihove nadogradnje; Burnout vam unaprijed ne određuje rute kojima morate proći, načine na koji možete završiti određeni event; Burnout vas ne prekida u vožnji stavljajući pred vas nepotrebne izbornike ili statistiku – jednom kad počnete voziti to je sve što ćete i raditi tijekom igre. Srećom, za pozitivnost spomenutih stvari pobrinuo se i svijet po kojemu trošimo gume i uništavamo karoserije. Paradise City, kako ga nazvaše, osim iznimne detaljnosti i raznolikosti nudi podosta izazova. Počevši od pet tipova utrka razbacanim po križanjima grada, preko ostalih brojnih zanimacija poput otkrivanja i izvođenja luđačkih akrobacija, pa sve tako do kompleksa Online prestiža; Burnout Paradise nudi zavidnu razinu sadržaja i još impresivniju dozu zabave.

U odnosu na prošlogodišnju verziju koju smo imali prilike odigrati samo na konzolama, The Ultimate Box za pristojnu cijenu ustupio nam je i tri dodatka. Cagney, Bikes i Party pack-ovi donose nove multiplayer modove, nove opcije i mogućnost upravljanja motorima. U globalu, svi dodaci su pozitivni i dobrodošli, pogotovo kada je riječ o multiplayeru, ali pomnijim promatranjem dolazimo do zaključka da će poslužiti tek igračima koji se prvi put susreću s igrom. Mogućnost vožnje motocikala možda i zvuči privlačno, ali igrači koji su već probali originalni Burnout Paradise osjetit će kako se Bikes pack DLC ne uklapa baš savršeno u cjelovitost igre. S druge strane, stari će znalci od ostalih DLC-ova profitirati jedino u multiplayeru. Singleplayer je naime, još uvijek ostao na brojci od tek pet vrsta natjecanja, što je u neku ruku razočaravajuće jer mislimo da mjesta za još više raznolikosti definitivno ima. Iako ćemo ovo uzeti kao manu, nemojte da vas to obeshrabri – Criterion neće zapostaviti ovu igru te nas uskoro očekuje još gameplay dodataka, od kojih je najzvučniji Cops and Robbers. Criterion nije objasnio o čemu je točno riječ, no sam naziv neodoljivo sugerira da bi policija ipak mogla navratiti u Paradise City.

Ono što sigurno zanima većinu PC-jaša je: izgleda li Burnout pristojno i jede li konfiguracije za doručak? Pa, odgovori su da i ne. Naime, na ponuđenim screenshotima možete vidjeti tek djelić ljepote, a prema rezultatima testne konfiguracije možemo vam priopćiti dobre vijesti. Igra se na danas već prosječnom PC-u (dvojezgreni procesor, 2GB memorije, 8800 serija grafičkih kartica) vrti sasvim glatko pri najvećim detaljima u visokim widescreen rezolucijama te sa 4X antialiasingom.

Što se tiče ostalih prezentacijskih dojmova, zvučna podloga također je zadovoljila. Na soundtracku koji broji preko osamdeset pjesama svatko bi trebao naći nešto po svome ukusu – bilo da ste fan Avril Lavigne ili pak preferirate techno-trance-dance-house melodije. Burnout čak ide toliko daleko da nudi i klasičnu glazbu (Mozart, Chopen, Beethoven) što je pomalo bizarno, ali nećemo mu to uzeti za minus jer se dotične skladbe mogu bez problema isključiti.

I na kraju – definitivna preporuka svim ljubiteljima arkadne vožnje koji Burnout još uvijek nisu probali. Criterionov port za PC ne pati od boljki koje su učestale u sličnim slučajevima te stoga slobodno možemo reći kako je Burnout Paradise izuzetno kvalitetna i zabavna igra. Uostalom, ako ne vjerujete, Criterion je samo za vas napravio hvale vrijedan korak – čitavu igru ponudio je za besplatan download stavivši trial ograničenje od nekoliko dana. Dakle, 3GB težak Burnout Paradise možete skinuti, isprobati početne eventove i nakon desetak dana kupiti ako vam se svidi. A nema baš puno razloga zašto vam se ne bi svidio, računajući na činjenicu da trenutno ne postoji kvalitetnija i dorađenija arkadna utrka na PC platformi.

Download igre: Burnout Paradise: The Ultimate Box možete skinuti i isprobati klikom ovdje.

Svakako ne zaboravite podijeliti s nama vaše mišljenje o ovoj igri u boxu za komentare ispod, a ako vam je do žešćih i dubokoumnijih gamerskih rasprava slobodno navratite i na naš forum i posjetite Burnout Paradise topic.