HCL.HR

Recenzija

The Wheelman [PC]

Duje Kozomara

Rođen je u New Yorku, ima talijanske korijene, a njegova majka Delora je psihijatar i astrolog. Nikada nije upoznao svog biološkog oca, odgojio ga je crnac po imenu Irving, instruktor glume, a počeo je glumiti sa sedam godina. On je Xander Cage, Richard B. Riddick, Dominic Toretto, prepoznatljivi duboki glas je, kako kaže, dobio oko 15-te godine, a mišići su valjda došli s bildanjem. On je jedan, jedinstveni, mišićavi i preplanuli Mark Sinclair Vincent, ilitiga – Vin Diesel.

Sad kada znate više informacija o Vinu nego što vas je ikada zanimalo, možemo početi pričati o važnijim stvarima zapravo vezanima uz igru The Wheelman, koju danas recenziramo. Vin Diesel ovog puta utjelovio je lik Mile (doduše, pravilno bi bilo Miloa, al Mile zvuči karakterističnije za naše područje), najkul vozača na kugli ovozemaljskoj, ujedno i tajnog agenta koji je došao iz Amerike u Barcelonu s namjerom da se infiltrira u redove španjolske mafije. *Duboki trejler glas* Kao osobni vozač Barceloninog podzemlja, Mile završava na rubu korupcije i kaosa, uvijek korak ispred lokalne policije i protivničkih bandi.

… osim par Vinovih one-linera za pamćenje, nekvalitetni dijalozi ne pomažu previše …


Pošto su se developeri jako trudili razviti filmski ugođaj onaj „duboki trejler glas“ bio je neophodan u uvodu. Scenarij definitivno nije posebno inovativan, priča o tajnim agentima u redovima mafije je odavno izlizana, a osim par Vinovih one-linera za pamćenje, nekvalitetni dijalozi ne pomažu previše. Sad kad sam glavnog lika počeo zvati Mile umjesto Milo, molimo vas da barba Wheelmana ne percepirate kao ćelavog karizmatičnog pjevača punk/rock banda s pivskim trbuščićem.

Glavni fokus igre je na vožnji te akciji koja se događa dok je Mile na kotačima: kao vrhunski vozač, naš heroj u stanju je izvoditi razne vratolomije, sudarati se u obližnja vozila, kupiti sve objekte koji mu se nađu na putu, skretati pod ručnom, a za izvedene vratolomije puni se fokus kojim možete ostvariti posebne manevre. Nerealno razbijanje i eksplozije vozila zanimljivo su napravljene, no činjenica da ne možemo gaziti okolne nevine pješake natjerala nam je tužnu grimasu na lice. Naime, građani Barcelone očito imaju neke opake ninja vještine, s obzirom da su svi u stanju uz dramatično bacanje u stranu izbjeći jureći auto. Dok je nerealna vožnja nabrijana adrenalinom jedan od pluseva, dijelovi igre koje Mile provodi na nogama djeluju u najmanju ruku zbunjujuće.


Čini se da je Midway previše vremena potrošio na samu vožnju, dok igru na nogama kao da nisu stigli usavršiti. Kamera koja ne prati protagonista kako treba, otežane kontrole i nekvalitetan sustav ciljanja boljke su od kojeg pati on-foot dio Wheelmana. Dok nas glavne misije vode kroz samu priču, sporedne misije donose posebne bonuse, a dijele se na hvatanje određenog auta, vožnju taksija (dolazak od točke A do točke B u što kraćem roku), pravljenja što više štete po gradu, street raceova… Glavnu priču moguće je završiti u nekih 5-8 sati, sporedne misije nisu dovoljno intrigantne da bi održale igru na životu nakon završene priče, a igra nema alternativnih završetaka ili sličnih fora, pa ne možemo reči da Wheelman ima neki replay value.

… grafika nije osobito dobra, možemo tek koliko-toliko prepoznati ulice Barcelone i bicepse našeg Vin Diesela, to je valjda najvažnije …


Grafika u Wheelmanu nije u skladu s današnjim standardnima. S obzirom da je igra trebala izađi prije otprilike dvije godine pa je odgađana sve do sada, možda je to problem – engine izgleda kao da je izašao iz par godina (ako ne i više) stare igre. Na najvišim detaljima okružuju nas samo osnovni objekti, nema ušminkanih detalja, kvalitetnih efekata na koje smo navikli, sjene su očajne, čak ni fizika ne djeluje suviše uvjerljivo. Doduše, možemo koliko-toliko prepoznati ulice Barcelone i bicepse našeg Vin Diesela, to je valjda najvažnije. Zvuk je ok, dok se lagano vozite ulicama, možete mijenjati radio stanice, a kad započne neka opaka potjera, počinje i napeti hardkor soundtrack. Što se voice actinga tiče, Vin je svojim hrapavim glasom (koji se, da utvrdimo gradivo, pojavio oko 15te godine) kvalitetno pomeo sve ostale neuvjerljive glumce. Naletio sam i na par bugova, auto je vozio nevidljivom cestom, teksture su nestajale, a Mile je jednom propadao u prazninu dobrih desetak minuta. Toliko mi je, naime, trebalo da maknem pogled s njegovih mišića, shvatim da nešto ne valja i da možda ne bi bilo loše loadati zadnji save.


Wheelman ima dosta mana. Zastarjela grafika mogla bi mu se oprostiti, kad bi ju bio u stanju kompenzirati kvalitetnim gameplayom. Vožnja, sudaranje, razni manevri i eksplozije su dosta zabavni, no određeni propusti, bugovi i očajan on-foot dio igre spriječavaju potpuno uživanje. Isfurana priča i repetativnost koja se pojavljuje nakon nekog vremena ne poboljšavaju sveukupni dojam. Ako se napalite istog trenutka kad netko spomene Vin Diesela ili čovjeka smatrate svojim idolom, ne bi bilo loše da ovu igru pridodate svojoj kolekciji. Osim toga, ako vam je do nerealnog jurcanja po Barceloni, kršenja prometala, filmskih eksplozija i smiješnih dijaloga, a možete pretrpjeti slabiju grafiku i određene propuste, nabavite Wheelmana.

Ako vas ništa od navedenog ne interesira previše, zahvaljujemo što ste pročitali recenziju, slobodno nabacite kakav komentar ispod, no ovu igru izbjegavajte. Ima puno kvalitetnijih naslova na policama.

The Wheelman je nova adrenalinom nabijena igra Vin Diesela, u kojoj on naravno i tumači glavnu ulogu. Dali je Vin i ovaj put uspio osvojiti gamerska srca kao sa prvim Riddickom?

69 Naša ocjena
  • Vin
  • vožnja
  • iživljavanje nad vozilima
  • grafika
  • on-foot igra
  • neispoliranost

Duje Kozomara

Umirovljeni haceelov doktor lošeg humora. Još voli Plejstejšn, ali mnogo više priča o GDPR-u.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?