paaaa bilo je to davno odkako su me frendovi iz skolskih klupa navukli na taj WoW u pocetku priznajem mi je bilo dosadno i glupo, ali kada sam se kasnije malo više fokusirao skuzio sam da je to više nego ovisnost, znači nije dan prošao da ja nisam mislio o wowu igrao ga, pvp pve nis mi nije bilo strano cak sam imao u planu nabacit tetovažu na sebe znak od hordi naravno 😀 razlozi zbog kojih vise neigram tako intezivno kao prije su to što mi se guild raspao, a više nemam baš toliko vremena za tu igru nad igrama( zena djeca ovo ono), ali svakako volio bi dobiti key cisto da vidim kakva je igra sada sto je novo mozda se i vratim tko zna.

WoW sam poceo iskljucivo igrati zbog price koja mi se jako dojmila. Medutim, kada sam usao u svijet shvatio sam koliko zapravo prijatelja iz stvarnog zivota igra tu igricu u tome trenutko jos sam vise zavolio WoW. Igrati sam zapoceo otprilike kada je wotlk bio izasao. U tom trenutku svoju “karijeru” sam zapoceo vjerojatno kao i svaki ljubitelj alliance kao human paladin, medutim ubrzo sam shvatio da je ljubav prema druidima puno veca, ali sam htio iskociti iz mase night elf druida te kada je worgen izasao prvo sto sam napravio je worgen druid i to mi je i dan danas main karakter. Poslije kada je monk izasao poceo sam igrati i njega kao healera. Vjerojatno sam jedan od rijetkih ljudi kojima WoW nije utjecao na zivot u mjeri da drustveno pocinjem opadati. Vecinski sam PvE igrac do sada me se rijetko uspjelo naterati na PvP a kako dolaze promjene u PvP-u moguce je da cu se ozbiljnije okusati u tom segmentu igre. Key bi volio dobiti jer za razliku od vecine ekipe s kojom igram nisam si uspio priustiti novu ekspanziju jos uvijek. Medutim vjerujem u svoju pricu i u to da ce se to uskoro promijeniti poslije ove nagradne igre 😀 😀 ekipa uzivajte i sretno svim ostalim natjecateljima. Ekipi HCL-a svaka cast na analizama gaming svijeta. For the Alliance!
#Live long and prosper |\/|,

Poceo sam igrati wow negdje 10mj 2008god igram ga jos i sad,bilo je tu par mjeseci prekida ali ljubav prema igri i dalje traje.pitate se sta ima u toj igri da ju i dalje igram?pa eto meni je ovo prva igra tada bila takvog zarna i sve druge jednostavno nije meni bilo to to kao sta je WOW. Igra me privukla prvo svojom pricom,muzikom kako mjenjas podrucja u igri uvijek drugi sound.dizajn i tada prvi put sam igrao i s drugim ljudima.Imam dosta uspomena tjekom igranja od ulaska u prvu guildu,pa prvi dugneon,raid i jos puno toga.moja najbolja uspomena je prijatelj kojeg sam upoznao u wowu nismo se znali uzivo ali smo pricali preko sykpa ko da se znamo 100god.njega nazalost danas vise nema na ovom svijetu ali svake god u wowu na taj dan odem na mjesto gdje se prisjetim nasih pustolovina u svijetu WOW-a.igrajuci do dan danas nisam upoznao lika koji je bio toliko cool.kad sam krenuo imao sam 20god sad imam 30 i ne mislim prestati. Nova expanzija ceka i nove pustolovine uskoro krecu.” Stand as one for the Alliance!!!

To davno tmurno jutro, kroz koje se sitne kapi kiše prolamaju kao neka izmaglica sa mirisom pokvarenih jaja i sumpora. Ja ustajem rano u jutro još uvijek bunjeglav od cjelonoćnog igranja American Army i F.E.A.R i ponekim tikovima dobijenim od igranja FEAR. horora. Bez ljubavi, bez emocija prema svijetu onako mrzovoljno i bez volje odlučujem da probam trial verziju od 10 dana nekog meni nepoznatog proizvoda pod imenom WoW. Preporuku sam dobio od najboljeg druga kojeg nisam vidio posljednjih mjesec dana jer je on već upoznao čari WoW-a pa čak i pod prijetnjom njegovih roditelja da će ga voditi na psihijatriju. Od tog trenutka upoznavanja sa WoW rodila se ljubav na prvi pogled koja traje preko 10 godina i preko par hiljada sati isko mojr bivše ljubavi poput F.E.AR. I American Army i danas dan negoduju i skreću pogled kad se susretnemo na ulici pretvarajući se da se ne poznajemo.

A što reći. Svaku objavu, sliku koja se poveže sa WoW – om me uvijek podsjeti na neku dobru situaciju, anegdotu koju sam doživio igrajući ovu igru. Aktivno sam počeo u Lich King , a prestao u Legion zbog posla i manjka vremena. Jedna meni jako draga uspomena je što pamtim jest da se uža ekipa ( lideri, raid lideri) skupili u Engleskoj na zajedničkom partiju, a ja bidan još studirao nisam mogao ni kune potrošiti da otiđem. Međutim u 19 h navečer iznenadio me je poziv na Skype od kolegice iz Guilda. Kad se upalila kamera nisam ni mogao slutiti što će se desiti. Ljudi moji dragi oni su doslovce napravili mjesto za mene gdje sam cijelu noć proveo sa njima na malom monitoru XD ( a vjerujte nisam baš tako mali XD). Da bi stvar bila bolja odlučili smo se da odigramo raid tu noć. Ukoliko me pamćenje služi išli smo na Garrosh- a iako smo dane provodili tamo umirajući kad tu večer smo ga iz prvog pokušaja sredili svi smo skakali kao da smo na lutriji dobili. Iako nisam bio fizički prisutan na partiju bio sam tamo na iPad monitoru skakao od veselja sa njima dok mi nije mater ušla u sobu i pitala što si se već probudio? Naravno nisam niti spavao XD. Eto svakoga nešto lijepo veže meni je ova igra otvorila puno prijateljstva i nešto najkorisnije moj Engleski se popravio. Iako sam prestao igrati svako malo se priključim na Team speak i porazgovaram sa dragim ljudima. Game is connecting people 😉 . Sretno svima!

Šest mjeseci nisam izlazio iz kuće igrajući WoW. Moji me htjeli na liječenje, sve dok tata nije probao igrati. Od tada smo srušili Illidana, Lich kinga, Deathwinga, Kill jaedena i najgoreg ikad Hoggera 😀

Oduvijek sam volio mmorpg igre i warcrafta, jos od kad je bio strategija. I tako me je jednog dana frend pozvao da snjim zapocnem igrat wow na nekom novootvorenom privatnom serveru.
Posto nisam imao novaca da igram na retailu reko zasto ne. Hype kad sam napravio prvog lika bio je stvaran. Bio je to hunter jer je imao peta pa reko barem nece bit dosadno levelirat sam. To je ujedno bio i moj prvi lik na wowu ikad. Toliko stvari za raditi i istraziti. Znaci ludilo. Uzivao sam u leveliranju i cijelom svijetu koji wow pruza. U pocetku je sve to islo sporo i ponekad mi se cinilo da nikad necu doci do max levela (80). Sve to jer sam bio zaokupljen istrazivanjem cijelog tog svijeta. Al dosao je i taj dan kad sam dosao do max levela, pa onda ono casual razgovor u Dalaranu dok cekas raid? i upoznavanje ljudi diljem cijelog svijeta.
U pocetku nisam bio bog zna kakav raider ali ljudi iz guilda su mi pomogli oko svega. Kad sam skuzio kako sve funkcionira poceo sam vise zalazit u raidove i skupljat gear. Nakon nekog vremena sam skuzio da hunter nije bas klasa koja mi lezi pa sam napravio paladina, pa zatim death knighta koji mi je i dan danas main. Posto je server releasao novi raid svake godine jedva smo se docekali ICCa. Pa kad je dosao, pa prvi put zakoracis unutra i najezis se. Pa natjecanja koji guild ce ubit vise bossova i skupit gear za naravno najozloglasnijeg bossa svih vremena Lich Kinga. Vecina nas se prvi put sukobila s njim dok je bilo i igraca s drugih servera koji su vec znali vecinu taktika. I tako su prolazili mjeseci wipanja na LKu dok nije dosao i dan da njegovoj vladarini dode kraj. Svi smo bili uzbudeni sto smo mrknuli LKa, vriskovi, veselje, uzdahi na discordu su govorili sve?. Pa onda grupno fotkanje da se okaci na forum, poziranje u Dalaranu s titulom da ti drugi zavide itd. Al svakom veselju dode kraj, ipak je to privatan server i ljudi su poceli odlazit, pa tako i neki od mojih frendova koje sam tamo stekaonpa tako i ja. I tako prije par mjeseci sam poceo radit pa reko da kupim i retail cisto iz dosade, da vidim kako je, posto ima vise igraca i veci je dozivljaj biti dio veceg drustva. Uz to tko ne fantazira biti demon hunter jos od WC3?? Sve u svemu super dojam, odlican lore i jos bolje grafike nego u prijasnjim ekspanzijama. Nedavno sam pratio blizzcon o novoj BFA ekspanziji i bio sam odusevljen,pogotovo trailerom koji me doslovno najezio i probudio nostalgiju da opet zaigram.

jednog dana kada sam se probudio rekao sam sebi da vise necu nikada igrati wow zato sto me dan pre mnogo iznervirao, igrao sam sa drugarima i samo umirao.Ali sam ipak sutradan odlucio da cu da probam jos jednom, pa sam opet pozvao drugare i rekao im ajmo da igramo wow.Samo su dvojica hteli i tako smo krenuli polako da ubijamo horde, da na kraju tog dana smo umrli samo jedamput ili dvaput.Na zalost ta sreca je trajala samo par dana nakon toga smo opet krenuli da gubimo posle cega su moji drugari deinstalirali wow, pa sam i ja posle mesec dana.Ponovo sam instalirao tek kada je izasao Leageon, ali moji drugari nisu.Ja sam igrao mesec dana leageon svaki dan pa sam posle igrao pomalo kada sam stigao. Za vreme igranja leageona bilo mi je zabavno da troluem ljude. Recimo uvek sam igrao sa patuljkom demon hunter-om i cesto sam otisao tamo gde su najjaci kada sam i ja bio jedan od njih i obukao najslabije odelo i uvek nadje neki lik da mi se ruga pa ja procenim dali bi ga mogao ubiti na duelu i ako procenim da bi mogao onda ga izazovem na duel i brzo promenim na jace odelo tako da ga mogu pobediti i onda mu kazem, ako ga pobedim, “ko je mali!!!!!!!!” 🙂 , mada ja sam igrao leageon na bettle.net accaunt-u moga brata jer na mom ja nisam kupio leageon jer bi mi drugari rekli dali opet igras wow. 🙂

Sulfuras of Ragnaros na Shammyu… Nuff said

Sve nakon vanille je meeh.

Haha…ima super komentara. Ja sam dosao tek toliko da ne prodje post bez daveza funkya. Ne igram WOW, pojma nemam o njemu, volio bih ja to probati ali koliko vidim, puno je vise onih koji zaista vole ovu igru pa necu lagati i izmisljati pricu da se ogrebem za betu, neka igraju fanovi… kako sam divan, kao da se mene pita tko ce sto dobiti…hahaha 😀

Ja nikada nisam igrao WoW,ali bih volio da zaigram igru,jedinu igru koju sam igrao je stari Warcraft Frozen Throne i to je igrica koja mi je ostala u sjecanju.

CoD 1 klan , jedan od ponajboljih u europi je propao skoro radi WoWa 😀 svi se navukli. jel dan danas igraju to ljudi ? nije troll pitanje, nego ozbiljno. ako igraju, svaka čast blizzardu.

Pamtim stare dane di su wow arene bile najvaznija stvar di sam provodio bitke na 2200+ rating i trosio sate i sate da ubijem zloglasni combo “warlock + druid” i uvijek bi mi bjezali na 100 hp-a , poceo sam jos u doba vanille iliti originalnog World of Warcrafta , dani farmanja za epic mounta ( mjeseci su trebali) .

Ali najbolje iskustvo od svega koje sam imao sa World of Warcaftom je bilo kada sam prvi put vidio prijatelja kod njega doma kako jase na flying mountu(išavši preko flight pointa do drugog) i kako se vidi cjeli obzor i samo taj osjecaj otvorenog svijeta nakon zatvorenih igri poput crash bandicoota fife i ostalih igara koje sam igrao. O sjecam se tocno osjecaja koji me ponukao da pocnem igrati tu igru na koju sam potrosio dane i dane , ako ne i previse mjeseci .

I dan danas mi fali da odigram sa nekime da se malo vrati nostalgija . Osim toga fali i community koji je bio tada aktivan i koji je zapravo bio glavni dio igre tj di si se upoznavao sa drugima (ma kakav facebook, wow i msn su bili najjaci)

A osim WoW-a volio sam i warcraft 2 i 3 koje sam igrao na ps1 i prvom pcu koji sam imao tako da mi je svijet poznat , te onaj osjecaj kad te pola servera ceka da im enchantujes nesto jer si normalan, pošten i normalnu cijenu dajes i nikad nisam nikog prevario (igram pvp a svi pve raideri glavni sa servera cekaju mene da dodjem online da bi ih enchantao)

Puno divnih uspomena me vuce na wow i rado bih ponovo zaigrao

Prvo iskustvo nije počelo sa WoWom već sa Warcraft 3. Gledao sam frenda koji je bio stariji od mene kako ga igra i bio oduševljen. Objašnjavao mi je lore, govorio mi razne stvari i pričao o WoWu, koji do tad još nije imao. Sve do jednog dana do kad ga je nabavio. Zajedno smo ga pokrenuli i ja nisam mogao vjerovati da tako nešto zaista postoji, to mi je bio prvi put u životu da vidim multiplayer igru. Pošto nisam imao internet bio sam jako ljubomoran na njega i cijelo vrijeme sam govorio kako će izbaciti “offline mode” (nisam zapravo ni razmišljao kako bi igra bila drugačija da ga stvarno izbace). Nakon godinu dve napokon sam i ja dobio internet i preuzeo WoW te i dan danas pamtim kako mi je pomagao, govoreći što da radim, kamo da idem itd., pošto nisam znao engleski i bilo mi je teško, no i dalje zabavno. Zato iako bi volio sada isprobati Battle of Azeroth, ipak bih više volio pokloniti mu betu pošto me je uveo u jedan fantastični svijet zbog kojeg sam zavolio gaming.

Igrao sam WoW od dana kada su upalili ragnaros server negdje u 5 mjesecu 2005. Početak je bio nezaboravan, svijet je bio kao nešto što nikada nisam vidio iako igram igre od 1985. Stvari koje sam vidio u WoWu u to vrijeme nisam vidio poslije čak ni nakon prve ekspanzije. Tarren Mill – Hillsbrad open world PvP koji su trajali po cijele dane, ogromni napadi na Astranaar (koji je poslije uvijek bio napušten). Otvaranje Ahn’Qiraj raida je bilo isto nešto posebno iako mi je skoro izgorio PC kada se skupio cijeli server na istom mjestu u Silithusu FPS u igri je pao na 1-2 FPSa :D. Čak se i sjećam dana dok sam kao leatherworker/skinner sa resto druidom (da trebalo je vremena) farmao devilsaur leather u ungoro crateru, imao sam neki addon di mogu pisati po mapi i sve rute devilsaura sam si manualno unio i to je trajalo par tjedana za skupiti za mount. Najnezaboravniji trenutak u raidu definitivno je bio u Blackwing Lair-u kada smo nakon par sati borbe kroz “depression room” konačno stigli do bossa i u prvom pokušaju ga skinuli do 5% i onda je otac od main tanka uletio njemu u sobu i nakon kratke svađe ode main tank offline i full wipe 😀 Prestao sam igrati prije jedno godinu dana jer mi se raspao guild (puno guildova…) i teško je upoznavati nove ljude jer su svi u nekom svom filmu a ne otvoreni kao na početku. Uspio san nabiti preko 600 days/played i imao sam sve klase u jednom trenutku na max level i to na obije strane sa barem epic pvp gearom… Da igrao sam svo slobodno vrijeme 😀 Zadnje 2 ekspanzije sam praktički igrao sam, raidove sam skoro sve vidio kroz LFG a guildovi u kojima sam bio su imali 1000 altova i nitko ne priča… Igra me je držala toliko vremena jer sam u njoj volio raditi skoro sve što se može: PvE, PvP, endgame i leveliranje kao i igranje u svim ulogama (healer, dps, tank).

Bilo bi fora kada bi netko tko dobije pristup snimio malo i gameplaya (pod uvjetom da je to uopce dozvoljeno, samo nemojte da ispadne kao s oni tupanima koji su snimili audio zatvorenog demo prikaza s E3 Cyberpunka 2077 i ladno objavili sve na YouTubeu haha) i postali neki link. Citam komentare i vidim da ima tu WoW doktora koji ocito znaju igrati ovu igru i kontam da bi moglo biti zanimljivo. Nadam se da nece nitko zamjeriti na ovom spammanju, stvarno nije cilj trolati i spammati, volim citati komentare ljudi koji su toliko strastveni oko neke igre..

Još uvjek se sjećam kada me frend nagovorio, po izlasku TBCa, da zaigram WoW i provjerim da li će mi se svidjeti. 11 godina kasnije igra me drži i dalje zaokupljenim u svim segmentima, dok se prijatelj vrati s ekspanzije na ekspanziju, slacker 😛 . Osobno smatram da je danas WoW previše pojednostavljen (vjerovatno zbog sve mlađe populacije koja ga igra i koja želi sve “na izvol’te”) ali i dalje ima ono nešto što me privlači da nastavim ili da se vratim nakon kratke pauze. Uvijek ima nešto za pokušati dobiti ili ostvariti. Trenutno kratim vrijeme riješavajuči stare reputacije/achievmente prije nego dođe BFA. S obzirom da sam neka vrsta kolekcionara, posjedujem preko 330 mountova, cca 800 unique petova te dovoljno toyeva da pokupim trenutni zadnji achievement za njih 😀 . No i dalje pokušavam izfarmati preostale mountove iz soloable raidova (čika Lich King nakon 120+ pokušaja još uvijek mi odbija podariti mounta :/ )
Od starih “ratnih” wow priča sjećam se odluke mene i prijatelja da u TBCu, na 40tom levelu, pređemo s Eastern Kingdomsa na Kalimdor i to u Dustwallow marsh jer smo htjeli vidjeti to područje koje je bilo mjesto gdje je obitavala Onyxia. I to bi bilo sve normalno da smo mi zapravo znali da postoje brodovi koji te lijepo prevezu na određena odredišta i time skrate put. I tako smo mi odlučili iz Westfalla preplivati do tamo. Sve smo lijepo naciljali i krenuli. Ne treba posebno opisivati naše negodovanje i iznenađenje kada smo naletjeli na invisible wall negdje na polovci “oceana” nakon poprilično vremena utrošenog na plivanje. Ali nas to nije pokolebalo. Heartstonom nazad u SW i tada smo u guildi pitali kako se može doći iz SWa na Kalimdor. Naravno, uputili su nas na brod koji je tada prevozio iz Menethil Harbora u Darkshore. I nakon kratkog vremena napokon smo bili na Kalimdoru i sada je trebalo iz Darkshora preći popriličan broj zona od kojih su neke bile levelima jaće od nas. Da skratim priču, trebalo nam je preko 6sati da stignemo na odredište jer smo bili “genkani” od strane horde, naganjani od krvoždernih medvjeda i ostalih high level stvorenja te oneshootani od hordnih npceva. Napokon kada smo stigli ispred ulaza u Onyxinu pećinu, ponosno smo podijelili naš uspijeh u guildu da bi nam oni uzvratili salvom smijeha i ruganja jer smo mogli jednostavno uzeti brod za Dustwallom marsh i biti tamo za 5minuta i to iz istog područja odakle smo došli na Darkshore…Ali uspomene ostaju 😀

Evo ja sad jedva cekam 11:30 da bas vidim dali sam dobijo

ja nikad nisam igrao wow a tako bi htio ??

Evo ga 11:30 ko je dobijo?????

Evo me tu na forumu vec 1h 15min cekam rezultate
Oceli skoro????

znam da sam malo naporan ali evo sad je 11.7.2018. 1:20h pa kada ce rezultati ko je dobijo kljuceve za betu

Evo sad je 11.7.2018. 15:07, a sparki2007 i dalje ne zna tko je dobiJo ključeve…mislim stvarno niste u redu… btw sparki, ako sam dobro izbrojao, ima 12 komentara koji konkuriraju za nagradu, a 10 ključeva. Ako ne dobiješ, onda stvarno nemaš sreće 😀