Dreamcast – zadnja SEGA konzola

Tvrtka SEGA je početkom devedesetih ostvarila značajan uspjeh sa svojom Mega Drive konzolom. Međutim, ulazak Sonyja na tržište konzola poremetio im je planove te je njihov Sega Saturn prošao nezapaženo. Sega se zato pripremala dati odgovor tehnički snažnom i progresivnom konzolom koju su razvijali pod kodnim imenom Katana.

Iako bi bilo interesantno imati konzolu koja se zove Katana, za konačni naziv proizvoda u Segi su raspisali javni natječaj te su se između pet tisuća prijedloga na kraju odlučili za naziv Dreamcast. Bila je to konzola koja je po količini raspoložive radne memorije (26 MB) značajno nadmašila konkurentni PlayStation (2 MB) te Nintendo 64 (4-8), a za pohranu igara koristila je GD-ROM format koji je bio većeg kapaciteta (1,2 GB) nego tada popularni CD-ROM.

Osim toga, Dreamcast je imao podršku za operativni sustav Windows CE te je ostao upamćen kao prva igraća konzola s ugrađenim modemom za pristup internetu, odnosno za mrežno igranje. Na papiru je Dreamcast tako bila najnaprednija konzola 20. stoljeća i kad je u Japanu lansirana na današnji dan prije 25 godina, sve su zalihe odmah bile rasprodane.

Dreamcast je bila prva konzola koja je donijela ugrađenu funkcionalnost igranja igara putem interneta.

Međutim, Dreamcast je bila zadnja konzola koju je Sega proizvela, a proizvodnju su prekinuli nakon svega dvije godine. U početnoj se fazi Dreamcast dobro držao te su se na konzoli igrale neke stvarno unikatne igre. Crazy Taxy, Virtua Tennis, Shenmue, Jet Set Radio i Sonic Adventure bili su najveći hitovi Dreamcasta, a zanimljivo je da je na ovoj platformi startao i danas megauspješni serijal NBA 2K. Ipak, podrška developera izvan Japana bila je slabašna te je konzola na kraju dobila svega 600-ak igara.

Mnogi će reći kako je za tržišni neuspjeh Dreamcasta zaslužna dominacija PlayStationa. U trenutku kad se Dreamcast pojavio, prvi je PlayStation bio na vrhuncu slave sa serijalima koji su se probili u mainstream. Već su se krajem devedesetih razmišljalo o hollywoodskim adaptacijama hitova kao što su Tomb Raider i Resident Evil – koji su potekli upravo na PlayStationu. Dvije godine kasnije na tržištu se već pojavio PlayStation 2 s novijim hardverom i priča je tu za Segu bila gotova.

Dreamcast se na kraju prodao u 9,13 milijuna primjeraka, a Sega se početkom 2001. godine prebacila na izdavanje vlastitih igara na tuđim platformama za igranje. Doduše, kratko su se distribuciji konzola vratili uz Sega Mega Drive Mini retro konzole.