Jedino što se sjećam je dark souls jedinica prije nekih desetak godina, dao sam joj dva tri sata. Death stranding nisam probao, bojim se da bi mi bilo dosadno, ko zna…

Većinom do pola sata (jer najviše isprobavam indie igre pa me kretanje odbije), ali svakako manje od 2h tako da uspijem vratit igru.

Najprije istražim sve o igri, pogledam gameplay na internetu i recenzije. Na temelju toga stječem mišljenje o igri i odlučujem sviđa li mi se ili ne i još nisam fulala. Rijetko se dogodi da nešto kupim “napamet, bez istraživanja, a samo od jedne tako kupljene sam odustala nakon dvadesetak sati.

2-4 sata je sasvim dovoljno uloženog vremena u igri da doneseš konačan zaključak. Igrao sam Banishers Ghosts of New Eden i nakon 5-6h mislim da če završiti na listi nezavršenih. Nema mi ništa gore kada me igra počinje psihički da umara.

Ima toliko igara koje vec znam da zelim da igram i znam da ce mi se svidjeti pa ne trosim pare na nesto sto mi se mozda svidi a mozda i ne.

Nekoliko sati.Možda oko 5-8.

Nije mi se to jos desilo, znam sta kupujem 😁

Nekima dam više vremena nego zaslužuju a za neke skontan za 5 minuta da to nije za mene. 🤷‍♂️

ja sam mazohist. Odigram do kraja i onda pljujem.

dovoljno mi je pola sata u igri da skontam

Meni treba manje od 2 sata jer u tom slučaju još mogu tražiti povrat novca.

Pogledam na internetu gameplay, pa ako sebe vidim u tome onda uzimam,ako ne i ne dajem joj šansu.

1 do 3 sata i ne vraćam se vise. Probao sam tako witcher 3 jedino 3 puta po 3 sata i nikako da kliknem

Ja uradim temeljito istraživanje: osluškivanje, ošmekavanje igara koje ću da kupim. Zato je gotovo nemoguće da pogriješim ali je činjenica da ću kupljenim igrama dati više šansi od onih na pretplati. To je fakat. I te na pretplati ne započinjem ako osjećam da mi se neće svidjeti i pogotovo ako nisu dobro ocjenjene. Nemam vremena za njih. Zadnja igra od koje sam odustao je ovaj MegaMan (mislim 11) što je došao na Plus. Dao sam mu šansu nekoliko sati i vidio da je to čista vježba u frustraciji, relikt nekog prošlog i srećom prošlog vremena i shvatio da mi to ne treba jer imam šta igrati. Prije toga, užasno iskustvo sa Code Vein koji započinje kao možda zanimljiva anime igra. No u početnoj fazi, kako je igra odmicala tako je priča postajala sve gluplja i gluplja do jedne scene koja mi je uvrijedila inteligenciju kao nijedna igra prije i tu sam presjekao. Sa gnušanjem sam je izbrisao. Istina je i da mnoge igre izguram do kraja ako sam već prešao pola ili 3/4 iako su me počele žestoko smarati. Skyrim je jedna od takvih. Obično takve igre imaju neke elemente koji su izuzetno jaki pa mi bude žao napustiti sve odjednom.

Također pročitam prije nego uzmem (ne gledam gameplay jer mi je to mini spojler), tako da nemam tih problema.

Napisati koncizan i smisleni odgovor na temu davanja šansi nepoznatim stvarima? Težak zadatak.
Pretpostavka je majka svih zajeba. Zato se ja vodim elementom strasti ne pretpostavkom hoće li nešto biti dobro ili neće. Probati ću sve što mi je zagolicalo interes, probudilo maštu, izazvalo divljenje, jednostavno, sve što mi se dopalo na ovaj ili onaj način. Iskustvo čini svoje. Sve manje i manje je tih ljubavi na prvo viđenje.
Prilikom kupovine ne trošim previše vremena na razmišljanje hoće li mi se nešto dugoročno svidjeti ili neće. Odustajanje je uvjetovano sa dva faktora: krivuljom učenja i dinamikom prelaska. Delikatnim balansom ova dva faktora dogurati ću svaku igru do kraja. Neke igre sam igrao preko 3000 sati, neke 30, neke 3 i na kraju sam odustao od njih. Zašto? Nestala je ona emocija sa početka priče.

2-3 sata.

Osobno zavisi od 10ak min do sat ili par sati ovisi od igre, češće izbrišem pa se ponovno vratim nekim hvaljenim igrama s nadom da promijenim mišljenje. Npr rdr2 i slične

Ovisi koliko baš želim da mi se svidi.

Dune Spice Wars ne odustajem ni nakon 3h, iako ne kužim nista

Elden Ring – 20min

Mučim se do kraja tako da mogu još više srat po igri koja ne valja kad me neko pita za nju.
Evo npr. već 2 GODINE malo po malo guram debilni Watch Dogs 2 koji mi se gadi zbog cringe likova i priče, imao sam velika očekivanja zbog odličnog WD1 i onda me dvojka totalno razočara, igru zato izvlače grafika i lijepi San Francisco.
Jedine igre koje nisam imao snage odigrati do kraja što govori o tome koliko su zaista loše su bile Need for Speed Payback i Just cause 4 ( jedne od najvećih govna od igrica koje sam ikada vidio).
A kad je igra dobra onda je igram svaki put kad imam vremena dok ne pređem.
Neki bi rekli da sam lud….i ja bi se s njima složio😉

Sve zavisi o gameplayu.Naprimjer Rdr 2 tjedan dana po jednu misiju igrao onaj uvod prije nego dođu u kamp kod Valentine i od onda do kraja bez prestanka skoro 🙂 Gameplay super sve sta nije vezano uz main story.Gow,tlou,uncharted vidio nakon 1h da nisu za mene,Horizon zd nakon par sati odustao da bih g prosle godine zavrsio(kupio ga 2018),Horizin forbiden west odustao nakon par sati na ps4 i ps5 zbog bugova(btw nema prenosivog sejva izmedu konzoli).Witcher 3 nakon 3 igranja odigrao nekih 15-20h i odustao,Hi fi rush i dosta igara koje probao preko gamepassa ili na steam kaj dobio u bundleovima trebao vise vremena da instaliram igru nego da igra(bro ih obrisao)Star wars falen orde nakon 2-3h odustao,surivor nakon pol sata 1h,neke razvikane igre nisam niti isporbavao jer mi se nije svidio gameplay(pnc igre,baldur gate hebo ih combat na poteze i slicne takve igre).U prosjeku barem 1 h i mislim da je to sasvim dovoljno da se vidi osnovni gameplay ako mi se svida ili ne.

U zadnje vrijeme za mene takve igre ne postoje. Znam što kupujem i nije mi žao dati novce kada je to nešto što sam istraživao i imam jasnu sliku kako će izgledati. Ne kupujem igre više kompulzivno i uvijek se vratim igri nakon nekog vremena, nije baš da odigram sat-dva pa više nikada.

2-3 je i vise nego dovoljno da shvatis dali je igra tvoj tip. Moja lista nezavrsenih igara je vrlo mala. Najzanimljivije, nikad mi se nije desilo sa tonom predjenih indie igara, samo sa AAA. Ako bih morao, stavio bih na vrh liste nezavrsenih “Vampyr” ..

Bit će da je Zoran probao Final Fantasy VII REBIRTH? 🙂

2-4h ovisno o zanru

cca 2 sata

Imam poprilicno ogranicen okvir kojeg se drzim.
Nista van toga ni ne pogledam, a kamoli da zaigram.
Ako mi se igra ucini zanimljivom, pogledam jedan gameplay video, ne cinematic trailer, i odlucim se.
Ali ionako su to uglavnom provjerene igre i nastavci tako da nema problema.

Pre dok nije bilo interneta i raznih sadržaja,dešavalo se da uzmem po koju igru koja mi se nije svidela ali sam ih uglavnom završavao.Sada nema takvih grešaka jer uglavnom proverim preko neta,youtub-a dali mi se nesto svidja.Nema se više vremena da bi odigravao trasch igre kojih je danas 80%

U nekoj casual gaming fazi sam kad mi je atmosfera doslovno postala bitnija od gameplaya. Oduvijek igram isključivo singleplay igre i ako me ne ”ulovi” kroz pola sata, odustajem i ne vraćam se. U zadnje vrijeme sam pomislio da me općenito pustila volja za gamingom, i onda me RE: Village uvjerio u suprotno.

Do 4 sata. Mislim da je to sasvim dovoljno da se vidi jel igra za mene.

Sve igre završim do kraja. Nikada nisam kupio nešto napamet, bez istraživanja o igri i tako je to kod mene već 20tak godina.

Ako je Open world dam igrici 5 sati igre da vidim da li ima elemenata za igru , ako nema ide na hlađenje. Doduše dešavalo mi se da neke igre mi ne legnu u tom trenutku ali nakon godinu možda i dvije upalim i legne mi . Vjerovatno ima i do trenutka 😁