Ne znam za ostale, ali ja bi bio najsretniji kad bi u dnu ekrana pisalo : Talk, Pick up, Give, Push, Pull, Open, Close,……….. I sa novom grafikom, po mogućnosti, kao iz Special Editiona “jedinice”. Nema novog p’n’c-a koji će konkurirati tim starima iz osamdesetih i devedesetih. Šteta što Gilbert i ostali danas misle drukčije. Volio bi da se netko ohrabri i samo proba napraviti takvu igru.

Volim Gilberta, ali ovaj argument “…oni koji imaju obaveze….nemaju vremena” mi je smiješan i iz njegovih usta. Pa bavi se aktivnošću kada imaš vremena. Ili ako doista nemaš vremena – a ništa onda, imaš nesreću da si zaposlen 100% svojeg vremena i otpiši ovakve aktivnosti. Ili se ipak samozavaravamo malo?

Ali ta ideja da ćeš zbog “manjka vremena” bitno promijeniti aktivnost da bi se njome uopće mogao baviti i pri tome primisao da se još uvijek baviš izvornom (nepromijenjenom) aktivnošću kojom se želiš baviti – čista besmislica.

Svi komentari o nužnosti da se malo reflektira o dizajnu p’n’c avantura stoje, jednako kao i pitanje o danas smislenom sustavu hintova i sl. Stare avanture su svakako često umjetno otežavale neke stvari – to treba izbjegavati. Novije p’n’c avanture koje su naučile lekcije, a opet ostale u duhu prave p’n’c avanture – Gemini Rue, Primordia, Gilbertov Thimbleweed Park….bilo je još toga, ali po meni nešto manje uspješnoga od ovih. Wadjet eye generalno izdaje dobre stvari u ovome polju.

Kad smo kod teskih avantura – sjeca li se netko avanture KGB? E to je bilo tesko, ezoterija u dizajnu ponekad totalna, a uz to je i vrijeme u igri teklo i odredeni dogadaji su se zbivali u vrlo tocno vrijeme koje ako si propustio, igra se vise ne moze preci. Da bude jos bolje….ponekad si tek nakon sati o sati kasnije shvatio da nesto ranije nisi napravio ilibsi napravio nesto sto nisi smio napraviti, pa zbog toga sadasnju situaciju ne mozes proci.

No, unatoc nekim izludujucim stvarima, atmosfera, prica, dijalozi su te tako uvukli u cijelu stvar, da si svejedno ustrajao. I to mi je pravi put u dizajnu. Nemoj stvar olaksati da svatko moze lako proci, zato sto je iskustvo suplje, nego uvuci igraca tako da zeli prolaziti stvar.

U intervjuu Gilbert i kolega rabe rijec “empowering the player”. Medutim, je li osnazujuce napraviti laku igru u kojoj ce se svima CINITI da su dobri ili je osnazujuce napraviti zadovoljavajuce tesku igru u kojoj ces se morati potruditi, ali ce te dizajnom drzati uz sebe (a ne tek lakocom prolaska).