Ready Player One

Ovaj film je u startu poseban jer je ovo prvi put da sam išao na neku pretpremijeru za novinare. Ekipa s portala Netokracija me pozvala da im se pridružim na toj projekciji u Zagrebu i nakon predstave smo snimili i kratak video gdje komentiramo film. Taj video ću linkati na svojoj Facebook stranici kad izađe, a moje dojmove možete poslušati na prijenosu uživo. Tako da, eto, imate što gledati. Radi svega toga imate priliku pročitati i pogledati moje dojmove prije premijere filma i sve to spoiler free.

Što se filma tiče, za vas koji ste gledali trailer, znate da se događa u bliskoj budućnosti koja je naravno distopijska. Većina ljudi vrijeme provodi u VR igri i to je sve što u biti trebate znati jer, nema tu ničeg prepametnog i želim ovaj osvrt držati spoiler free.

Taj VR dio je u biti najveća snaga filma. Za onaj drugi, stvarni dio, nikako ne mogu reći da je loš, ali je vrlo, vrlo izlizan. Priča je vrlo generična s tipično jednodimenzionalnim likovima. Opet je to na neki način radnja iz Gooniesa, vidjeli smo to već hrpu puta. Naravno da imamo glavnog junaka s kompliciranom obiteljskom situacijom, naravno da mu je taj VR bijeg iz tužne stvarnosti, naravno da u tom VR-u upozna curu, naravno da je negativac zla bezlična korporacija.

Stvar koja me fascinirala u svemu ovome je činjenica da većina tehnologije koja se koristi u priči već postoji, makar eksperimentalno. VR naočale, VR oprema, dostava dronovima.. U tom smislu mi nije bio problem vjerovati u “stvarnost” cijelog tog svijeta.

Ono što definitivno nema šanse da bude stvarno jesu razni avatari i oprema koje ljudi koriste. Dakle, taj VR dio filma je zakrcan poznatim likovima iz filmova i video igara iz 80-ih i 90-ih i stvarno ne vidim da bi se moglo dogoditi da netko okupi svo to intelektualno vlasništvo stotina raznih firmi koje su si međusobno konkurencija pod jedan krov. Doduše, Disney je već krenuo djelovati u tom smjeru, Leia i Elen Ripley su postale Disney princeze, a Xenomorph Queen je sada u biti Disney kraljica.

Da sam cinično đubre, mogao bih reći da je film jedan ogromni reklamni katalog za video igre, za VR, za prodaju igračaka koje će sigurno ići u prodaju, a sve to usmjereno prema gamerima iz kojih se već godinama sve uspješnije izvlači novac. Ali nisam, pa to neću reći. Ja sam doživio ovaj film kao jedno ljubavno pismo pop kulturi 80-ih i 90-ih. Glazba, film, video igre, svi su oni zastupljeni na neki način u filmu, ili kao easter eggovi. Kad smo već na easter eggovima, ima ih previše da ih se ulovi u jednom gledanju i već vidim ekipu koja je odlučila uloviti sve da gleda ovaj film više puta.

Od pravih mana filma, osim generičnosti priče i likova, istaknuo bih dosta nepotreban ljubavni pod-zaplet i možda predugo trajanje. Nisam imao dojam da je film rastegnut, samo da je predug. Ali znate kakav sam ja s dugim filmovima, nisam dobar nikako i upravo je paradoks da mi je najdraži film Gospodar Prstenova.

S druge strane, dizajn filma: likovi, oružja, oprema, je odličan i već vidim kako će cosplayeri ovdje naći inspiraciju za svoje nove kreacije. Neću tu ni zaboraviti spomenuti jako dobru režiju Stevena Spielberga, čovjek se stvarno dobro snalazi s djecom. Ovo je malo ispalo čudno. Je l’ vama to ispalo čudno? Naj njegov film ove godine. Do sada. Što se glume tiče, tu se nema što puno reći. Glavni junaci, za razliku od njihovih avatara, nisu posebno karizmatični i nisu me baš oborili s nogu. S druge strane, stari mačak kao što je Mark Rylance (Bridge of Spies, Dunkirk) je opet dokazao zašto je stari mačak.

Na kraju – preporuka. Još se nećkam želim li film gledati drugi put, ali ako ste gamer u duši, volite gaming, mislim da vam neće biti žao pogledati Ready Player One. Meni nije bilo. U komentarima napišite svoje mišljenje o filmu jednom kad ga pogledate, isto pišite koje su vam najdraže igre, kad smo već na temi. Zapratite me na društvenim mrežama, razmislite o donaciji na Patreonu da budete kul kao svi moji donator i vidimo se u sljedećem osvrtu, fala lijepa i laku noć.