Kada sam bio mlađi nije bio velik izbor igara niti online igranje pa sam bio “osuđen“ na ponovne prelaske igara. To mi i nije teško padalo jer smo svaku igru ja i brat igrali naizmjenično, pa bi u ponovnom prelasku igre odigrao one djelove koje nisam.
Kako se vrijeme mijenja, mijenjam se i ja i gaming svijet tako da u zadnje vrijeme i ne igram igre koje od mene zahtjevaju potpunu posvećenost ( obaveze, posao... ), ali kada odigram neku igru ( poput TLOU ) pokušam ( ako je moguće ) skupiti još poneki trofej i obrišem tu igru. Trenutno uopće nemam volje niti želje ponovno prelaziti ništa, niti ponavljati išta, kako u životu tako i u gamingu. Ne želim reći da igre nemaju vrijednost i pri drugom, trećem prelasku, naravno da imaju, ali nakon određenog ( dužeg ) vremena i ako su mi sjele.
Zbog toga sam i “protivnik“ igara koje izlaze u ranim fazama ( ARK, Star Citizen ) jer ja nakon što probam većinu tih igara u oderđenim fazama razovja, teško ću se prisiliti da opet idem vidjeti isto to ( ili slično, ispeglano, poboljšano ). Barem se kod mene izgubi taj početni žar i strast i zainteresiranost. Baš kao kod cure kojoj daš drugu šansu, znaš što možeš očekivati s manjim varijacijama, ali jako dobro znaš kako završava. ( Ovo ne mora biti pravilo, jer izuzetak potvrđuje pravilo, ali kod mene je takvo pravilo ) :)