Kada radimo party za ekipu, najrađe zovemo Sti… ma ne Stipu nego Marija! Neka se ne rimuje, ali nema bijega od istine da jedino još Mario nastavlja s partijanerskim igrama. Odustali su u međuvremenu Pac-Man, Rabbidsi i Crash Bandicoot, a jedina alternativa su Jackbox Party Pack igre za koje je potrebno poznavanje vanjske materije i stranog jezika. Mario Party igre su oduvijek pružale zabavu bez velikog opterećenja i dobar provod čije si trajanje možete prilagoditi tako da igrate ili satima ili svega nekoliko minuta. Ista je stvar i s novim izdanjem zvanim Super Mario Party Jamboree.

Moram priznati da prije ove igre nisam znao što označava riječ “jamboree”. Internet kaže kako se tom riječju označava veliko okupljanje izviđača na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. Kako nikad nisam bio u malim izviđačima, moram priznati da ne kopčam kakve to veze ima s novim Mario Partyjem. Valjda zbog Jamboree Buddy sustava kojim možemo regrutirati privremenog pomoćnika s posebnim bonusima i pripadajućom mini igrom?

Uglavnom, Jamboree Buddy funkcionira malo drugačije nego u partiju iz 2018. Ovdje se nasumični likovi pojavljuju na nasumičnim pozicijama na mapi, a svaki od njih donosi određene bonuse i specifične mini igre. Na primjer, Peach vam daje -50% popusta na kupovanje zvijezdi, Yoshi vam kopira predmete od suparnika koje zaobiđete na ploči, itd. Zanimljiva je to mehanika, ali primijetio sam da često zna ostati neiskorištena. Da biste aktivirali pomoćnika, netko od igrača mora doći do njega u roku od tri runde, inače on nestaje. A često su na sasvim drugom kraju mape i onda ih nitko ne uspije regrutirati.

Jamboree pomoćnici mijenjaju pravila igre tek privremeno, ali postoji i drugačiji način igranja s drugačijim Pro pravilima.

Jamboree pomoćnici mijenjaju pravila igre tek privremeno, ali postoji i drugačiji način igranja s drugačijim Pro pravilima. Njih otključavate kad jednom odigrate meč na mapi s običnim pravilima pa nova pravila možete koristiti u idućem meču. Ukratko, ova Pro pravila igri dodaju viši sloj taktiziranja. Na primjer, prije svakog meča sami birate jedan predmet s kojim započinjete, unaprijed vidite na kojem će se mjestu pojaviti druga, tj. sljedeća zvijezda, mini-igre sami odabirete glasovanjem, uvjet za bonus zvijezdu otkriva vam se prije početka meča, predmeti u trgovinama su ograničenih količina, itd. Ovo je jako dobar dodatak koji smanjuje opću nasumičnost i generalno čini igru zabavnijom za igranje. Šteta je, međutim, što su developeri iz nekog razloga mečeve s Pro pravilima odlučili zaključati isključivo na 12 rundi. Ne možete odrediti ni kraće ni duže mečeve s Pro pravilima.

Super Mario Party Jamboree prilično me iznenadio količinom svog sadržaja. U zadnje dvije igre Nintendo je reciklirao te sadržaje i bio dosta rezerviran po pitanju multiplayera. Jamboree pak ima toliko toga da djeluje netipično izdašno za Nintendovu igru. Naravno da su neke mini-igre ponovljene iz prijašnjih partija, ali veliku većinu ipak čine nove stvari. I pritom su to vrlo zanimljive mini-igre. Imamo napeti triatlon, igranje golfa naginjanjem ploče terena, slaganje burgera, traženje scena koje treba fotografirati, robotsko obaranje ruku, itd. E da, ne zaboravimo utrku zabijanja čavala kao jednu od istaknutih igara koje koriste kontrole pokretom.

Imamo napeti triatlon, igranje golfa naginjanjem ploče terena, slaganje burgera, traženje scena koje treba fotografirati, robotsko obaranje ruku, itd.

Sveukupno igra ima 112 mini-igara, iako nisu sve dostupne svagdje nego su neke ekskluzivne za pojedine modove i/ili situacije. Kao i uvijek, ima ludo zabavnih mini-igara, a ima i onih koje su promašene ili se previše oslanjaju na sreću umjesto na vještinu. Na primjer, zgodna je igra Income Stream u kojoj se igrači utrkuju u skupljanju novčića, moraju paziti da ne padnu sa staze, a jedan igrač ima prednost jer može odgurivati druge, dok su drugi brojniji i oni kolektivno skupljaju novčiće. S druge strane, imamo igru brzopoteznog pecanja, Fast Fishing, koja završi u deset sekundi jer iz nekog razloga ima samo jednu rundu.

Za razliku od prijašnjih igara, ovdje imamo i malo više mapa nego inače. Ukupno sedam, od čega je pet novih te dvije povratničke. Za mape definitivno mogu reći da su sve odreda specifične i uvijek imaju neki svoj zaplet. Na primjer, Goomba Lagoon ima podizanje razine mora koje privremeno odcjepljuje neke dijelove mape. Western Land pak ima vlak s kojim se možete povesti i tračnice na kojima se nije pametno naći kad taj vlak prolazi. Sve u svemu, mape su maštovite, ali računajte da su dizajnirane tako da vam konstantno pripremaju neko iznenađenje – često se pokaže neko neugodno.

Za mape definitivno mogu reći da su sve odreda specifične i uvijek imaju neki svoj zaplet.

Pozamašna je i količina multiplayer sadržaja i odvojenih mini igara. Koopathlon je online mod u kojemu se natječe čak 20 igrača istovremeno. Imate kooperativni Bowser Kaboom Squad u kojemu se osmero igrača zajedničkim snagama bori protiv Bowsera. Nisu to neki modovi za dugoročnu zabavu, ali imaju ekskluzivne mini-igre, malo drugačiji gameplay i definitivno pomažu raznovrsnosti igre te ukupnoj vrijednosti čitavog paketa. Slično je i s neobičnim modom Paratroopa Flight School u kojemu se ideja Crazy Taxija spaja s kontrolama pokretom. Jedan ili dvoje igrača sinkronizirano moraju mahati rukama simulirajući letenje likova koji prevoze putnike u košari. Zvuči blesavo, ali je zna biti smiješno i zanimljivo – dok vas ruke ne zabole od mahanja.

Dakle, igra ima glavnu formulu koja je bogata sadržajem i nadopunjena Pro modom s naglaskom na taktiziranje, ali ima i hrpu popratnog sadržaja. Vrijedi spomenuti da Jamboree čak ima vlastiti sustav achievementa i svojevrsnu progresiju u obliku nekakvog battle passa – ali bez dodatnog plaćanja. Kako igrate, tako osvajate bodove s kojima možete kupovati razne dekoracije, naljepnice, glazbu, reakcije i sl. Ništa od toga nije presudno niti potrebno za samo igranje, no dobar je osjećaj kad nešto osvajate i otključavate. Čak bih rekao da je ova igra na pola puta da bude Nintendov live service naslov, za sada bez negativnih konotacija tog termina.

Kako igrate, tako osvajate bodove s kojima možete kupovati razne dekoracije, naljepnice, glazbu, reakcije i sl.

Negativnih stvari u Jamboreeju svakako ima. U osnovnom načinu igranja često se može činiti kako igra nije fer, a zbog opće nasumičnosti party ponekad može donijeti više nezadovoljstva nego zabave. Ako ćete igrati sami protiv računalnih protivnika, standardna težina vjerojatno će vam biti previše lagana, a ona teža nakon nje vjerojatno preteška. Fali mi ona opcija iz Superstara gdje se svakom suparniku mogla pojedinačno odrediti postavka težine.

Srećom, nemam negativnih kritika na tehničko stanje igre. Super Mario Party igre su valjda među rijetkim naslovima koji nemaju problema s vremešnim hardverom Switch konzole. Izvedba je stabilna, učitavanja su kratka i nema bugova koji bi ugrozili kompetitivni duh igre. Treba priznati da su s tehničke strane napravili odličan posao, sve i da igra nije grafički ambiciozna.

Kad sam prije tri godine pisao zaključak u recenziji za prošli Mario Party, napisao sam da je šteta što to nije “najveći party ikad”. Jamboree bih ocijenio kao takav jer sadržajno donosi više nego što sam očekivao vidjeti. Naravno da nisu svi sadržaji u igri jednako kvalitetni i zabavni, ali mogu reći da mi je ovo brzo postala preferirana Mario Party igra. Na kraju krajeva, jedina konkurencija Super Mario Jamboreeju su druge Mario Party igre. A bilo da tražite zamjenu za postojeće partyje ili prvi ulazak na party, Jamboree se u oba slučaja nameće kao idealan izbor.