Title screenUvodLegend of Grimrock prva je igra nezavisnih finskih developera
Almost human, kojeg čine svega četiri čovjeka. Igra je nastala kao svojevrsni hommage old-school dungeon crawlerima poput
Dungeon master (1987) ili
Eye of the beholder (1990). U igre sličnog gameplaya se svakako mogu ubrojati još mnoge stare legende poput prvog
Lands of lore (1993) ili pak
Ishar trilogije (1992/1993/1994). Oni koji su imali sreće odrastati uz ove igre na Amigi, Atariju ST ili PCu, dobro se sjećaju jednog davno izgubljenog (i za neke neprežaljenog) vremena u kojem su igre zahtijevale strpljenje, pažnju, koncentraciju i posvećenost, bez kojih se nije moglo baviti kompjuterskim igrama. Nimalo „casual“ stvar, ali utoliko više ispunjavajuća onima koje su igre istinski zanimale.
U slučaju navedenih igara, nisu bili rijetki slučajevi gdje nije bilo automapping funkcije za vrlo komplicirane mape, gdje se snalazilo ucrtavanjem mape polje po polje u bilježnicu „na kockice“. Jednako tako, u igrama se vrlo lako moglo pogubiti, na što nije bilo drugog odgovora doli pomnog ponovnog pretraživanja vlastitih stopa. Smrt i „game over“ ekran bili su sve samo ne nepoznanica. Nije bilo „health regenerationa“, olakšavajućih „cover“ sistema ili nemuštih „filmičnih“ cut-scena koje „guraju priču naprijed“, uzimajući kontrolu iz igračevih ruku i pretvarajući igru nasilno u medij filma. Samo čisti gameplay – koji se nije iza ničega skrivao. Iz razumijevanja onoga što je igre te generacije činilo velikima, dečki iz Almost human prihvatili su se izradi moderne posvete.
Art designPričaKao i u svakom dungeon crawleru, priča ovdje nije centralni moment – radi se o jednostavnom funkcionalnom okviru unutar kojeg se smještaju elementi koji su u ovom slučaju centralni za gameplay – istraživanje atmosferične (i najčešće velike/duboke te kompleksne) tamnice, riješavanje zagonetki i borba. Premisa je jednostavna: prema običaju, četiri kriminalca dovedeni su na vrh planine Grimrock, gdje su na njezinom vrhu po nalogu kralja bačeni u duboku tamnicu unutar planine, kojim aktom ih se razrješava zločinačkog tereta, te se zadovoljava pravda. Ukoliko izađu živi na dnu planine, stječu pravo na slobodan život. Priča je prezentirana na početku igre kroz nekoliko izuzetno dobrih crteža, te kratak tekst na svakom slideu. Ova metoda bolje postavlja temeljan ton igre od bilo kakvih skupih cut-scena, budući da sadrže visoko sugestivnu i snažnu atmosferu te umjetničku koherentnost, koje zajedno postavljaju temeljan ton ali i služe kao uzletište za maštu igrača. Preproducirane cut-scene sa tehnički dobrom, ali umjetnički anemičnom grafikom, puni voice acting, pregršt kiča i „predovršen“, te zbog toga u završnici redovito banalan i patetičan stil pisanja (vidi post-KOTOR Bioware), koje tehnike se danas najčešće upotrebljavaju, sa temeljnom funkcijom bombastičnog holivudskog impresioniranja, naprosto nikada ne mogu biti ovako efikasne. U introu Grimrocka vrlo je očito koliko je umjetnički identitet grafike važniji i potentniji od njezine tehničke pozadine.
Drugi aspekt priče je pak usko vezan uz sam tijek igre. Prolazeći kroz tamnicu, spuštajući se dalje prema bazi planine Grimrock, postupno ćete istraživanjem učiti o tome zašto je tamnica takva kakva je sada, je li prije možda bila drugačija, učiti ćete o onome što ju sada nastanjuje, kao i motivima dotičnih bića. Otkrivanje je lijepo gradirano te tako napredovanje čini zanimljivim, jednako kao što se produbljivanjem razumijevanja onoga što se dešava postupno produbljuje i vaš odnos prema igrinom svijetu. Dizajn priče je potpuno konzistentan sa onime što ćete u igri praktički susretati, tako da priča baš zato vrlo efikasno kontekstualno pojačava iskustvo neposrednog gameplaya. To je način na koji bi priča u igri i trebala funkcionirati: biti u neposrednoj službi gameplaya, a ne nešto „nalijepljeno“ na gameplay ili još gore – nadomjestak za minimalan, simplificiran i poglupljen gameplay. Tragično je da neke developerske kuće danas upravo tako interpretiraju „napredak“ u igrama, a radi se upravo o suprotnome – ubojstvu igara kao igara.
Mehanika i gameplay
Character creationNakon ovog uvoda, početak igre predstavlja davanje identiteta našim zatvorenicima. Na raspolaganju su četiri
rase (human, minotaur, lizardman,insectoid) i tri
klase (fighter, rogue, mage).
Atributi su strength, dexterity, vitality i willpower.
Skillovi su athletics, armors, unarmed combat, axes, swords, maces. Na raspolaganju su i
traits (mogu se izabrati dva) koji ovise o klasi i rasi.
Experience se dobiva ubijanjem neprijatelja, dok se pri level-upu likova dobiva 4 skill-pointa koji se distribuiraju u skillove. Određeni broj bodova u skillovima donosi razne pogodnosti za lik, ponekad se radi o spellovima, posebnim melee potezima, povećanju nekog atributa za +1, povećanju šansi za critical strike i slično. U svaki skill se može investirati do max 50 skill-pointova, što znači da će vam trebati puno da dovedete do krajnjih mogućnosti neku sposobnost vašeg lika. Vrlo je preporučljivo specijaliziranje likova i investiranje u ne više od tri skilla. Širu izbalansiranost pokušajte postići ne unutar jednog lika nego u samoj družini – tako što ćete imati četiri različita, dobro osmišljena i definirana lika. Svaki „character build“ je isplativ na svoj način i nijedna klasa nema neke duboke i jednostrane prednosti nad ostalima. Svaka ima svoje prednosti i mane i svaku je užitak igrati. Jednako tako, svaka ima svoj poseban „feeling“ i identitet u pogledu gameplaya. Igru je moguće završiti samo sa mageovima, kao i samo sa fighterima. Rogue vam također nije nužan, jer ovdje ta klasa nema funkcionalnost „lockpickinga“ ili „trap detection/disarm-a“, bez koje bi, naravno, bilo teško igrati. Rogueovi u Grimrocku su više nalik na „stealthy“ ili pak „ranged“ fightere nego na išta drugo.
S obzirom na ovu fleksibilnost i funkcionalnost svih oblika družina – može se reći da se time dobiva i popriličan replayability. Kada se mogućnost igranja sa poprilično različitim družinama spoji sa vjerojatnošću da u prvom prolasku nećete naći popriličan broj „tajni“, „special itema“, s time da nećete riješiti neke zagonetke koje nisu potrebne za prolazak dalje u igri te s postojanjem „hard“ moda igre na kojem vjerojatno nećete igrati u prvom prolasku, rekao bih da je Grimrock zanimljiv za barem dva prolaska. Uz to, nedavno je izdan i editor levela za ovu igru i popriličan broj custom tamnica je već na netu. Stoga, igra živi i nakon što se završi temeljni modul same igre.
Ono što je iznimno važno za gameplay ove igre jest klasično kretanje na „polja“. Drugim riječima, krećući se WASD tipkama, jedan pritisak na W/A/S/D tipku miče vas jedno polje naprijed, natrag ili sidestepom u stranu. Q i E vas zakreću za 90 stupnjeva lijevo ili desno. Protivnici se kreću na isti način. Ovakvo kretanje u praksi miče naglasak sa FPS twitch mehanike u ARPG-ovima poput Skyrima, te daje vrijeme za razmišljanje u borbi, iako se stvar zbiva u real-timeu, a ne u turn-based sistemu. Svako micanje na susjedno polje uzima određeno vrijeme dok se odigra animacija, u kojem vremenu možete pripremati vaš sljedeći potez. Istom, borba ne uključuje nikakvo „ciljanje“, već morate samo biti okrenuti prema neprijatelju i kliknuti ikonu za potez oružjem ili magijom. Ukoliko prođe vaš „to-hit“ dice roll, imate pogodak i računa se učinjena šteta s obzirom na atribute vašeg i neprijateljskog lika.
Dobrodošla dopuna kretanja u odnosu na stare dungeon crawlere ovdje je u tome da pritiskom na desni gumb miša i njegovim pomicanjem ulazite u svojevrsni „free-view“, što znači da u svakom trenutku možete gledati gore, dolje, lijevo ili desno pod svim stupnjevima, što je ponekad vrlo korisno u pronalaženju znakova na zidovima ili karakteristika stropa ili poda.
Free-view promatranjeSistem magije je takav da imate četiri „škole“ magije (fire, ice, earth, air) i opći „spellcraft“ skill, koje sve možete unaprijeđivati bodovima koje dobivate na level-upu vašeg mage-a. Upotreba magije se vrši kombinacijama runa, na koje klikate mišem (imate ih 9). Prije upotrebe, da biste naučili magiju, morate pronaći scroll za svaku pojedinu magiju, kako biste znali koja kombinacija runa nešto čini. Svaki bačeni spell troši određenu količinu energije. Rune ne možete složiti u neke „preset“ kombinacije, što je namjerna odluka u dizajnu, kako biste za vrijeme borbe morali slagati rune, što oduzima vrijeme i čini bacanje spella taktičkom odlukom – ne možete jednostavnim pritiskom na jedan gumb spamati magije.
Igra ima i jednostavan „alchemy“ sistem. Kroz tamnicu ćete nailaziti na razne sastojke, a ponekad (rijetko) i na prazne bočice za napitke, koje će vam u kombinaciji sa alatom (mortar & pestle) te scrollovima koji opisuju potrebne sastojke za pojedine napitke omogućiti pripravak raznih potiona. Svi ovi predmeti vrlo su rijetki te ćete trebati misliti kada upotrijebiti potione.
Gameplay Legend of Grimrocka sastoji se od tri temeljne komponente: istraživanja tamnice, rješavanja zagonetki i borbe. Borba je zbog svoje mehanike taktička i iako se može činiti repetitivnom, mehaničkom ili čak „smiješnom“, radi se o vrlo zadovoljavajućoj stvari. Razni neprijatelji imaju razne jake strane i slabosti, a vaš timing će uvijek biti važan, kao i izbor prostora gdje ćete se suočiti sa neprijateljem te korištenje ambijenta. Ono što je ipak srž gameplaya u Grimrocku su zagonetke. Dotične su pak brojne, kreću lagano i idu prema težem, izvrsno su dizajnirane, raznolike i ne ponavljaju se. Njihov dobar dizajn sastoji se prije svega u njihovoj intuitivnosti – što znači da nikada nisu nepravedne ili naprosto opskurne. Istom, nisu prejednostavne. Dečki iz Almost human uspješno su postigli vrlo tešku ravnotežu. Istraživanje je pak pravi užitak, budući da je tamnica iznimno atmosferična, a leveli/mape su odličnog dizajna. Atmosfera ponajviše duguje priči, grafici i zvuku u igri.
Atmosfera je izuzetnaGrafika i zvukGrafika ove igre je izuzetno dobra zbog dvije stvari: sama tehnička razina 3D objekata, neprijatelja, renderiranja, tekstura, dinamičkog osvjetljenja tamnica je iznimna. U ovu tehničku stranu treba još svakako dodati i vrlo fluidne te prirodne animacije. Druga komponenta koja grafiku ove igre čini izvanrednom je umjetnički identitet. Sve ima svoj „feeling“, svoju distinktivnu pojavnost i specifičnost unatoč „poznatosti“ grafičke teme tamnica. Osim toga, neprijatelji izgledaju vrlo vjerno, a mnogi su doista i fenomenalno osmišljeni na konceptualnoj razini. Zvuk se sastoji od ambijentalnih zvukova i suptilne drone-muzike. Ambijentalni zvukovi su dobro snimljeni, nisu previše česti te tako daju igri da diše i izvrsno su prostorno lokalizirani u svojem pojavljivanju u igri. Ne treba previše trošiti riječi na to koliko ovo pridonosi atmosferi i napetosti. Pogotovo u kasnijim fazama igre gdje stvar postaje poprilično mistična, čak i pomalo strašna. Drone-muzika je suptilna, odlično komponirana, minimalistička i jako dobro uklopljena u igrin svijet. Ista stvar kao i sa pričom – i grafika i zvuk vrlo su konzistentni i integrirani sa svijetom i gameplayem Grimrocka. Zbog toga bih Grimrock svakako nazvao lekcijom iz dizajna igara u svakom pogledu.
ZaključakZaključno pitanje pred kojim se nalazimo: je li Legend of Grimrock suvišno ponavljanje onoga već učinjenog, rafiniranje tradicionalnog gameplaya ovih igara ili pak prijezira vrijedno simplificiranje i „streamlining“? Odmah se može reći, o nikakvom pojednostavljivanju nema riječi, štoviše, RPG mehanika u pogledu progresa likova je čak kompleksnija. Almost human nikako se ne mogu kriviti za pokušaj „privlačenja nove publike“, što je propast ogromne količine novih naslova koji bi htjeli spojiti nespojivo: old-school dizajn te kompleksnost sa pristupačnošću casual igračima. Druga greška koju se često čini u novim pristupima old-school igrama je pojednostavljivanje mehanike igre ili pak ubacivanje nekih novih sustava, koji su često nekonzistentni sa starima pa tako uništavaju fokus gameplaya i tek razvodnjavaju ono što je doista dobro u igri. Grimrock ne pati ni od čega sličnog. Suvišno ponavljanje Grimrock također nije jer u mehanici stvaranja i napredovanja vaših likova uvedene su dostatne promjene u odnosu na igre kojima je Grimrock hommage. Osim toga, ova igra obiluje izvrsno dizajniranim zagonetkama, koje po definiciji ne mogu biti ponavljanje, ako se ne radi o kopiranju – a ovdje kopiranje nikako nije slučaj. Radi se o osvježenju i poboljšanju old-school koncepta, koje poboljšanje nije plitko, gimmicky „next-gen“ ušminkavanje. Grimrock je u duhu 100% vjeran onome čemu odaje počast, a u tome odlazi još i par koraka dalje. Osobno, ne mogu dočekati sljedeću igru Almost humana.
Igru možete kupiti na GOG-u, direktno od developera kroz njihov site ili na Steamu. Kod Almost humana i GOG, igra košta $15, dok je na Steamu 11€. Dakle, okvirno ista cijena. Ako želite poduprijeti nastojanje izrade ovakvih igara, najbolje je kupiti direktno od Almost human, budući da sav prihod u tom slučaju ide developerima. Osim toga, kupivši igru kod njih, dobivate i DRM-free GOG verziju i Steam key.
