Ove igre pod hitno trebaju prerade

---

Nedavno smo vam donijeli pregled službeno najavljenih prerada videoigara. Ostat ćemo još malo uz tu temu, ali iz suprotne perspektive. Evo sada drugačijeg pregleda igara za koje smatramo da zaslužuju svoj remake koji još nije u izradi. Naravno da je to iznimno subjektivna lista, ali neke smjernice za nju ipak smo si postavili.

Dakle, po čemu jedna igra više zaslužuje remake više od druge? Kao prvo: po značaju za gaming – važno je novim generacijama igrača predstaviti igre koje su u svoje doba bile progresivne, igre koje su svojim inovacijama postavljale primjer za ostale. Kao drugo: starost igre uzimamo kao čimbenik jer je prerađivanje prilika da se moderniziraju zastarjeli segmenti igre, tj. manje smisla ima prerađivati igre koje nemaju ni čitavo desetljeće “pod nogama”. I treće: gledamo kako bi trenutni tehnički doseg mogao pogodovati starim igrama da ostvare potencijal koji je u prošlosti bio ograničen.

S time na umu, evo naših kandidata za prerade, od najstarijeg do najmlađeg u rasponu od dvadeset godina:

Metal Gear 1 & 2 (1987., 1990.)

Često se mogu čuti želje da se modernizira prvi Metal Gear Solid. Osobno nisam skroz načisto s tom idejom, znajući da je takvih pokušaja bilo i ranije. Više bi me zanimalo da se modernizira igre od kojih je sve i počelo, tj. jedine kanonske dijelove koji su ostali u dvodimenzionalnom obliku. Prvi Metal Gear može se smatrati pokretačem žanra stealth igara i definitivno zaslužuje “filmski” tretman poput ostalih igara iz serijala.

Originalni Metal Gear i njegov nastavak također su u svoje vrijeme bile igre netipično bogatih priča. Ta je priča ostala prezentirana isključivo tekstualno, a rado bih volio vidjeti odglumljen prvi susret Snakea i Gray Foxa, čuti Big Bossove prodike i sl. Igre su linearnog formata i kao takve imaju dobar nacrt za preradu, a za razliku od Metal Gear Solida odvijaju se u nešto otvorenijim okolišima što ostavlja prostora za mehanike kamufliranja iz Snake Eatera.

Preradom ovih igara također bi se riješio i problem njihove teže dostupnosti. Da biste danas zaigrali Metal Gear i Metal Gear 2: Solid Snake na aktualnim platformama treba vam ili pretplata na PlayStation Now ili Xbox 360 verzija Metal Gear Solid: HD Editiona. Nije nemoguće legalnim putem doći do ovih igara, ali nije ni sasvim praktično.

Chrono Trigger (1995.)

Brojni su JRPG klasici dobili svoje prerade, od Final Fantasyja 7 do Secret of Mane. Isto se ne može reći za Chrono Trigger, proizvod na kojemu se okupio dream team kreatora Dragon Questa, Dragon Balla i Final Fantasyja. Ovaj se remake zaziva sve glasnije, pogotovo jer novih igara iz Chrono serijala nema već dvadeset godina. Igra je dobila nekoliko poboljšanih portova za DS i PC, ali svakome od tih može se nešto prigovoriti – ultimativno izdanje još uvijek čekamo.

Sitne naznake za remake Chrono Triggera postoje jer je tvrtka Square Enix zadovoljna uspjehom Final Fantasy 7 Remakea te u budućnosti planira koristiti svoje starije franšize. Potencijalno dobar smjer za remake mogao bi im predstavljati HD-2D stil prezentacije/izvedbe korišten u Octopath Traveler igrama. Istog se stila uhvatio i Dragon Quest 3 HD-2D Remake, a reakcije fanova te igre bile su iznimno pozitivne pa možda ne bi bilo loše da se toga drži i Chrono Trigger.

Kao što smo već spomenuli, mala nada za ovaj remake postoji, samo se nadamo da sve neće završiti kao neslužbena prerada Chrono Resurrection, koja je dobila zabranu razvoja još 2004. godine.

Legacy of Kain: Soul Reaver (1999.)

Nije krivo reći da još od završetka serijala Legacy of Kain nismo imali ozbiljne vampirske igre, barem što se tiče fantasy domene. Mislim, ne može ozbiljnije od uvodne glazbe za ovu igru – toliko je ozbiljna da se naježiš čim ju čuješ! Istina je da Soul Reaver nije prva igra u serijalu, kao i to da nema veliku komercijalnu privlačnost. Sve to stoji, ali je isto tako strašno koliko slojevitu mitologiju ima ova igra, koliko su njezine mehanike bile napredne za 1999. i koliko joj je ugođaj bio mističan.

Smatram da je Soul Reaver idealan kandidat za moderniziranje jer uz današnju tehnologiju sve to može odvesti na još višu razinu. Zamislite samo ono pribijanje vampira na kolac dok im oči iskaču iz duplji, zamislite efekt tranzicije između dvaju svjetova, lepršanje Razielove kosice i pokidanog plašta…

Prošlo je previše vremena otkako je Legacy of Kain na spavanju i realno bi me usrećio i nekakav remaster Soul Reavera – o tome se zapravo i šuška. No, ta igra ipak zaslužuje nešto raskošnije.

Driver (1999.)

Na tržištu danas više nema velikog interesa za vozačkim igrama u kojima izvršavaš misije. Međutim, nostalgija zna biti isplativ pokretač u svijetu videoigara pa bi mnogi igrači vjerojatno obratili pozornost na eventualni povratak Drivera. Ta je igra i prije 20 godina bila zabavna sa svojim otvorenim svijetom, a remake bi joj mogao donijeti čitav niz modernih opcionalnosti. Primjerice, trajnost igre mogla bi se produžiti sustavom kreiranja korisničkih izazova, slično onome kako igrači stvaraju misije u novim Hitman igrama.

Za remake prvog Drivera zapravo nije potrebno mnogo toga jer Ubisoft ima iskustvo modeliranja američkih gradova u serijalu The Crew. Jedino na čemu bi stvarno trebali poraditi jest fizika vožnje, s obzirom da je Driverov vozni model bio vrlo prepoznatljiv za svoje vrijeme. Poanta je da igra bude samo ono što treba biti – simulacija atraktivne vožnje. Ne trebaju Driveru napucavanja kao u GTA igrama niti Driver treba biti konkurencija Grand Theft Autu.

Dino Crisis (1999.)

Ovo je po meni popriličan no-brainer nakon uspjeha prerade Resident Evila 2. Dino Crisis je kao bratski serijal Resident Evila oduvijek bio malo naklonjeniji akciji s agilnijim protivnicima i dinamičnom kamerom, a remake bi tu dinamiku usavršio s manje prekida u gameplayu. Čitaj: bez učitavanja na svakom koraku i bez pauziranja igre odlaskom u inventory.

Prvi i drugi dio Dino Crisis serijala značajno su različite igre i bilo bi lijepo u preradi vidjeti nekakvu zlatnu sredinu između ta dva pristupa. S poveznicom u obliku samih dinosaura dala bi se napraviti čuda, npr. drugačija ponašanja različitih vrsta dinosaura ovisno o okolini u kojoj se nalaze. Capcom je to praktički doktorirao na serijalu Monster Hunter – i krajnje je vrijeme za širu primjenu naučenog.

The Simpsons: Hit & Run (2003.)

Savjet za ovo je: udri remake i bježi s lovom! Priznat ću da nam u današnje vrijeme ne treba još jedna sandbox igra. To jest, ne treba nam igra s potpunom slobodom (za to imamo Minecraft), ali The Simpsons: Hit & Run u svoje je doba bio parodija na GTA 3 pa bih rado vidio parodiju na sve današnje igre otvorenog svijeta.

Isto bih tako htio The Simpsons igru koja izgleda kao istoimena animirana serija. Već je The Simpsons Game iz 2007. bio jako blizu tome, a sadašnji hardver za igre nudi priliku za još veću autentičnost. Koliko to znači za igre po crtanim serijama/filmovima vidjeli smo na primjeru izvrsnog South Park RPG-a iz 2014.

The Witcher (2007.)

Nekome bi prvi čačkanje po originalnom Witcheru bio grešan čin. Ja s time ne bih imao problem iz jednog razloga: sustav borbe u prvoj igri je bezveze. Načelno je ideja dobra i tri različita stila borbe imaju više raznovrsnosti nego ono što je kod Witchera uslijedilo kasnije. Ali… izvedba se svodila tek na puko klikanje iz razloga što je borba tako funkcionirala u drugoj igri čiji je engine preuzet i prilagođen za Witchera.

Bila je ovo prva igra CD Projekta i koliko god da su već tada pokazivali velik talent, danas The Witcher novim igračima može djelovati pomalo zastarjelo. A to je šteta jer je priča u prvom dijelu vrhunska. Izazvao bih kontroverzu kad bih rekao da je možda i najbolja u serijalu, pa ću radije reći da pruža najbolji uvod u kompleksnost svijeta s kojim se Witcheri suočavaju. Definitivno mislim da ju treba iskusiti prije nego se uskoči u kasnije nastavke, ali znam da to nije baš najatraktivnija opcija. Upravo bi zato dobro došao remake.

Vrijedi spomenuti da je svojevrsni remake nekoć bio u razvoju – kad se igru radilo za PS3 i X360 konzole na drugačijem engineu. No, The Witcher: Rise of the White Wolf na kraju je otkazan te se Geraltova prva avantura do današnjeg može zaigrati jedino u verziji za PC.