HCL.HR

Tibia – igra kojom spoznaš svu ljepotu i grozotu svijeta

Domagoj Plantak 21.02.2021.   •   7 komentara


Jeste li ikada igrali igru koja je baš pravo đubre prema vama? Evo priče o jednoj od takvih. Zaboravite kukanja o toksičnosti u igrama, tko je živio Tibiju prije dvadesetak godina, danas se lakše nosi sa svim životnim nepravdama.

Postoji legenda koja ide ovako nekako. Ako nasred Đakova dovoljno glasno izustite riječ “Tibia”, netko će vam prići i pitati „Ej majstore, na kojem si serveru igrao?“. Ako kažete Berylia, možda vas počaste i kulenom. A da je Tibia za Đakovčane više od goljenične kosti s kojom dijeli nazivlje, svjedoči i to da će ova old-school fantasy MMORPG igra iduće godine navršiti 25 godina, što ju čini jednom od najdugovječnijih naslova svoga žanra. Četiri godine starija od originalnog Runescapea s kojim ju vole uspoređivati, Tibia i danas uspijeva zadržati respektabilan broj dnevno aktivnih igrača, varirajući tako od 15 do 20 tisuća (ovisno o dobu dana). Usprkos tome, Tibia i dalje ostaje enigma za mnoge, a isto bi bilo i sa mnom da se nisam zaputio u Đakovo. Točnije bi bilo reći da se Đakovo „zaputilo“ do Varaždina, s obzirom da me na igru navukao prijatelj, a čiji su bratići tada već bili tibijski veterani, pogađate – iz Đakova.

Toni, vjerojatno jedini „neđakovački“ Hrvat kojeg sam upoznao, samo je jedan u nizu prijatelja s kojima sam besramno čistio tamnice i tukao (ne)dužne i naivne Poljake. Osim braće Poljaka, Tibia zajednicu pretežno čine Brazilci, Meksikanci, Amerikanci i Šveđani (igru je nekoć igrao i PewDiePie), no naravno da se tu našlo fanova iz cijelog svijeta, pa i šaka nas s Balkana. Sva ta raznolikost kultura isto je tako doprinijela raznolikosti nekulturnog ponašanja. Tibia je valjda najeksploativnija igra koju sam zaigrao. Vrijeđanja, iskorištavanja, prijevare, eksploatacije nadmoći i svi drugi epiteti bili su svakodnevni stil tibijskog života, a ako mislite da je LoL community toksičan gdje i za najmanju nesuglasicu u chatu možete dobiti ban, razmislite dvaput boli li Tibiju briga za vaše osjećaje.

VIRTUALNA OKRUTNOST – TERAPIJA ZA STVARNOST

Nemojte me krivo shvatiti, ali za ono doba je upravo takvo okruženje za mene bilo ključno. Mogu bez straha reći kako sam s Tibijom naučio više o tome kako svijet funkcionira i kakvih sve ljudi ima, nego da sam možda u to doba pijančevao u klubovima kao većina mojih vršnjaka. Nikad prije nisam osjetio toliku razinu povezanosti s ljudima kroz neki medij kao što sam u Tibiji, a sklopljena prijateljstva ostala su tu za cijeli život. Naravno, koliko god da sam stekao prijatelja, zbog Tibije sam kao tinejdžer naučio mrziti iz dna duše. Naizgled je to samo fantasy svijet, no jednako ljudski, ako ne i gori. I dok su drugi prošli kroz pubertet, ja sam prošao kroz Tibiju – i nije mi žao.

A u Tibiji zaista prođeš kroz sve i svašta, kako god banalno zvučalo. Vraćanje iz “lova” s hrpom finih stvarčica i mimoilaženje s jačim igračem zadavalo mi je mnogo aritmije, pogotovo jer bi smrt u Tibiji značila gubljenje cijelog loota, dobrog dijela XP-a. Otišlo bi samim time i nekoliko dana igranja koje sam utrošio nadajući se da ću konačno kupiti Boots of Haste – te predivne čizme s kojima si brži za 20 levela. Kupio sam ja njih kad tad, no nisam ih izgubio jer me Brazilac stjerao u kut u kanalizaciji sa štakorima (što je ajde još i dobro jer me barem nitko nije vidio u toj sramoti, osim AI štakora). Izgubio sam ih u depotu (iliti de-peu) – samom centru svakog grada koji je mjesto socijalizacija (čitaj: protection zone) i spremanja  svih vrijednih predmeta na sigurno.

U depotu se moglo sigurno trgovati s drugim igračima, a dan kad sam zamijenio 25 tisuća zlatnika za brze čizme nikad neću zaboraviti. Sav ponosan izvadio sam te čizme van i stavio ih na svoj spremnik – tako da ih svi vide, naravno! Do spremnika inače nitko ne može doći sve dok god vi stojite ispred njega. No drugi su mogli bacati hrpu beskorisnih predmeta na taj spremnik, a samim time i na čizme koje su bile na njemu. Jedan mudri Šveđanin (nije PewDiePie) vidio je što radim i počeo zatrpavati spremnik brže nego što sam ja stizao te predmete micati kako bih li došao do svojih izloženih čizama.

Dan kad sam zamijenio 25 tisuća zlatnika za brze čizme nikad neću zaboraviti. Jer bez čizama sam ostao na sramotan način.

Okupila se u međuvremenu oko nas četa okolnih promatrača, i svi sa zanimanjem gledaju igru psihe i kako će završiti. Prokletnik mi u chatu piše: “Mogu je ovako cijeli dan, bolje ti je da odustaneš”. Nakon nekih tri sata agonije jednostavno sam morao popustiti budali i izaći iz igre. I tako su mojih 25 tisuća zlatnika ispravilo u nepovrat, zajedno s čizmama, u full protection zoni, bez da sam čizme praktički obuo i testirao u idućem tamanjenju čudovišta. Upravo o ovom vam govorim kad sam prije rekao kako je Tibia eksploativna. Bila je to njena čar: prevari ili budi prevaren.

KAZNA ZA UMIRANJE, NO NE I VARALICE

Tek nekoliko godina kasnije razvojni je studio CipSoft je u svoj hardcore MMORPG dodao opciju “Browse field”, kojom se moja „tragedija“ mogla izbjeći. Ipak, Tibia 2021. godine doista nije ono što je nekoć bila; 25 tisuća zlatnika više nije neko bogatstvo, 50. level više nije visok level, a pomoćnih opcija poput navedene sad ima toliko da praktički imate osjećaj da igrate drugu igru. Tibia je prekasno postala pristupačnija, što je definitivno jedan od razloga zašto je bila predmet sprdnje naspram tada planetarno popularnom WoW-a među mojim vršnjacima.

Tibia je prekasno postala pristupačnija, što je jedan od razloga zašto je bila predmet sprdnje naspram planetarno popularnog World of Warcrafta.

Međutim, čak i kazna za umiranje u Tibiji, po čemu je bila jedinstvena i izazovna, nije više tako bolna kao tijekom verzije 8.4 kad sam igru počeo igrati. Danas je i to slično drugim igrama gdje se jednostavno respawnate, bez većih posljedica. To je donekle razumljivo jer s obzirom na retro 2D izgled iz ptičje perspektive, Tibia neće zauvijek moći živjeti i mora se pokušati prilagoditi novim igračima, premda je nostalgija i dalje njen glavni pogon, ali i dvosjekli mač. Zato su nostalgičari poput nas pribjegli na privatne servere sa starijim verzijama igre, koji su itekako živući i dan danas.

Ovaj MMO dugo se borio ili se ignorirao boriti s varalicama (čitaj: uhljebima). Mogli ste jednostavno koristiti botting softver i tako bez ikakvog truda nakupiti hrpu loota i XP-a. Nažalost, CipSoft je taj problem riješio prekasno, kad je većina igrača odavno prestala igrati. Naposljetku smo se i mi priklonili bottanju, s obzirom da nije bilo moguće držati korak s drugima. Tu nastupa i PvP iskustvo, gdje su alati za varanje bili još sofisticiraniji, ali ne u smislu koji biste očekivali.

ZBOG RATA U TIBIJI MOGLI STE OSTATI BEZ INTERNETA

Bitke između guildova mogle su trajati satima, s više desetaka igrača na ekranu, a jedan od najljepših osjećaja bilo je da u Tibiji nema pravila. Ne postoji meta-oprema niti najveći level, postoji samo sirova vještina igranja i činjenica da ste mogli nadigrati praktički bilo koga ako ste bili malo iskusniji i znali što radite. Ako bi ratovi između guildova znali potrajati, suparnici bi međusobno ubacivali špijune u protivnički tim, koji bi se potom domogli njihovog Teamspeak servera i saznali im IP adrese kako bi ih za vrijeme bitaka mogli DDOS-ati. Drugim riječima, mogli su vam onesposobiti pravu internetsku vezu po cijenu pobjede u virtualnom ratu, a umjesto da krivite uvijek nedužnog davatelja internetskih usluga, njegov prljavi posao odradila bi Tibia. Prilično sofisticirano varanje, zar ne?

Kad bi ratovi između guildova potrajali, suparnici bi ubacili špijune u protivnički tim kako bi im saznali im IP adrese i zagušili im vezu s internetom.

A mislili ste da je Tibia samo igra. Sloboda u interakciji ovdje ne staje – iskustvo masivnog otvorenog svijeta ne brani vam da na 20. levelu posjetite područja gdje će se i igrač na 100. levelu namučiti da vam očisti put. Ako niste imali iskusnijeg prijatelja da vas uputi u igru, bili biste prepušteni sami sebi jer tutoriala u punom smislu nije ni bilo. Isto je s mini-mapom, koja je crna i otkriva se progresivno istraživanjem svijeta. Prvi mačići bacaju se u vodu, samo što te ovdje ne bace u vodu nego u pikseliziranu šumu s vukovima, golog bez ikakve opreme i zaštitne maske, sve dok ne popričaš s prvim NPC-om. No, upravo tu do najvećeg izražaja dolazi već spomenuta interakcija upoznavanja i međusobnog pomaganja (ili iskorištavanja).

Jednom smo tako prijatelj i ja prilikom rješavanja tada popularnog Desert questa obojica upali u krivu provaliju iz koje se ne možete popeti užetom natrag (a većina podzemlja u Tibiji dizajnirana je tako da se možete samostalno užetom vratiti natrag). Zanimljivo je da ćete za većinu stvari u Tibiji saznati tek kad postanete žrtva njih (nije li tako i u životu?), pa smo tako otkrili da vas drugi igrači mogu povući užetom natrag gore pod uvjetom da ne padnu dolje s vama. I dok sam se ja vraćao s drugim likom da nas obojicu izbavim odatle, neki bi bili lukaviji i namamljivali neiskusne igrače u takve rupe i onda im naplaćivali i ucjenjivali ih za uslugu „povlačenja“ užetom. Trebam li vam još objašnjavati o bezbroj načina kojima ste mogli ljudima zagorčati život u ovoj igri?

Tibia je bila igra ispred svog vremena – nemilosrdna, vulgarna, ali itekako poučna u brojnim sferama upravo zbog surovosti koju je nudila. Iako Tibia i danas redovito dobiva veća ažuriranja na polugodišnjoj bazi, njena nekadašnja slava ostaje u sjeni brojnih promijenjenih mehanika i mikrotransakcija. To me ipak ne sprječava da Tibiju pamtim kao jedno od istovremeno najboljih i najgorih gamerskih iskustava u životu, čije me lekcije i sklopljena prijateljstva prate kroz život i u teškim vremenima koja su pred nama.

Komentari (7)

  • brato_mo

    21.02.2021 - 15:38

    Da, naravno. Igram je i dan danas od 2009 kad sam tek krenuo. To je jedna od najboljih rpg igrica koje sam igrao u zivotu. Svijet ogroman. Toliko toga se moze raditi u ovoj igri da to nije normalno. I igracu je dok ne umrem 🙂

    • InDy4962

      @brato_mo, 21.02.2021 - 15:57

      Ja sam krenuo 2008. ali negdje oko 2014. sam prestao. Vratim se jednom godišnje na par dana da se sjetim starih vremena, i slažem se da nema bolje igre 🙂

    • SonOfZeus

      @brato_mo, 21.02.2021 - 22:19

      Ja se sjećam u moje vrijeme kad je MMO bio popularan da smo svi igrali Silkroad. U njemu je bilo također puno sličnih exploitova i scamova da ih mogu brojat do sutra. Onda su došli botovi i igra je s vremenom skroz izgubila čar kada je svatko i njegova mama imala bot Client.

  • Azdaja

    22.02.2021 - 00:03

    Evo ja sam jedan od te originalne ekipe iz Djakova, počeli smo je Igrati 2005. godine. Igra je bila Die Hard. 2019 sam je ponovo zaigrao dosao u 6 mjeseci do 403 levela i samo je ugasio jer je igra prelagana. Opisao bih to kao i WoW, kada je izasao bio je stvarno kul i teska igra 40-player dungeon – nesto neopisivo, a onda su toliko zaglupili igru, da ju mogu igrati klinci sa 6 godina.

  • Azdaja

    22.02.2021 - 00:04

    Ispravak 2004. smo poceli.

  • Mihaljev Ich

    22.02.2021 - 20:23

    Na ovoj igri sam upoznao super ekipu, proveo brojne sate. Kada se povuce paralela 10ak i vise godina kasnije, zbog ove igre sam informaticar, zbog ove igre imam super frendove.

    Nije mi ni malo zao “izgubljenih sati,dana,godina” i danas se ulogiram s vremena na vrijeme.

  • smolisimus

    22.02.2021 - 21:49

    nikad igrao, ali podsjeca me opisom na EVE online u kojem sam proveo dosta godina

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?