HCL.HR

Ljepota je prolazna, no mogu li to današnje igre naučiti od nekadašnjeg Crysisa?

Pero Mlinar 05.08.2018.   •   22 komentara


Crysis je igra koja je bila daleko ispred svog vremena u tehničkom pogledu. No, ostaje li iza nje danas kvalitetna zabava u FPS žanru?

Kad je prvi Crysis najavljen tamo negdje 2006., većina nas još je uvijek živjela u dobu dinosaura. Imali smo modeme koji su krckali i štektali prilikom spajanja na mrežu, a tijekom učitavanja stranica ostalo bi dovoljno vremena da se skuha večera.

Kao i većina drugih klinaca koji su htjeli znati sve o gamingu, do informacija o najnovijim igrama dolazio sam mjesečnim prilogom od 32 kune za nabavu aktualnog broja PC Playa, tada najpopularnijeg časopisa za PC gaming na našim prostorima. Ako već nije bio mrtav, Hacker, prvi časopis tog tipa u Hrvatskoj bio je zacijelo na izdisaju.

Prve informacije o Crysisu stigle su mi u obliku članka objavljenog upravo u tom časopisu – mislim da se radilo o posebnom broju koji je unutar velikog PC Playa sadržavao još jedan mali džepnog formata. Sam članak bio je duljinom relativno kratak – sadržavao je tek nekoliko slika (bačvi, limenog skladišta u šumi, stereotipnu sliku vojnika…) i intervju s Crytekovim zaposlenicima – sve skupa ništa posebno; no, već je tada bilo jasno da će se ovdje raditi o nečem velikom.

Dvije godine kasnije na tržištu se pojavljuje Crysis koji izgleda, tko bi to rekao, stvarno nevjerojatno. Tropski eksterijeri izgledaju bolje od simulacija u Matrixu, fizika je nevjerojatna – moguće je šakama razbiti limene kućice, uzeti komad otkinutog lima pa nokautirati neprijateljskog vojnika ili baciti im bocu tj. kokoš u glavu i oni će reagirati kako treba; neće se srušiti u potpunosti kao da ste ih pogodili autom ili nekom od bačvi punih škampa razasutih diljem otoka.

Ona fraza kojom se često mlati prazna slama, “budućnost je ovdje”, u slučaju Crysisa stvarno je imala smisla; ne samo zato što je u tehnološkom smislu Crytekova igra doista bila ispred konkurencije za duljinu čitavog jednog maratona; to je bio tek dio razloga – već i zato što je ekipa iz Njemačke prilikom stvaranja igre bila usmjerena prema naprijed. U trenutku izlaska nije postojalo računalo sposobno vrtjeti Crysis na najvišim postavkama – ne zbog loše optimizacije već zato što su Nijemci tehnički aspekt igre htjeli učiniti relevantnim i u budućnosti. Bacili su kocku, te iako su u nekim stvarima bili u krivu (poglavito u optimizaciji igre za procesore s jednom jezgrom nauštrb onih višejezgrenih), mislim da su sasvim uspjeli u naumu da Crysis s tehnološke strane učine relevantnim dugi niz godina.

Nisu samo oni koji su htjeli vidjeti može li njihovo računalo položiti veliku maturu nahrupili da nabave Crysis. Igra je po izlasku skupljala odlične ocjene, uglavnom devetke, minimalno osmice – osim što je izgledala nevjerojatno bila je i zabavna za igranje. Čitava stvar s otokom kao otvorenim igralištem – da, to je funkcioniralo kako treba. Napucavanje sa Sjevernokorejcima/svemircima bilo je zabavno. Osjećaj je bio dobar zato što je mehanički sve bilo na mjestu.

No, dok je u tehnološkom smislu Crysis doista postao nositeljem plamena, sama igra svojim konceptom nije Zemlju okrenula naopačke. Crysisovu formulu vidjeli smo već i prije, posebno u Crytekovoj prošloj igri, Far Cry. Crysis nije bio zabavan za igranje zato što je predstavio nešto novo, nego zato što je pokrpao sve jame i rupe prisutne na Jackovom otoku. Bio je dobar zato što su elementi međusobno “kliknuli”; zato što je u trenutku izlaska predstavljao jednu od najispeglanijih igara u svojemu žanru.

Igrati Crysis danas nije isto kao što igrati Crysis i nekad. Naišao sam na njega neki dan, čisteći ladice, na prastarom DVD-u. Prva stvar koja mi je upala u oko nakon pokretanja je da i za današnje standarde igra izgleda odlično. Veliki dio vremena u igri proveo sam gledajući palme kako se zibaju na vjetru, fotorealističnu vodu u kretanju, povećalom tražio piksele – prije nego što sam shvatio da to radim jer mi je igra bez veze.

Ono što mi je prije deset godina predstavljalo probrani zbir FPS mehanika, danas je (zapravo prošli tjedan, ali dobro) zastarjela i bezlična masa koja uspijeva u tome da se ne ističe ni po čemu osim po frustrirajućim aspektima kao što su prazni kvazi-otvoren svijet i AI s nadljudskim vidom („što li je ono na horizontu, je li to neprijateljski br… i, mrtav sam“). Crysis po pitanju izvedbe nije na stol donio ništa nova i koliko god da je u trenutku izlaska bio dobar i koherentni FPS na kraju nije ostao zapamćen kao ništa više nego ‘tehnološki demo’.

Tehnologija stari, mehanike se postupno nadograđuju iz dana u dan, ponekad neprimjetno, a ponekad u skokovima – ali, prije ili kasnije tehnička strana igre prva je koja guta prah. Da bi ostale dugoročno u pamćenju te vrijedne igranja, igre moraju ponuditi nešto novo.

Pišem ovo jer sam nedugo nakon završio s višemjesečnim igranjem Horizona: Zero Dawn, igre koja se prošle godine mnogima našla na prvom mjestu najboljih RPG-ova, iako nalik Crysisu, nije ponudila ništa nova u današnjem trendu igara s otvorenim svijetom. Isto tako, to je zasigurno najprodavanija igra u tom žanru. U jednu ruku to mi ne smeta – igra je, osim što izgleda nevjerojatno, zabavna za igranje. Nema sumnje, po pitanju ispeglanosti riječ je o oglednom primjerku žanra.

Ipak, deja vu koji sam osjetio prilikom igranja navodi me na to da se zapitam: usprkos svim hvalospjevima koje igra trenutno kupi, zanima me hoće li igra zadržati isti status i u nadolazećim godinama. Osobno, nakon što sam je odigrao nisam mogao izdvojiti neku njezinu specifičnost. Lov lukovima na robote pokazao se dobrom forom, ali način na koji je sagrađen svijet Horizona čini se tradicionalnim za akcijski RPG otvorenog tipa, samo doveden razinu iznad pravilnim „kompiliranjem“ stvari i mehanika.

Ostali RPG-ovi koji izlaze u to vrijeme bili su, istini na volju, slabije igre, no svaki od njih dao je određeni pečat open world RPG-u. Nova Zelda redefinirala je čitav serijal. Final Fantasy 15 prožeo je JRPG zapadnjačkim stilom i stvorio specifični opuštajući “dečki idu na put” štih. Assassin’s Creed: Origins bio je… ako ništa drugo barem uspješan u prebacivanju formule Ubisoftovih tisuću tornjeva u ispunjeni otvoreni svijet.

Postavlja se pitanje u kojoj je mjeri kratkotrajna uspješnost naslova usporediva s onom nešto duljega roka. Trenutno se nalazimo na mjestu (odnosno u vremenu) na kojem tehnološki napredak nije radikalno brz kao prije 10-ak godina. Grafički su igre ostale relativno ujednačene kvalitete tijekom čitave generacije. Danas mnogo više do izražaja dolaze igre koje se ističu specifičnim stilom, nego fotorealističnom preslikom svijeta.

S jedne strane, to vjerojatno znači da igre u tom pogledu vjerojatno neće zastarjeti toliko brzo. S druge strane, grafička ujednačenost navodi na sve veću potrebu da se igre istaknu na druge načine – prvenstveno mehanikama, gameplayem, i specifičnom prezentacijom. Zanima me koliko će se u idućih deset godina promijeniti način gledanja na postojeće igre otvorenog svijeta; hoće li se na ovu Zeldu gledati kao na početak jednog novog pristupa gradnji svijetu, hoće li možda Final Fantasy XV pokrenuti trend RPG-ova u kojima prazni hod nosi narativnu funkciju, te samim time hoće li se na trenutno veliki Horizon: Zero Dawn gledati kao na relikt iz jednog minulog doba zato što žanr nije skrenuo u novome smjeru?

Označeno sa:

Komentari (22)

  • Goran1234

    05.08.2018 - 17:53

    The legend of Zelda nije RPG serijal, doduše ima neke sitne RPG elemente, ali nije RPG igra.

    • Goran1234

      @Goran1234, 05.08.2018 - 18:03

      Što se tiče The Legend of Zelda serijala oni su sebi udarila “nove” temelje. Final Fantasy serijal uvijek dobar u svom žanru, nikad ne znaš što je sljedeće.Što se tiče Horizon Zero Dawn,nadam se da neće stati na ovoj igri dalje.

  • Apocalypse4987

    05.08.2018 - 17:58

    sad mi se igra crysis

    • Mixa

      @Apocalypse4987, 05.08.2018 - 19:52

      Ja ga vec instalirao. 😀

  • Jokerhere

    05.08.2018 - 18:23

    Pored tone novih igara ja cu za odmor da odigram re 7 ponovo. Tesko open world pada u posljednje vrijeme.

  • KhorneFlake

    05.08.2018 - 18:25

    Da budem potpuno iskren, nisam nikad bio pretjeran fan Krize. FC mi je bio fenomenalan, uprkos nekim manama, i bio sam strašno nahajpovan za Crysis upravo zbog pedigrea. Možda je to previsoko očekivanje i ubilo mi igru. Nekako je krenula obećavajuće, al što sam je duže igrao više sam se smarao, a kad su se pojavili alieni tad je sve nekako krenulo nizbrdo. Ako ništa, cijenim sjajan soundtrack.
    Cryisis danas uopšte nije grafički zahtijevan, ono što je usko grlo jeste procesor. Tada su još uvijek bili dominantni single-core procesori, i kako je tada tekao razvoj mnogi, pa i developeri Krize, su očekivali da će u skoroj budućnosti procesorska jezgra bez većih problema dosezati o po 7 ili 8 GHz, minimum. Zato danas u Crysisu su bolje performanse što procesor veću frekvenciju ima. Ovo je i jedan od razloga zbog čeka je konzolaški port originala bio urađen u novijoj verziji Cry Enginea iz Crysis dvojke, koji je mnogo bolje multi-core optimizovan.

  • Zoran Žalac

    05.08.2018 - 18:30

    Iz ovog se razloga sve manje vraćam igrama starijim od 10god. Ne želim si lijepe uspomene zamijeniti lošim iskustvom.

    • crolink07

      @Zoran Žalac, 05.08.2018 - 19:13

      Octopath Traveler za Switch napravili su “na starinski način”.Super ocjene i milijun prodanih komada u rekordnom vremenu,stariji igrači zaželjeli se JRPG-ova, ali nije me se baš dojmila.Zato me grafika podsjetila na Alundru,igru od prije 20 godina.Probao je da vidim kako je ostarila i totalno me zarobila,lijepe uspomene ostale su lijepe.😀

    • Goran1234

      @Zoran Žalac, 05.08.2018 - 22:42

      Uuu… Ja se vratim igrama starim i po 30g 🙂

    • PANZERFAUST

      @Zoran Žalac, 06.08.2018 - 00:42

      Nek si prozvao HZD

    • Zoran Žalac

      @PANZERFAUST, 06.08.2018 - 09:00

      Nešto si pobrkao?

    • PANZERFAUST

      @Zoran Žalac, 06.08.2018 - 12:31

      Zaj se

    • Apocalypse4987

      @Zoran Žalac, 06.08.2018 - 08:22

      Kako koju igru, nedavno sam odigra stari starcraft, age of mythology, KOTOR 1 i 2, jedi academy, i igra sam ih sa istim guštom ka i prije desetak godina. Dok recimo age of empires remastered mi nije nekako lega

  • hyperion

    05.08.2018 - 20:18

    Ma najjače od svega da je ovo bila pc ekskluziva, e to više ne možemo vidjeti danas. Šteta stvarno za taj loš AI, inače bi bila savršenstvo.

  • Slim1992

    05.08.2018 - 20:57

    Prava PC ekskuziva. Ostaje nada da ce neko skupiti dovoljno hrabrosti da nam ponudi nesto slicno po cijeni bacanja najjacih masina na koljena. Mada s obzirom da je gaming spao na niske grane i da su naisplativiji copy/paste naslovi i kad je lijenost developera sve veca, msm da nikad vise necemo vidjeti nesta poput crysisa svojevremeno, bar kad je grafikicka prezentacija u pitanju.

  • Jason Voorhees

    05.08.2018 - 21:25

    Šta pričaš igrane starih igra je bez veze,wtf?

  • ShalO

    05.08.2018 - 21:56

    Remek djelo za sva vremena! Jos uvijek je mocniji nego pola novih igara…

  • Ducktective

    05.08.2018 - 23:00

    Joj….mene od cijelog članka hvata nostalgija za Hackerom. Imam negdje još demo cd sa demom sofa 2. Krešimir Lauš i njegove genijalne recenzije,koliko se mogu sjetiti,možda se varam.

    • croBilly394

      @Ducktective, 05.08.2018 - 23:04

      Itko zna gdje je sada Lauš? Obožavao sam skečeve njega i Lipeja al otkad je otišao iz Gamereporta kao da je ispario

  • vragec25cro

    05.08.2018 - 23:02

    Definitivno jedna od dražih igara.Kako je napisano u člankuu,danas viš nije tolko dobar.To je i jedan od problema starijih gamera(25+) teško nas oduševiti s nečim novim i zanimljivim.P.S.Igra je bila odlično optimizirana.

  • moordrak

    06.08.2018 - 12:32

    Igranje igara u zadnja dva-tri desetljeća evoluiralo je eksponencijalnim tempom. Eksplozija različitih naslova i žanrova omogućila nam je izbor kakvog nikada do sada nismo imali.
    Moramo se zapitati, zašto je jedan Tetris još uvijek super hit ili zašto svi spominju tog Super Marija ili igre poput Unreala, Quake-a, Crysisa, Call of Duty-a, World of Warcrafta, Elder Scrollsa, Tomb Ridera, Uncharteda, Halo-a, Gears of Wara, Final Fantasya, itd, mogu još dugo nabrajati. Kao igrači, puno smo toga vidjeli, probali, zaigrali, zavoljeli, popljuvali i u tome je poanta ovog članka: teško je spustiti se sa konja na magarca. Postoji li zajednički nazivnik svih igara? Ja kažem: postoji. Zove se zabava.
    Eto, naveo sam par rečenica prije samo neke od uradaka sa kojima sam se odlično zabavljao. Igre su nažalost jedna od tehnoloških kategorija izuzetno kratkog životnog vijeka. Strahovito brzo zastarijevaju.
    Pamtimo intrigantne priče, virtualne protagoniste, prekrasne svjetove, odlične i ne tako odlične mehanike igranja, prijateljstva sa pravim ljudima i na kraju, nezaboravne soundtrackove. Sve su ovo elementi prenosivi u neke buduće igre u kojima ćemo stvarati neke nove lijepe uspomene. Ostavi li neka igra traga, makar narativno, na budućim generacijama, strahovit je to uspjeh bez obzira možemo li je pokrenuti na trenutno aktualnoj verziji hardvera.

  • bunda3745

    07.08.2018 - 14:23

    U Crysisu se fizika promatrala i testirala danima, a igra služila kao benchmark narednih 6-7 godina..
    Za svoje doba tehnički vrhunska, daleko ispred konkurencije, PC ekskluziva.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?