Bacili smo oko na graditeljsku igru horor tematike – DarkSwitch

Znate što mi zapravo čini neku horror atmosferu dobrom? Kao prvo, dobar glazbeni podložak. Dakle neka jeziva, kontinuirana pozadinska glazba sa šokantnim i nesvakidašnjim zvukovima. Kao drugo, neočekivani pokreti često neljudskih protivnika. Na neki način, dobio sam što sam tražio igrajući DarkSwitch, novu graditeljsku igru koja nam dolazi iduće godine. Možda ne na onaj baš priželjkivani način… ali nije loše.

Naime, jeziva pozadinska glazbe je tu – i potpisuje ju skladatelj Silent Hilla, Akira Yamaoka. Prisutni su i dodatni zvukovi koji se pojavljuju kad se nešto dogodi, ali tako da pola vremena nisam ni shvaćao što mi žele reći, tj. na što ukazati. Neočekivani pokreti raznih beštija su tu, ali na način da su animacije mrvicu loše odrađene, pa ponekad izgledaju smiješno. No, kad ugledate nekakav hibrid djevojke i škorpiona koji je valjda veći od kamiona, a on sav onakav trzav i nepredvidiv, element horrora je definitivno postojan.

Nego hajmo za početak objasniti što se u DarkSwitchu uopće događa. Riječ je dakle o city-builder igri smještenoj u nekakav fantazijski svijet koji postupno upoznajete, ali samo preko dijaloga pojedinih likova. Nije baš običaj da igre ovoga žanra imaju nekakav lore, što ova ima, a činjenica da vam radnja nije direktno ispričana pridodaje tom nekakvom polu jezivom tonu, budući da je situacija napeta.

Naime, mjestu radnje sve više prijeti zlokobna magla, koja se većinom pojavljuje / pojačava tijekom noći. Magla je to koja sa sobom širi i razne beštije, dok ljude dovodi do krajnjeg ludila. Kad kažem ljude, zapravo mislim na nekakve vilenjake koji su svoj spas potražili praveći nastambe na ogromnim drvećima, a za prijevoz koriste svojevrsne cepeline. Budući da u DarkSwitchu gradite na ogromnom stablu, igra se fokusira na vertikalno postavljanje nastambi.

Kako čitate dijaloge vaših likova, tako  upoznajete da se vaše naselje zove Elaran, te da ste pod okriljem glavnoga grada / kraljevstva Sorago. A razlog zbog kojeg ste tu jest istraživanje nekakvog rijetkog izvora magične svjetlosti kojom bi se možda moglo poraziti prijeteću maglu. Glavni protivnik je svakako ta sama magla, čija se jačina često mijenja, pa nikad ne znate što vas očekuje. Tu me dosta podsjeća na Frostpunk, gdje brutalna zima ima jako sličnu ulogu.

Gameplay je zapravo dosta običan. Raspoređujete svoje vilenjake na radna mjesta kako bi imali dovoljno hrane te materijala za gradnju i istraživanje, te ispunjavate zadatke koje vam igra kontinuirano daje, čime napredujete kroz priču i kampanju.

Dijalozi se ovdje čitaju jer glasovne glume nema. U uvodu sam spomenuo da pozadinska glazba ne samo da postoji, nego i relativno uspješno igra važnu ulogu. Animacije su nešto na čemu bi se moglo poraditi, a situaciju s neuvjerljivim kretnjama smiješnom čini činjenica da je standardna brzina igre već ubrzana, pa ako vaši likovi bježe od neke nemani, to izgleda kao scena iz starih nijemih filmova – nogice im rade sto na sat.

Najveća zamjerka DarkSwitchu trenutno je kamera koja je dosta osjetljiva na zoom in / out, te nekonzistentna s granicama. Jednim pokretom kotačića miša ubacite kameru u samo deblo, a likove na tlu ne možete vidjeti izbliza jer eto, postoji granica do koje se možete približiti.

Trenutno je DarkSwitch u planu za treći mjesec 2026. Riječ je o zanimljivom spoju graditeljske igre i fantazijskog horrora, sa svime onime što možete očekivati od gameplaya igara toga žanra, ali s ipak ne tako svakidašnjom radnjom i pozadinskom pričom. Ipak, već se sada primijeti da su animacije dosta jeftine, a kamera na trenutke dosta naporna. Nadamo se da će developeri poraditi na tome do izlaska u proljeće – ili možda malo i kasnije ako se odluče za odgodu.