HCL.HR

Tearaway

Zoran Žalac 25.10.2013.   •   1 komentara


Sigurni smo da su tvorci LittleBigPlaneta pri razvoju svoje nove igre išarali, zgužvali i srezali tone papira s raznim idejama. No kada smo zaigrali Tearaway, shvatili smo da su i ti papiri našli odgovarajuće mjesto u igri.

Stavimo bilo kakav fanbojizam po strani, jasna je činjenica da Sony pod svojim okriljem ima nekoliko najtalentiranijih kolektiva u čitavoj industriji videoigara. Posebnu težinu te činjenice nosi saznanje da se ti razvojni timovi ne kite starom slavom i ne izvlače na 20+ godina tradicije. Umjesto toga neprestano nas uspijevaju iznenaditi novim, svježim idejama upakiranim u vrhunsku izvedbu. Među takvim timovima definitivno je britanski studio Media Molecule, zaslužan za inovativni 2D platformer LittleBigPlanet na kojemu je Sonyju javno zavidio i Nintendov Reggie Fils-Aime. Nakon uspješnog rada na spomenutoj igri i njezinom nastavku, tim se posvetio svom prvom handheld projektu i sasvim novom IP-u. Konačni rezultat je Tearaway – „papirnata“ avantura koja obećava iskoristiti sve pogodnosti PlayStation Vita platforme na dosad neiskorištene načine.

Mjesec dana prije izlaska igre zaigrali smo preview verziju i moramo priznati kako Media Molecule nije daleko od ispunjavanja tog obećanja. Naime, Tearaway pored originalne premise, šarmantnog gameplaya i simpatične prezentacije donosi element iznenađenja. Ne biste to očekivali u ovom trenutku kada su touchscreen kontrole već iskorištene na raznorazne načine i kada Vita iza sebe već ima dvije godine „radnog staža“. No Tearaway uspijeva izmamiti osmijeh na lice nekim pametnim idejama koje nemaju izravan utjecaj na samu igru, ali vežu vašu stvarnost s virtualnim svijetom u kojemu se nalazite.


Konkretno govoreći, u igri primjerice tako dobijete zadatak da napravite zimski ugođaj, odnosno da običan papir koji pada s neba zamijenite snježnim pahuljicama. To činite tako da nacrtate i izrežete pahuljicu, a onda slijedi simpatična stvar – po čitavom levelu za vrijeme igranja padaju pahuljice koje ste nacrtali. Naravno, što ih lošije nacrtate (a loši crteži su neizbježni) to je sljedeći prizor smješniji zbog čega cijenite ovakve sitne, neočekivane ideje u igri.

Igra uspijeva izmamiti osmijeh na lice nekim pametnim idejama koje nemaju izravan utjecaj na gameplay, ali vežu vašu stvarnost s virtualnim svijetom u kojemu se nalazite.

No sad sam se zanio u opisivanju tog izvornog iznenađenja bez da sam objasnio o čemu se u Tearawayu uopće radi. Srećom, ne treba mnogo objašnjavati – vi kontrolirate papirnatog kurira Iotu ili Atoia (ovisno o tome za koji se spol odlučite) i nosite tajnu poruku samome sebi – kao igraču. Zahvaljujući prednjoj kameri PS Vite i vi ste sami dio igre, provirujete tako kroz papirnato sunce i vidite se u svom zgodnom izdanju. Vaš utjecaj na kartonski svijet u kojemu se glavni lik nalazi ide i dalje od toga pa putem stražnjeg dodirnika možete ubaciti svoje prste u igru, ili pomoću mikrofona u određenim trenutcima možete snimiti svoj glas kojime ćete otpuhati neprijatelje.


Na svojoj misiji dostavljanja poruke Iota/Atoi proći će kroz razne predjele svijeta kojega nastanjuju prijateljski i neprijateljski likovi. Od onih prijateljskih dobivat ćete manje sporedne misije, npr. morat ćete im osigurati određene „odjevne“ predmete poput očiju, usta, brkova i sl. Iste možete priuštiti i sebi, tj. možete lako mijenjati izgled svog lika tako da otključate iteme tzv. konfetima, valutom koju prikupljate po levelima. Treba spomenuti da su sporedne misije dosta raznovrsne. U preview verziji ponavljali smo neke zadatke, ali nikada nismo imali dojam da radimo dvije iste stvari za redom – uvijek je tu uskočilo nešto novo, bilo to fotografiranje pomoću kamere, prikupljanje okolnih objekata ili nešto treće. Sve u svemu, Media Molecule se potrudio da Tearaway ne bude repetitivno iskustvo.

Sporedne misije dosta su raznovrsne tako da nikada nemate dojam da radite dvije iste stvari za redom.

To se ponajprije očituje na dizajnu levela, koji konstantno miješa poznato s novim. Najvažnije od svega, kad god igra uvede neki novi element gameplaya, on je uveden dosta intuitivno pa igrač ne treba mnogo mozgati kako stvari funkcioniraju. Kontrole su jednostavne (sve dok ne hvatate screenshote s prstima na stražnjem dodirniku) zbog čega dodatak touchscreena nije naporan niti nametljiv. Osnovne funkcije uključuju skakanje, kotrljanje, fotografiranje itd., i ne zahtijevaju neku preciznost ili naprednu koordinaciju, tako da i touchscreen kontrole djeluju kao prirodan dodatak igri, a ne neka nužna smetnja. Zapravo, već nakon nekoliko provedenih minuta u igri jednostavno je za shvatiti kako je ista od temelja zamišljena isključivo za jednu platformu i kao takva ne bi mogla funkcionirati na bilo kojem drugom uređaju osim na PS Viti.


Što se same konstrukcije gameplaya tiče, igra je dijelom linearna, a dijelom dosta otvorena. Razine su podijeljene na dijelove koje odvajaju tzv. bookmarksi, i sve sadrže više stvari za skupljanje/otkrivanje, a možete im se vratiti jednom kada ih pređete ako ste nešto propustili. Na određenim dijelovima igra je dosta otvorena u smislu da imate jedan zadatak, ali u svojevrsnom „hub levelu“ imate niz zadataka i područja koje možete slobodno obavljati i istraživati kako bi skupili konfete za otključavanje novog sadržaja. Borba s neprijateljima odvija se ovisno o situaciji – nekad neprijatelje eliminirate tako da uključite svoje prste u igru (pogledajte screenshote), a nekad ih izbjegavate pa ih uzmete i bacite poslije njihova napada. Neprijatelji vas smiju udariti do dva puta (nakon prvog udarca energija se obnavlja), a umiranje ne donosi nikakvu kaznu jer igra vas odmah vraća na isto mjesto gdje ste stali.

Igra ne očarava na grafičkoj razini, ali zato iznenađuje na dizajnerskoj.

Tearaway je jedinstven i po svom vizualnom identitetu. Grafički nije naročito impresivan koliko uspijeva očarati s dizajnerske strane, gdje nepravilno zaobljeni objekti idu u prilog njegovom šarmu. No tehnička strana je ovdje zanemariva, možda će nekoga smetati što Vita nema dovoljno snage da ovakvu igru vrti u 60 fps-a, no Tearaway će vas ugodno razveseliti kada umjesto određenih tekstura na pažljivo odabrana mjesta postavi vašu sliku koju je uzeo pomoću Vitine kamere. Takva integracija igrača u igru ne viđa se često, stoga jedva čekamo vidjeti na kakve će to sve načine funkcionirati u finalnoj inačici igre.


Ako je suditi po našem uvodnom druženju s Tearawayom, na pomolu je jedna nezaboravna avantura kakvu korisnici PS Vite očekuju još od samog izlaska konzole. Razvojni tim Media Molecule zna znanje i zna kako ga pretočiti u iznimno zanimljivu igru. Tearaway možda neće prodrmati žanr platformera i neće pozivati na kreativnost kao LittleBigPlanet, ali u kontekstu jednog handheld naslova mogao bi ponuditi sate i sate jedinstvene zabave. Pored svega toga u prilog igri ponajprije bi mogao prevagnuti element neočekivane originalnosti, makar i bez značajnog utjecaja na gameplay. Pomalo je to teško objasniti, ali postoji nešto čarobno u kombiniranju stvarnosti i virtualnog svijeta. Osobno jedva čekam uslikati uzorak svoje najdraže jakne i staviti ga kao teksturu unutar igre. Ili nacrtati krajnje debilni predmet koji će se savršeno prilijepiti uz postojeći sadržaj igre.

Jednostavno rečeno: Tearaway ima unikatan potencijal temeljem kojega mogu reći da mi je ovo najočekivanija igra godine. A to znači mnogo kada dolazi od lika koji je alergičan na sve što se ne vrti u 60 sličica po sekundi.

Komentari (1)

  • afterlife

    25.10.2013 - 20:25

    bice jednom valjda na ps+

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?