Ejlijeni. Jej.

Iskreno, nisam baš neki vjernik. Ne idem u crkvu, ne molim se i sl.. No, ipak… Kad vidim igru ovakva imena (v. naslov), dođe mi da se obratim Bogu Isusu, svemogućem spasitelju, i tražim objašnjenje dok ne odapnem. Zašto bi itko normalne pameti nazvao igru „Alien Disco Safari“? Još nam fali alien verzija Disco Stua i onaj alien song clip kao intro ove igre. Kad dođe igra ovakva imena, nema baš neke rasprave. Dobio sam naredbu – nabaviti igru i popuniti našu trash rubriku. Oh, kako mi ovi naslovi griju srce. Delete tipku da ne spominjem.

Alieni vole disko

U redu, dosta o naslovu igre. O čemu je riječ? Ne, nećete plesati sa alienima u diskoteci, kao što je autor ovog teksta mislio. I ne, nema Travolta – like aliena (Saturday Night Fever, je l’). Priča vas uvodi u 1977. godinu. Godinu kada je NASA lansirala Deep Probe Nine (šatl, za neupućene) u svemir s nadom kako će dotični ostvariti prvi kontakt sa izvanzemaljcima. Dotični šatl su napunili kojekakvim kulturološkim stvarima i slikama, te onim najgorim – discom. Naime, nakon par godina, neki izvanzemaljci su, nažalost, ipak uspjeli ostvariti kontakt sa tim šatlom. Kako to biva sa tim bićima, odmah su zavoljeli disco, te su krenuli u pohod na matični nam planet Zemlju ne bi li se dokopali čim više disco muzike. Oh, ekstatično!

Moć uninstala

Ah… Uzbuđenje, uzvici, amfetamini, John Travolta, disco… Ne, toga nema. Prvo ćete kreirati profil, te krenuti igrati. Meni je trebalo da se snađem u glavnom izborniku, no to sam samo ja. Koliko sam opazio, postoje dva moda igre. Ne trebam uopće spominjati da su zapravo identični. U redu, izvanzemaljci su krenuli u invaziju i tko će ih spriječiti ako nećete vi. Dobro, možda Will Smith, no njega nemamo tu… Dakle, igra. Autor ovog teksta je najprije pomislio kako je ovdje riječ o FPS-u (ah, kako autor voli pričati u trećem licu za sebe), budući da gledate iz prvog lica i nišanite. Ipak, ne možete se micati, već samo nišanite i pucate. Osim u neprijateljski raspoložene izvanzemaljce i njihove brodove, možete pucati u kojekakve bačve koje će eksplodirati i donijeti vam dodatne bodove, te zaklati nekoga usput. U prvom modu igre, gađate pješake i brodove, te time skupljate bodove potrebne za prelazak nivoa. Usput ćete pokupiti i kojekakva raznorazna oružja, te si time poboljšati efikasnost. Naravno, ne možete se micati, već se samo okrećete pomoću miša. U drugom modu ćete gađati samo brodove i morat ćete paziti kako ne bi li koji prošao pokraj vas. I tako hrpu nivoa do kraja igre. Opet i opet. Umalo zaboravih reći da je razlika između prvog i drugog moda ta da u prvom imate municiju koja se troši i morate ju ponovno puniti desnom tipkom miša. Na drugoj, hura, ne trošite nikakvu municiju.

A di je tu safari? Grafika? Pa…. simpatična i crtana, no ništa spektakularno. Glavno da ne smeta. Zvuk isto tako, manje – više. Čak je glazba u izborniku ugodna uhu. Uglavnom, igra je gotovo skroz u redu za ubit jedno popodne, ili kad ste prepijani ili prenadrogirani za išta drugo. Svejedno, dosadit će vam brzo. Zaobići, osim ako morate potrošiti 20$ bezveze i dokazati se kao ultimativni smetlar (pokupljate trash, je l’).