Netko se opija zbog žene,
netko cuga zbog migrene,
a netko što izgubio je vlast.
U kafani svi su isti ,
i portiri i ministri,
jer biti blesav najveća je strast.

Navedeni stihovi Plavog Orkestra i nemaju neke veze s HCL teamom. Ovaj tim ipak ne čine samo pijane budale, kako sugestira Loša, već šačica pristojnih i vrijednih mladića. Da ne bi sve ostalo na «recenziji» HCL teama i samohvali istog, pogledajmo koja nas je igra navela da obaberemo te stihove kao uvod.

Beer Tycoon najnoviji je izdanak tycoon žanra. Kao jedan od najinovativnijih žanrova, ali kao i jedan sklon čestim promašajima, simulacija tvornice piva nije bio neočekivan korak. Nakon gradnje raznih gradova, trgovačkih centara, transportnih ruta, željeznica, farmi, škola, pa čak i zatvora, žanr prodire u dosad, za igraću industriju, nepojmljive grane ekonomije.

Beer Tycoon zapravo je vrhunska ideja. Prosječnom igraču, osim hladne pive kraj tipkovnice, proizvođač je htio ponuditi tvornicu piva na ekranu. Na papiru to zvuči odlično. Kroz par, barem po pivu poznatih država, proći ćete kroz cijelu proizvodnju tog poznatog alkoholnog pića. Skraćeno rečeno, od polja do pivske škembe. Pa, gdje je pošlo krivo? Pročitajte…

Prvo šta vas dočeka kad uđete u igru je poprilično štur glavni izbornik, sastavljen od započimanja nove igre, učitavanja prethodno snimljene pozicije i izlaska. Ono šta nedostaje je nekakav set tutorial mapa. Naime, igra ne nudi nikakvu pomoć novim igračima, niti kroz tutoriale, niti kroz pop-up hintove pri početku igre. Takvim potezom, bolje rečeno nemarom proizvođača, igrač je prisiljen sam loviti igrinu poprilično zbunjujuću mehaniku i kontrole. Dotičan nedostatak će automatski odbiti sve nove igrače žanra, koji su u «pivi» vidjeli dobar početak ekspanzije njihovog igraćeg iskustva u, za njih, novom i neistraženom žanru. Nadalje, ako niste upoznati sa samim procesom izrade piva, mogli bi se naći zbunjeni u masi strojeva za preradu, miješanje, pohranjivanje i deportaciju piva. Kako i sam nisam vidio pivo prije polica u dućanu, uhodavanje u igru je potrajalo par sati. Uloženo vrijeme bila je čista upornost, i svjesno bačena nedjelja popodne u vjetar.

Grafika u igri je živi očaj. Sve građevine na vašem posjedu izgledaju praktički isto, tamno i s nedostatkom detalja. Da ne bi sve stalo na poprilično niskom broju poligona, vrlo odbojnim teksturama i uskoj paleti boja, proizvođači su se istinski potrudili i pružili nam nezaboravno iskustvo borbe s grafičkim interfaceom, koji je prepun bugova i glitcheva. Dovoljan je samo jedan pogled na priložene screenshote, i uvjerit će te se kako to izgleda u praksi. Nadalje, igra ne radi dobro na većim rezolucijama, tako da je preporučljivo igrati na rezolucijama 800×600 ili pak 1024×768. Doduše, lošija grafika ima i dobrih popratnih pojava. Igra je potpuno igriva na nekakvom Pentium III stroju. S druge strane, pokušam li se prisjetiti mase igara, tog ili sličnog žanra iz vremena vladavine PIII i Duron mašina, zaključujem da su tada igre uz istu zahtjevnost kao ova izgledale nekoliko puta bolje.

Zvuk nije ništa bolji. Uglavnom su to sve zvukovi poprilično niske produkcije i zvuče kao da su ripani iz neke starije igre. Uz poneki efekt užasne kvalitete, prateća glazbena podloga je nešto što ne želite čuti. Nekoliko strašno nametljivih pjesmuljaka, kvalitete ne veće od tona poziva na mobitelu, podsjetit će vas na demo snimke koje dolaze uz jeftine sintisajzere.

Zaključak? Igru ne kupujte. Takav proizvod nije vrijedan vašeg truda i vremena. Uz širok izbor kvalitetnog tycoona, jednostavno zaboravite da je ovo ikada postojalo. Moja preporuka je da uzmete Rollercoaster Tycoon 3 Deluxe ili pak Sim City 4 Deluxe. Oba su prekrasna i prije svega jeftina (op.a. svaki košta oko 100-200 kuna, a sadrže orginal i sve ekspanzije, zajedno sa svim potrebnim patchevima) reizdanja visokoprodukcijskih, odlično osmišljenih i realiziranih tycoon igara s debelim stažem i visokom reputacijom među igračima. Poslušajte i učinite ispravnu stvar, vaš novac i zabava su u pitanju.